Allahov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, je kazao: “Moj Allahu! Učini da njegovo koplje, kada god ga baci, ne promaši i usliši mu dovu, kada Te god bude molio.”
Imam Buhari bilježi da je Sa’dova dova bila uslišana kada je bio namjesnik u Kufi u Iraku. Džabir bin Semure kazuje o tome: “Ljudi iz Kufe su se žalili Omeru na Sa’da, pa ga je on smjenio i postavio Ammara kao namjesnika. Oni su iznijeli mnogo primjedbi na Sa’da, čak da je, navodno, neispravno klanjao.
Omer je poslao po njega i rekao: ‘Ebu-Ishak! Ovi ljudi tvrde da ti ne klanjaš ispravno.’ Ebu-Ishak (Sa’d) reče: ‘Tako mi Allaha, klanjao sam sa njima isto onako kako sam klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallähu ‘alejhi ve sellem, i ništa od toga nisam mijenjao.
Duže sam klanjao prva dva rek’ata jacije, a kraće zadnja dva.’ Omer reče: ‘Ebu-Ishak! To je ono što sam i ja mislio o tebi!’
Poslao je jednog ili više ljudi sa njim u Kufu da se raspitaju kod tamošnjeg stanovništva o njemu. Obišli su svaku džamiju i u njoj se raspitali o njemu. Svi su lijepo govorili o njemu, osim u džamiji koja je pripadala plemenu Benu-Abs. Neki čovjek po imenu Usama bin Katade, sa prezimenom Ebu- Sa’de, ustade i reče: ‘Pošto si nas zakleo, sada ću ti reći da Sa’d nikada nije otišao sa vojskom i da nikada nije dijelio ratni plijen podjednako i pravedno i da nikada nije sudio po pravdi.’
(Kada je čuo ovo) Sa’d reče: ‘Molim Allaha za tri stvari: Moj Allahu! Ako ovaj Tvoj rob laže, i ako se to dokaže, daj mu dug život, povećaj njegovo siromaštvo i stavi ga na iskušenja.’ (I ovako se i desilo). Kasnije, kada ga je neko upitao o njegovu stanju, odgovorio bi da je on star čovjek sa iskušenjima koja su rezultat Sa’dove kletve. Abdulmelik, jedan od prenosilaca, kaže da ga je vidio kasnije i da su mu se obrve nadvile nad oči od starosti i da je običavao zadirkivati i napadati male curice na putu.”
Izvor: Mu’džize Muhammeda, a.s.
Autor: Hafiz Ibn Kesir
Za Akos. ba pripremila: Arnela M.
