„Eh, da mi je da sam pametan, sposoban, lijep, bogat kao onaj tamo…“
Jedno od najtužnijih iskustava u životu jeste kad čujete nekoga kako govori: „Eh, samo da mogu pričati, trčati, skakati, pjevati, plesati, razmišljati, skoncentrisati se, itd. poput njega ili nje“, a te se riječi završe s bolnim šutnjom
Poruka koju ovi ljudi žele da prenesu je: „Kad bih samo imao nečije tuđe sposobnosti, ostvario bih veliki uspjeh u životu!“
Moram vas razočarati prijatelju, kad biste imali tuđe sposobnosti, ne biste vi uspjeli učiniti apsolutno ništa s njima, ukoliko već ne iskorištavate sposobnosti koje imate.
Ti zavaravaš samog sebe i čak nisi ni iskren prema sebi. Ukoliko ne budeš pazio, postat ćeš poput jednog od ‘Zarobljenika nade’ koje srećemo u svim gradovima SAD-a. Ovi zatvorenici nade su ljudi koji se nadaju da će jednog dana šetati gradom i šutnuti kutiju ili torbu iz koje će ispasti njihovo bogatstvo.
Oni se nadaju velikoj prilici koja će im podariti instant bogatstvo i slavu.
Možete ih vidjeti i na obali mora, nadajući se da je njihov brod već na putu, ali u dubini duše znaju da nikad nije isplovio iz luke.
Da, oni su ‘Zatvorenici nade’, a slični njima su ljudi koji stalno maštaju i žele da imaju tuđe sposobnosti i talente.
Istina je da vi već posjedujete sve neophodne sposobnosti da biste bili uspješni.
Priča života nas neprestano uvjerava da ukoliko budete koristili ono što vam je dato, tada ćete dobiti još više toga na korištenje. Život nas uči i da ukoliko ne koristimo ono što nam je dato, izgubit ćete ono što imate.
Autor: Zig Ziglar
Za Akos.ba preveo i obradio: Nedim Botić
