Dublji korjeni: Muslimani na području Amerika i Kariba prije dolaska Kolumba

UVOD

Za većinu današnjeg pismenog svijeta prvi kontakt kojeg su Karibi imali s vanjskim svijetom dogodio se 12. oktobra 1492. godine, kada je Kristofor Kolumbo pristao na ostrvo San Salvador. Na osnovu ovog historičari su stvorili sliku kršćansko-evropske dominacije i kulturne supremacije. U stvarnosti, his­torija Amerika (misli se na Sjevernu, Južnu i Centralnu) i njenih naroda proteže se u prošlost preko dvadeset hiljada godina. Ta historija nam govori o bogatom kontinentu s naprednim civilizacijama, talentiranim i organiziranim ljudskim stvorenjima. Otkrivajući objektivnom čitaocu priče o prelijepim gradovima, ogromnoj agrokulturi, lingvistici, o fdozofskim dostignućima, visokoj tehnologiji, gradnji piramida, poštivanju i razvijanju žena,’visoko razvijenim političkim strukturama i ekstezivnim migracijama.

Danas je nedovoljno poznata muslimanska prisutnost na Karibima do 19. vjeka, gdje se spominju dolasci radnika iz In­dije i u 20. vjeku, dolasci trgovaca sa Srednjeg Istoka. Historija islama i muslimana na ovim područjima ide u prošlost preko hiljadu godina, predatira Kolumbov dolazak za šest vjekova. Pored ovoga, islam je bio izbrisan iz historijskih knjiga Zapada ili u nekim slučajevima potisnut u poziciju primitivne i ne-sofisticirane religije koja je motivirala svoje sljedbenike samo da osvajaju i pljačkaju. Ovaj rad je pokušaj da sruši neke miskonccpte o islamskoj historiji na Karibima i da predstavi dokumentaciju koja može da pomogne da stavimo u odgovara­juću perspektivu stvarna dostignuća i putovanja muslimanskih istraživača, trgovaca i nascljenika. U korišćenju imena ‘Ame­rike’ ja ću gledati na zapadnu hemisferu, posebno Sjevernu i Centralnu Ameriku, kao jednu oblast. Današnje političke gra­nice su, naravno, u ranijim vremenima bile irelevantne i narodi nisu bili toliko podijeljeni uzduž zamišljenih linija.

Islamska historija na Karibima brzo postaje tema od kri­tične važnosti starosjedilačkim narodima ove regije i mlađim generacijama koje žude za dublje razumijevanje svojih ‘kolje­na’ i o njihovim orginalnim društviina. Kako bih uspostavio šablon muslimanskih kontakata s Karibima i kako bih dao nešto strukture historijskoj dokumentaciji o ovom ekstenzivnom pe­riodu, ja sam podjelio muslimanske kontakte u slijedeće četiri faze:

–    period eksploracije i trgovine,

–    period ropstva,

–    period ugovorenog rada i ekonomskih migracija i

–    period o ponovnom islamskom buđenju i ponovnoj uspos­tavi veze s muslimanskim svijetom.

Nadam se da će ovaj skrušeni pokušaj služiti kao osvrt i temelj mnogim ekstenzivnim istraživanjima. I nadam se da neće radovi onih historičara, lingvista i arheologa, koji su nas prethodili, biti beskorisni, nego da će se koristiti kao inspiracija za mlade istraživače i za one koji vole istinu, i kao prilog u ponovnom pisan ju historije naše planete. Iznad svega, ja niolim Svemogućeg Boga, Allaha, da ovo bude način pribavljanja Nje­gova zadovoljstva, jer, zaista, On je Mudri i Sveznajući.

PRVO POGLAVLJE

OKOLINA

U American History, izdanju iz 1987. godine, koja je na­pisana kao pregled (napisali su je tri udružena autora; tri emi­nentna američka historičara; Richard N. Current, T. Harry VVilliains i Alan Brinkley) stoji:

‘Ljudske rase su evoluirale kroz hiljade vijekova, formira­jući tako zajednice i gradeći početke nacionalne civi.lizacije u Africi, Aziji i Evropi. Kontinenti koje mi znamo kao Amerike, stajali su bez čovječanstva i čovjekovih djela… Priča ovog novog svijeta… je priča o stvaranju civilizacije gdje prije nije egzestirala.’^[1]

Ova slika, upriličena za neobaviještena čitaoca, briše prisut­nost gotovo 75 milionanativnih naroda koje je Kolumbo greškom nazvao Indijancima, koji su, kako demografi procjenjuju, moguće živjeli u Amerikama 1492. godine (moguće je da je nj ih gotovo 6. miliona nastanjivalo današnju oblast Sjedinjenih Država.)

