Osvrt na simbiozu poetskog i proznog narativa u djelima Nasuha Matrakčija Bošnjaka (?-1564)
Piše: dr. Adnan Kadrić
U radu se skreće pažnja na simbiozu proznog i poetskog narativa u djelima Nasuha Bošnjaka iz Visokog (?-1564). Njegova djela su zanimljiva, kako za opće kulturološke studije, tako i za jezičke ili književnoznanstvene analize. Osnovu za vlastiti narativ Matrakči Visočanin nalazi u svetopovijesnom narativu, biografiji Božijeg poslanika i carskim hronikama, prethodnika i suvremenika. U ovom radu želimo skrenuti pažnju na funkciju poezije u proznim djelima, uglavnom u putopisnim hronikama, Nasuha Matrakčija. Iako je funkcija poezije u općem okviru historijskog narativa Nasuha Matrakčija ponajprije dekorativna, ona ima, očito, i posebnu strukturalnu vrijednost u naglašavanju određenih poruka i ideja u njegovim djelima. Inače, jedna od općih osobitosti gotovo svih proznih djela Nasuha Matrakčija Bošnjaka jeste simbioza proznih cjelina i poetskih fragmenata koji se međusobno dopunjuju.
Ključne riječi: književnost Bošnjaka na orijentalnim jezicima, 16. stoljeće, poetski i prozni narativ.
Nasuh Matrakči Visočanin (?-1564), matematičar, pjesnik, carski hroni- čar, poznavalac vojnih disciplina, minijaturist, kartograf i kaligraf, osoba je koja zavređuje posebnu pažnju znanstvene i stručne javnosti. Njegova djela su zanimljiva kako za opće kulturološke studije, tako i za jezičke ili književ- noznanstvene analize. Osnovu vlastitog narativa nalazi u svetopovijesnom narativu, biografiji Božijeg poslanika i carskim hronikama, prethodnika u suvremenika. U ovom radu želimo skrenuti pažnju na Nasuha Matrakčija kao pjesnika na orijentalnim jezicima, a osobito na njega kao na pjesnika kratkih poetskih fragmenata u strukturi njegovih proznih narativnih djela.
Početkom 16. stoljeća dolazi do svojevrsnog procvata prijevodne literature iz oblasti matematike, historije, geografije, lijepe umjetnosti i književnosti. U svim navedenim oblastima okušao se i Nasuh Matrakči iz Visokog.[1] Treba napomenuti da forme pisanja i sastavljanja djela iz spomenutih oblasti često variraju: nekad su to traktati, nekad komentari, nekad hronike. Općenito gledajući, u spomenutome periodu otpočinje prijevod nekih zanimljivih djela iz prirodnih znanosti, da bi se taj proces donekle primirio, te se kasnije opet otpočelo s prevođenjem slične literature s evropskih jezika. Veliko je pitanje, koje je više stvar istraživačke naravi, zbog čega od sredine 16. stoljeća postepeno slabi prevodilačko zanimanje za znanstvena djela iz oblasti prirodnih znanosti, a nevjerovatno se pojačava produkcija djela mističko-filozofske naravi.[2] Dakako, ne radi se o općem pravilu, nego o tendenciji, tako da je jako teško donijeti neki ozbiljniji sud o spomenutoj pojavi čak i u specifiziranim studijama koje bi se bavile spomenutim fenomenom. Svoje djelo iz oblasti matematike Nasuh Matrakči Bošnjak počinje u vrijeme sultana Selima, dovršava ga 1517. godine i nudi ga na uvid tadašnjoj učenoj eliti na osmanskom dvoru. Radi se o djelu Cemalu’l-Kuttab ve Kemalu’l-Hisab / Ljepota spisatelja i savršenstvo u računstvu). Navedeno djelo predstavlja podužu, ali prilično zapaženu studiju iz matematike. Drugo djelo jeste djelomični prijevod Taberijeve Historije