Edhem Mulabdić – prosvjetitelj i književnik sa početka 20. stoljeća
Redakcija portala Akos.ba nastavlja sa mjesečnim druženjem da određenim bošnjačkim književnicima. U aprilu se družimo sa Edhemo Mulabdićem.
Edhem Mulabdić je rođen u Maglaju 1862. godine, a umro je u Sarajevu 1954. godine.
Njegova porodica ranije se prezivala Kuršumlić po džamiji Kuršumliji, gdje njegovi preci bijahu imami. Prezime Mulabdić naslijedili su od djedovog brata ili bratića po imenu Mula Abdija. Mekteb i ruždiju (svjetovna, državna srednja četverogodišnja škola predviđena osmanskim Zakonom o obrazovanju iz 1869) završio je u Maglaju.
Edhemov otac Selim bio je porezni službenik, a majka mu je bila Nur-hanuma koju su ubili pljačkaši nakon okupacije Maglaja od strane austrougarskih četa, u borbama mu gine i stariji brat Mehmed, a mlađi brat Đulaga biva ranjen. Poslije ovakvog razvoja događaja okupirala ga je ideja da iseli u Tursku, ali brat ga od toga odvraća. Uz pomoć i podršku načelnika Mustaj-bega Uzeirbegovića 1887. godine odlazi u Sarajevo i upisuje Učiteljsku školu, koja je radila zajedno sa Narodnom osnovnom školom na Bembaši.
Prvi posao dobio je 7. novembra 1890. u Brčkom i tu ostaje godinu dana. Prvog januara 1892. premješten je u Sarajevo na Darul-muallimin (učiteljska škola za muallime) i tu ostaje osam godina predajući bosanski jezik, historiju i geografiju.
Sa Darul-muallimina Mulabdić je premješten 1899. godine u Učiteljsku školu u Sarajevu, na mjesto prefekta njezina internata i nastavnika, a od 1902. do 1910. godine u Šerijatskoj je sudačkoj školi, gdje radi kao ekonom, administrator i nastavnik bosanskoga jezika, historije i geografije.
On je zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokrenuo list “Behar” 1. maja 1900. godine (bio je glavni urednik lista od 1901-1906), a 1903. godine, zajedno sa drugim naprednim Bošnjacima Bosne i Hercegovine osnovao je i društvo “Gajret”.
Kasnije, 1927.g., Edhem Mulabdić je zajedno sa reis-ul-ulemom Džemaludin Čauševićem, dr. Safvet-begom Bašagićem i Husein Đozom pokrenuo kulturni časopis muslimana Bosne i Hercegovine koji se zvao “Novi Behar”. Prilikom izdavanja spomenutog časopisa Edhem Mulabdić je napisao jedan proglas narodu u kojem se naglašava značaj i uloga “Novog Behara”, te je od naroda tražio punu podršku. U tom se proglasu između ostalog kaže “Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet našem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.”
Kao kandidat Maglaja na listi JMO-a (Jedinstvene muslimanske organizacije), Mulabdić je tri puta biran u Narodnu skupštinu u Beogradu 1923, 1925. i 1927. godine. Od 1923. godine angažira se na osnivanju Bošnjačkog kulturnog društva „Narodna uzdanica“. Od 1933. do 1945. godine „Narodna uzdanica“ izdaje kalendar pod istim imenom, a priloge uređuje Edhem efendija Mulabdić. U ovom periodu doživio je ličnu tragediju kada mu u Bihaću umire sin jedinac Ešref.
Zbog samo jedne večere kod NDH vođa na koju je pozvan, a koju u ta crna vremena nije mogao odbiti, bio je strašno šikaniran u novoj Jugoslaviji. Najprije je zatvoren 4. maja 1945. godine, a zatim osuđen na pet godina zatvora. U martu 1946. godine amnestiran je i oslobođen. Ali od tada pa sve do smrti 1954. godine Edhem efendija Mulabdić bio je žrtvom jedne ideologije koja nije praštala „verbalni delikt“.
Komunističke vlasti su sudskim putem oduzele pravo na penziju ovom zasluženom intelektualcu, dok su te iste “narodne vlasti” šakom i kapom dijelile boračke penzije dojučerašnjim pripadnicima paravojnih jedinica koji su se borili protiv partizana. Ta sudska farsa sa oduzimanjem penzije jednom od najvećih bošnjačkih javnih radnika, priznatom književniku i prosvjetitelju izazvala je veliko ogorčenje među Bošnjacima, koji su mogli samo biti ogorčeni i svoje ogorčenje izražavati jedino u uskim krugovima familije i provjerenih prijatelja. Edhem Mulabdić je, međutim, imao toliko ponosa i kuraži da ne moljaka “komitetlijske” primitivce za milostinju, već je redovnim sudskim putem tužio komunističku državu radi potpuno nezakonitog oduzimanja jedinog izvora sredstava za egzistenciju.
Zanimljivo je napomenuti da su na sudu u njegovu korist svjedočili književnik Rizo Ramić i još nekolicina preostalih vjernih prijatelja i poštovalaca, dok su se mnogi Bošnjaci, koji su se ustvari baš trebali pojaviti kao svjedoci u njegovu korist, posakrivali u mišje rupe isprepadani za svoje jadne sudbine.
O navedenom svjedoči i Alija Nametak koji se s njim družio i koji je u Sarajevskom nekrologiju zapisao.
‘”Edhem efendija Mulabdić. Čovjek, koji je, po mom mišljenu, najviše učinio, osobito na početku 20. st., da se muslimanska mladež počela školovati u austrijskim školama, da su osnovana društva ‘’Gajret’’ i ‘’Narodna Uzdanica’’, u kojima je bio neumoran radnik, koji je bio pisac, dobar pisac, i odgojitelj, koji je svoje radno i slobodno vrijeme trošio na podizanje naše kulture, ostao je, nakon što je izašao iz zatvora (konac marta 1946.) bez ikakvih prihoda-ni službe, ni penzije. Mučila ga je pomisao da je pod starost pao na milost svoje djece i unučadi. ‘’ (SN I 196: 16-17)
Nažalost, Edhem Mulabdić je čitalačkoj javnosti uglavnom poznat kao pisac romana, tj. kao književnik, no to nije njegov cjelovit životopis. On je u svom dugom životu bio prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad je prenosio i na književno stvaralaštvo. O tome svjedoči i spomenuti proglas iz ‘’Novog Behara’:
“Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet našem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.”
Edhem efendija Mulabdić umro je 29. januara 1954. godine, a vijest o njegovoj smrti objavilo je Oslobođenje tek 5. februara.
Za Akos.ba priredila: Elma Fetić-Čehajić
Podržite Facebook stranicu posvećenu ovom bošnjačkom velikanu:
