Dolazi još jedan septembar…

Na izmaku smo godišnjih ljetnih odmora. Mnogi ugostitelji zadovoljno trljaju ruke, jer je ove godine uistinu bilo mnogo turista i različitih gostiju koji su prodefilovali kroz ovu našu lijepu Bosnu. Vidljivo je da je turistička sezona uglavnom bila uspješna. Ili se meni bar tako čini.

Okupiran nekim svojim ljetnim projektima i druženjima sa prijateljima nisam ni bio svjestan činjenice da smo u predizbornoj godini i da nam je septembar pred vratima. Septembar, mjesec početka nove školske godine, ali i mjesec početka predizborne kampanje.

Predizborna utrka je već počela i prije njenog oficijelnog zvaničnog početka. Kandidati raznih stranaka, najčešće putem društvenih mreža, ubjeđuju jedni druge kako su baš oni pravi i kako isključivo njihova stranka ili lista nudi građanima prosperitet i bolje sutra.

Nepotizam, stranačka zapošljavanja i razne budaloštinje koje su činjene u proteklom periodu pokušavaju se opravdati ”nacionalnim jedinstvom” ili nekim drugim sličnim besmislenim flauskulama.

Sistem je: ako nisi sa mnom, onda si protiv mene. Ne može i ne smiješ biti neutralan.

Niko ne smije imati drugačije mišljenje od njihovog. U protivnom izdajnik je i ”prodavač magle”.

U svoj ovoj višestranačkoj furtutmi, obični pošteni građani teško se snalaze.

Javašluka ima posvuda. Konkursne procedure u školama su završene. Pojedini stručnjaci za prevare su vješto, kao i svake godine, načinili mnoštvo propusta i po već uhodanoj matrici pozapošljavali koga su htjeli, a ne one kojima to pravo po Božijoj i ljudskoj pravdi pripada.

Kad im se ukaže na to oni naprosno počnu urlikati i u svojstvu najvećih društvenih dušebrižnika počnu da vas tješe i viču: ”Ma, hajde sve će, sine, proći. Samo nek je živa glava. Daće Bog, biće nekad i za tebe nešto.” I tako vješto manipulišući vjerskim osjećanjima naših ljudi stišavaju pobune i reagovanja na razne zulume koji se čine suprotno prirodi Božije vjere i onoga što ona proklamira. Ali hajde, ne lezi vraže, valjda oni kao ”veliki stranački vjernici” bolje znaju od nas običnih pravnika, profesora, inžinjera, pisaca, ekonomista …

No ipak, na kraju, da ne zaboravimo naše najmlađe. Naše školarce kojima je septembar mjesec radosti, mjesec sa kojim ponovo počinju nove životne putešestvije, nova životna saznanja i nova životna iskustva. Zahvaljujući školi i divnim drugarima u njoj.

Bože, daj našim školarcima puno sreće,uspjeha i puno petica u novoj školskoj godini, a našim premijerima, ministrima, direktorima i kandidatima sa lista pameti i svijesti koja će ih uvijek podsjećati da Bog sve čuje, sve zna i sve vidi. Časni pisari sve piše. Zato manje nepotizma, manje laži i manje predizbornih trikova sa kojima inače pojedinci već godinama obmanjuju glasače.

Potrebno nam je više ljubavi, zajedništva i poštene fair play borbe. Pa, ko pobjedi.

Za Akos.ba piše: Admir Iković