‘Paleo-Indijanci’ kako su se zvali, bili su preci modernih američkih Indijanaca; koji su prvobitno došli iz Azije i ušli u Sjevernu Ameriku preko Beringova kopnenog mosta; širokog zemljanog koridora koji je sada potopljen a spajao je Sibiriju i Aljasku. Od Aljaske pa do GreatPlainsa, današnjih Sjedinjenih Država, prostirao se kao neka vrsta prolaza koji je bio glavni put za ljude i životinje. Tokom slijedećih 7.000. godina ovi no­madi su prešli Beringov most i raširili se po Amerikama uzduž i poprijeko.^[2] Ovo raširivanje i osnivanje mnoštva društava je jedna od najspektakularnijih neispričanih priča ljudske historije. Oni su se našli kao jedini stanovnici jedne trećine Zemljinog kopna, teritorije ogromnog prostora pokrivenog ledom, plodnih dolina, planinskih regija, sprženih pustinja, tropskih prašuma, vjetrom zametenih ostrva i na hiljade milja primorja.

Uoči Kolumbovih putovanja, nativni Amerikanci su uspjevali održavati začuđujuću raznolikost jezika, daleko veću od svih Evropskih. 1492. godine 2.000 zasebnih, međusobno nera­zumljivih jezika govorili su ljudi zapadne hemisfere. Od ovih jezika otprilike njih 250 se pričalo na području Sjeverne Amerike, 350 u Meksiku i Centralnoj Americi i 1.450 diljem Južne Amerike. Svi ovi jezici su bili bogati i kompleksni kao bilo gdje na svjetu.^[3]

U Amerikama je religija služila kao uvezujući i strukturni faktor društva. Sve nacije su imale koncept o nekoj orginalnoj stvaralačkoj sili, priču o stvaranju, hijerarhiju stvorenja i kom­pleksni sistem interakcije s prirodom i ljudskim rodom. Budući da su forme obožavanja i društva bile toliko raznolike, nije moguće da u ovom kratkom pregledu detaljnije obradimo fi­noću filozofije i kulture nativnih Amerikanaca. Okolina je bila odlučujući faktor kojim načinom će se svako društvo orga­nizirati i boriti za opstanak. Pogledajmo ukratko neke od glavnih regija, njihove narode i neka njihova postignuća.

SJEVERNA REGIJA

Lovci su do 1492. godine zauzeli cjelu sjevernu trećinu Sjeverne Amerike. Razvili su simbiontsku vezu sa životinjama s kojima su djelili ove zemlje. Od zamrznutuh prostranstava Arktika pa do polja i planina središnje Kanade, ovi rani nativni Amerikanci su lovili ribu, kitove, tuljane jelene, losose i druge sjeverne životinje. Oni su prilagođavali kožu, krzno, kosti i masnoće ovih životinja za višenamjenske svrhe kako bi preživ­jeli u žestokoj i hladnoj klimi. Pored ovakvih uslova uspjeli su da stvore visoko efikasno bratsko društvo i unutar njega regij­sku trgovinu. Jedna interesantna grupa nativnih naroda bili su ‘Meka Indijanci’ koji su se nastanili na obalnoj regiji sjevernog Pacifikana, području današnje države Wasliington.^[4] Njihova odjeća i neka njihova imena irnaju blisku sličnost sa muslima­nima pustinjske i savanske regije Zapadne i Sjeverne Afrike. Oni bi bili interesantna tema za multikulturalne istraživače.^[5]