s arapskog na osmanski, s dodatkom o turskim dinastijama i osmanskim vladarima do sultana Bajezida. Djelo ima naslov Mecme‘u-t-Tevanh (Stjecište hronika [926/1520]. Matrakčijevo djelo Tuhfetu’l-Guzat / Dragulj o ratnicima [936/1529] interesantna je rasprava o ratovanju i ratnim tehnikama početkom 16. stoljeća. Navedena je studija, možda, najintrigantnija i najinteresantnija za imagološke studije u starijoj bošnjačkoj književnosti. Dakako, književno- znanstvena obrada spomenutog djela podrazumijeva i poznavanje izvora opće Matrakčijeve imagološke stereotipizacije, ali i odgovarajući kontekst i smisao teksta, te bi svaka studija bez prethodnih istraživačkih preduvjeta donijela više “imagoloških” pogrešaka i stranputica nego znanstvenih rezultata i ocjena. U navedenom djelu Matrakči se pokazuje i kao stručnjak za ratne taktike. Priručnik ‘Umdetu’l-Hisab »^) / Principi računstva [940/1533] prerađena je i dopunjena verzija ranijeg Matrakčijevog udžbenika iz matematike. Djelo Mecme‘u-l-Menazil / Skup odmorišta [944/1537] neka je vrsta carskog historijskog putopisa, gdje se opisuje sultanov obilazak nekih krajeva u Iraku i Iranu, te se to djelo još naziva i Menazil-i Sefer-i Irakeyn / Konačišta pri putovanju kroz dva Iraka. Pošto je sultan Sulejman
Zakonodavac u prvom planu, opisuje se sultanov pohod, i djelo se posvećuje sultanu, Matrakčijev putopis bi se žanrovski uvjetno mogao nazvati i carskim putopisom. Dakako, spomenuto djelo doista je na granici današnjih odrednica žanrova: djelo ima osobitosti i carskog putopisa ali i carske hronike. Druga Matrakčijeva historijska putopisna hronika poznata uglavnom je pod odrednicom Suleyman-name / Knjiga o Sulejmanu (^li jW^) [950-958/1543-1551] i bavi se putovanjem i pohodom sultana Sulejmana Zakonodavca u pravcu srednje Evrope, ka teritoriju današnje Mađarske. Radi se o tematskom pod- žanru sulejmannama (djela posvećenih sultanu Sulejmanu) a sadrži dosta podataka koje srećemo i u drugim hronikama tog perioda. Od ostalih kratkih Matrakčijevih hronika / historija može biti interesantna i ona koja nosi naziv Tevarih-i Al-i ‘Osman /Hronika porodice Osmanlija, čije se autorstvo često pripisuje Rustem-paši, iako je samo posvećena Rustem-paši. Kraće Matrak- čijeve hronike jesu sljedeće: Fetih-name-i Karabogdan [945/16. novembar 1538], spomenuta hronika Suleyman-name [950-958/1543-1551] i djelo Tarih-i Sultan Bayezid ve Sultan Selim. Navedena djela sadrže kraće poetske fragmente najčešće sa mesnevi-rimom unutar proznih cjelina. U Matrakčijevim hronikama o događajima čiji suvremenik nije bio nalaze se uglavnom isti stihovi kao i u drugim, prethodnim hronikama, tako da je gotovo nemoguće govoriti o njegovom autorstvu u tim stihovima. No, postoje i stihovi, pa i čitave pjesme, unutar hronika koje je Nasuh Matrakči iz Visokog pisao upravo u vrijeme kad su se ti događaji zbivali. Stoga, ograđujući se od mogućeg Matrakčijevog autorstva stihova u hronikama pisanim na osnovu ranijih hronika, kao i od stihova koji stoje u njegovim stručnim djelima iz oblasti matematike, odlučili smo se malo pozabaviti onim Matrakčijevim poetskim cjelinama koje je pisao unutar proznog teksta djela koja opisuju suvremene događaje, i to poetskim ulomcima pisanim u mesnevi-rimi.[3]
Primjer 1.
