Književni kutak

Enver Kazaz: Jedna pjesma o Srebrenici

Nikada neću zaboraviti koktel emocija u profesorovim očima ljutnju, bol i tugu tada, kada je na času Interkulturalnog izučavanja južnoslavenske književnosti spomenuo Srebrenicu, Ratka Mladića i zlo koje nas je zadesilo.

Poezija prof. dr. Envera Kazaza u njegovoj knjizi Na razvalinama nosi sa sobom, između ostalog, socijalno-društvenu notu, spušta se u sfere života običnih ljudi, a ovom prilikom, dragi čitaoci, za vas izdvajamo pjesmu Srebrenica, 2010.

SREBRENICA, 2010.

Pas pretrčava ulicu

Srpskih dobrovoljaca

Krvoločno progoni olinjalu mačku

Glas mujezina za trenutak

Približava natmureno nebo

Ako se ono dovoljno spusti

Na prazan grad prolit će se

Ljetna kiša kao nasušne Božije suze

Iz kafića dopire refren

Oj Moravo tija vodo, tija vodo

Žena u tridesetim vještim pokretima

Skuplja veš sa štrika ispred zgrade

Žuri da postane nevidljiva

Potom tišina postaje čujna i duga

Sve dok se ne prolomi

Škripa lima pod udarom vjetra

I prosvrdla moždanu koru

Mehanički pružaš korake

Kao android u Alienu

Na ulazu u grad nišani

Postrojeni u potiljak

Takav poredak živi ne mogu dostići

Kad se oči napune njihovom bjelinom

Zastaješ bespomoćan, pust

I kriv – krećeš se nikud

Biografiju prof. dr. Envera Kazaza možete pročitati ovdje.

Izvor: Na razvalinama, Synopsis (Sarajevo, 2014) (poezija)

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza

Povezani članci

Back to top button