ZAPADNI DIO SJEVERNE AMERIKE

Od svih regija Zapadne hemisfere zapadni dio Sjeverne Amerike razlikuje se od ostalih zbog svojih prostranih pustinja, široke i dalekosežne zemlje, dubokih kanjona i dugih i jakih ri­jeka. Ova suha zemljana masa je poznata po svojoj rijetkoj ve­getaciji, ali i po širokoj raznolikosti pustinjske divlje prirode. Narodi ove regije: Hokan, Numic, Algic, Navajos, Hopi, Siouian, Caddonan, Tanoan i druge manje konfederacije razvile su raznolike semipustinjske kulture. Nativni narodi prerije živjeli su nomadskim životom. U kanjonima i visokim oblastima još se mogu vidjeti ostaci gradova ograđenim kamenim zidovima, što svjedoči o postojanju napredne civilizacije sa veoma vještim građevinarima i majstorima. Suha klima i visoki kamenjari sačuvali su arheolozima i lingvistima tragove ranih naseobina, kao što su sačuvane nastambe Hohokam i Anasazi (‘stari’). Na­rodi ove regije bili su veoma produhovljeni i njihove kulture su bile toliko raznovrsne da teorije o njihovom visokom razvoju, ali i preko-pacifičkim kontaktima, sve više i više bivaju uvjerljivije.

ISTOČNI DIO SJEVERNE AMERIKE

Nativni narodi istočne kopnene mase Sjeverne Amerike bili su preci bogatog i kompleksnog društva. Njihova okolina je bila sačinjena planinama, dubokim šumovitim krajevima i velikim jezerima. Pored njihovog dugotrajnog postignuća da žive u har­moniji s prirodom, oni su 1492. godine napravili novi oblik političkog ujedinjenja. Njihova multipleinenska federacija ojačala je ugovore o zajedničkoj odbrani i razrađivala detaljna prava demokratskog ustrojstva; pripremala pozornicu za kasniji Ustav Sjedinjeni Američkih Država. Konfederaciju su sačinja­vali narodi: Iroquoian, Algonguian, Muskogean, Siouian i Caddonan. Njihov najveći grad bio je Cahokia, osnovan oko 700. godine n.e. na mjestu današnjeg St. Luisa, u državi Missuri, i posjedovali su grad približno 700 godina.^[6]

CIVILIZACIJE CENTRALNE AMERIKE

Zapadno od ostrva mezo-američkog kopna nalaze se ostaci koji su pripadali najrazvijenijim društvima zapadne hemisfere. Narod Olmec je oko 1500. godine p.n.e. stvorio civilizaciju koja je dosegla visok stepen urbanizma, velike naseljene centre sa rezerviranim mjestima za hramove, palače, škole, pijace, skladišta i vajne štabove; kuće za običan narod koje su bile napravljene pored veoma dobro isplaniranih ulica i aleja; kom­pleksne socijalne, ekonomske i političke organizacije; veoma precizne kalendare; glifski sistem pisanja; brigu o čuvanju tvorevina iz prošlosti; cehove trgovaca i zanatlija; i kompleksne religijske prakse koje se ističu ogromnim piramidama i ka­menim glavama koje su do danas sačuvane.^[7] Otkriće velikih ka­menih glava sa označenim afričkim crtama lica, ratničkih kaciga i nubijskih nevjesta (koje su nepoznate u Amerikama), krajem 19. vjeka u Tres Zapotcs i La Venta u Jukatan peninsuli, naveloje mnoge historičare i arheologe da vjeruju kako je kon­takt uspostavljen sa dvadesetpetom Nubijskom dinastijom (800- 654. p.n.e.). Ova nalazišta bila su napunjena mnoštvom pečene zemlje i pogrebnim artefaktima koji datiraju iz istog perioda. Semitske vrste bile su također identificirane, što potpomaže teoriju o prisutnosti Feničana u civilizaciji Olmeca.^[8] Kako su nestala Olmec društva ostalo je misterija. Njihov glavni grad je u petom vjeku p.n.e. bio uništen, ali njihova se civilizacija pripremala za drugi brzi razvoj.