Viteški duh u poetskim fragmentima unutar djela Tuhfetu’l-Guzat / Dragulj o ratnicima [936/1529]
Viteški duh poezije Nasuha Matrakčija iz Visokog, koji se osjeća i tematizira u nekim njegovim djelima, naprosto je svojevrsni odraz i vremena u kojem je živio i opće geostrateške i vojne politike i situacije, kako na bosanskom krajištu, tako i u Carstvu početkom 16. stoljeća. Pisani tekstovi u to vrijeme, dakako, bili su i pod snažnim utjecajem “hronika osvajanja i pobjeda”. Nasuh Matrakči, kao sultanov paž, pisar i hroničar, bio je pod vidnim utjecajem takvog stila pisanja. Napisao je nekoliko hronika, prevodio je Taberijevu hroniku osvajanja čak i iz ranih perioda širenja islama, pisao je hronike o osvajanjima i vremenima koja su mu neposredno prethodila ili pak o događajima čiji je sudionik i sam bio. Kod njega se da razlučiti novi podžanr pisanja, a to je viteški tematski podžanr epskog narativnog proznog ili poetiziranog diskursa. Čak i sam nadimak Matraki (borac s dugim viteškim štapom) upućuje na to da se radi o osobi koja se, između ostalog, bavila i određenom vrstom viteškog nadmetanjima u različitim prilikama, uglavnom prilikom održavanja različitih dvorskih “parada i viteških natjecanja“ u prijestolnici, u Carigradu. Stoga treba dati i nekoliko napomena o Nasuhu Matrakčiju kao vitezu[4]. Bio je čuveni ratnik, vješt u jahanju konja, strijelac i musketir. Svojom je rukom napisao djelo Tuhfetu ’l-Guzat / Dragulj o ratnicima. Djelo ima 42 lista. Završava se na strani 42a, gdje stoji bilješka da je prijepis djela završen krajem šabana 939. godine (1532.), dok u samo uvodu stoji da je djelo Tuhfetu ’l-Guzat / Dragulj o ratnicima pisano i 936. [1529.] godine. Autor je Nasuh es-Silahi e§-§ehir bi-Matraki. Djelo počinje zahvalom Bogu i blagosiljanjem Poslanika, a potom slijedi traktat u kojem se podstiče časna borba za domovinu. Od stihova prvo izdvajamo sljedeći poetski fragment pisan u poetskoj formi mesnevije, iskazan kroz riječi Sa‘da ibn Vekkasa:
Ostatak teksta možete pročitati na web stranici Gazi Husrev-begove biblioteke:
http://www.ghb.ba/anali-ghb-knjiga-xxxi
Izvor: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu KNJIGA XXXI – Sarajevo, 2010.
[1] O Nasuhu Matrakčiji Bošnjaku, rođenom u Visokom (karye-i Visoka) u porodici Karađoz, dosad je već prilično pisano. Vidi: Yurdaydin, Huseyin G. (1965)Matrakgi Nasuh’un Hayati ve Eserleri ile ilgili Yeni Bilgiler. Ankara. Treba napomenuti da se na osnovu podataka iz popisnih deftera može samo pretpostvljati dalje porijeklo Nasuha Matrakčija
Visočanina. Ako bi se prihvatila istinitom pretpostavka da je Karađoz, otac Nasuhov, bio isti onaj Karađoz koji je imao posjed u Jošanici između Visokog i Sarajeva krajem 15. stoljeća, onda je i realna pretpostavka da je Nasuh otišao na dvor na više nauke već kao dijete muslimana, što i nije bilo neobično za Bosanski sandžak tog vremena.
[2] Zanimljivo je da sličnu pojavu pojačane produkcije mističkih djela imamo i kod jevreja u Osmanskom carstvu u istome periodu.
[3] U radu ne planiramo detaljnije analizirali neka druga narativna obilježja Matrakčijeva djela. Štaviše, od Matrakčijeve tri sulejmanname mi ćemo se pozabavili dvjema, dok hronike, kao što su: Mecme‘u-t-Tevarih / Stjecište hronika [926/1520], Tevarih-i Al-i ‘Osman / Hronika porodice Osmanlija, Fetih-name-i Karabogdan [945/16. novembar 1538] i djelo Tarih-i Sultan Bayezid ve Sultan Selim, nećemo posebno analizirati u ovom radu uglavnom zbog dva razloga: a) nismo mogli sa sigurnošću utvrditi autorstvo brojnih stihova u njima; b) uglavnom opisuju događaje o kojima je Matrakči čitao ili slušao i nije bio svjedok opisanih zbivanja. Jedino je za vrijeme sulejmanname koja opisuje period osvajanja od 1520. do 1537. Matrakči je bio živ i svjedok zbivanja događaja u spomenutom periodu. No, posebnu analizu tog djela nastojat ćemo dati u radovima koji slijede ili nakon prijevoda istog djela na bosanski.
[4]Podatke preuzimamo i citiramo prema djelu: Kahraman, Atif (1995:481-488) Osmanli Devletinde Spor, T.C. Kultur Bakanligi, Ankara.
Akos.ba