Slijedeći veliki narodi bili su Maje, koji su dosegli svoj vrhunac oko 600. n.e. Došli su sa područja današnje Guatemale, Beliza i Jukatana i sagradili impresivne hramove u obliku pi­ramida. Oni su, također, izgradili prostrane palače i terase na padinama brda za agrikulturu, numerički sistem baziran na je­dinicama od 20 i pojam nule, i pedesetdvogodišnji astronomski kalendar. Izgleda kao da su oni bili desetkovani pojavom neke epidemije ili ekološkom katastrofom oko 900. godine naše ere^[9]

Azteci su civilizacija koja je potekla iz nezanimljivog sje­vera i nastanjila se u Meksiku; naslijedili su mnogo znanja od svojih predaka. Imali su nesretnu sudbinu tako što su susreli španske osvajače. Oni su sagradili ogromne piramide, upravljali su sa preko 25. miliona ljudi, sagradili ogroman urbani kom­pleks kao kod bilo kojeg grada u Evropi i sačuvali su svoju his­toriju u velikim bibliotekama. Jedan od najvećih zločina ekspanzije Evropljana, pored genocida učinjenog milionima na- tivnih Amerikanaca, bilo je uništenje pisanih zapisa svih na- tivnih kultura s kojim su došli u susret. Danas, historičari su obavezani da se oslone na arheološka nalazišta, lingvističke datosti i na pisanu dokumentaciju koju rijetko nalaze.

KARIPSKA OTOČJA

Karipska otočja prave arhipelag dug 1.500 milja (2.400 km). Antili razdvajaju Karipsko more od Meksičkog zaljeva i Atlanskog okeana. Veliki Antili su ogromni broj ostrva zapadno od Kube, Jamajke, Hispanije (Haitija i Dominikanske Repub­like) i Porto Rika. Prema istoku i jugu nalaze se Mali Antili, uključujući i sjeverne Leevvard i južne \Vindward grupe, i ostrva blizu Venecuele. Antili i susjedni Bahami sačinjavaju Zapadne Inde. Bermudi su izolirani dalje prema sjeveru. Ove države, kojih ima više od dvadeset, zauzimaju preko 92.000 kvadratne milje (238.000 km²), što je manje od pola Centralne Amerike. (Publications Ltd. Broj 196. Juni 1989.), 22.)

Zapadno od Kariba i Centralne Amerike smješten je okean Pacifik dok je na istoku otvoreni prostor Atlantskog okeana. Prema sjeveru prostire se Meksički zaljev i primorje S jedinjenih Američkih Država. Direktno na jugu smještena je Južna Amerika.^[10]

Veći dio regije je u tropskoj klimi. Geografska širina je samo jedan faktor koji utječe na klimu. Drugi faktori su geografska dužina i izloženost kišnim vjetrovima. Pasat tjera toplu površinu struja od Atlantskog zapada i sjevera kroz Karibe. Temparatura u prosjeku iznosi 80 F° (27 C°) na ostrvima i ri­jetko pada ispod 75 F° (24 C°), čak i u januaru i februaru, naj­hladnijim mjesecima. Najviše kiše pada između juna i oktobra, kada se ekvatorska zona pomjeri prema sjeveru. Kiša je obilna na obroncima koji su okrenuti prema kišnim vjetrovima At­lantika. Obronci koji su okrenuti prema Pacifiku su u prosjeku sušni.

Većina karipskog stanovništva govori spanskim jezikom; govori ga iznačajan broj stanovnikaga na Kubi, Dominikanskoj Republici i u Puertu Riku. Narod Puerto Rika, također, govori englenskim jezikom; službenim jezikom S.A.D., Djevičanskih Ostrva, Jamajke, Trinidada, Bermuda, Beliza, Guyana i ostalih prijašnjih i današnjih kolonija Velike Britanije. Francuski i holandski jezik su službeni jezici kojima se govori odvojeno na francuskim i holandskim djelovima Antila. Postoje i mnogi lokalni jezici, posebno afro-karipski oblik zajednički nazvan kreolski ili lokalni govor.^[11]

Ovo se protivi španjolskim izvještajima u kojima se spomi­nju susreti sa primitivnim, nalik životinjama narodima na pod­ručju karipske regije. Awarak i Karib nisu bili povodljivi, ignorantni divljaci ili krvožedni ljudožderi, već su bili osjetljiva ljudska bića koja su ovladala svojom okolinom i postali uspješni moreplovci i visoko sofisticirani članovi kompleksnog društva. Razvili su niz jezika, visoki stupanj filozofije, medicinu i poli­tički kodeks. Ovu kulturu su evropski osvajači gotovo izbrisali. Ovi narodi su najpogrešnije shvaćeni i najviše ocrnjeni od svih ljudi na svijetu.