Dobro se čuvajte okidača ljutnje?

Svaki čovjek posjeduje ključeve ljutnje. Kada se razljuti, pritisne prekidač koji izaziva njenu eksploziju. Ona se manifestira na različite načine: kao eksplozivna ljutnja, osvetnička ljutnja, komplicirajuća ljutnja, prikrivena ljutnja i izražavajuća ljutnja.

Moguće je otkriti ključeve svoje ljutnje, kontaktirati sa njima i razumijeti ih. Zato, kada te pritisnu, neće te uznemiravati ili utjecati na tebe. Također, možeš dati oduška svojoj ljutnji i lijepo se ophoditi prema njoj. Ključevi ljutnje se mogu svesti na malo stvari, to jest da se ne ljutiš samo zbog određenih stvari. Time ljutnja postaje stvar izbora, znat ćeš kada ćeš se naljutiti i niko ne može okrenuti njene ključeve i razljutiti te bez tvoje saglasnosti. Ako ih neka osoba i okrene, možeš odlučiti da ne reaguješ. A akote neko provocira i namjerava razljutiti, ti se nećeš spustiti na taj nivo, već će tvoja duša ostati uzvišena, a bezumnici neće utjecati na tebe.

Stepeni ljutnje

Ljudi se, prema jačini ljutnje, dijele na tri vrste: oni koji je zanemaruju, one koji pretjeruju u njoj i one koji su umjereni u njoj.

Zanemarivanje biva sa gubitkom ili slabljenjem sposobnosti da se naljutiš, i to je pokuđeno. Takva osoba nema revnosti. Allah je opisao Poslanikove, s.a.v.s., ashabe: „Strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.“ (El-Feth, 29.)

Svome Poslaniku, s.a.v.s., kaže i: „Bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima!“ (Et-Tahrim, 9.)

Zaista su strogost i grubost jačine revnosti, a ona je ljutnja. Pretjerivanje je kada ljutnja preplavi razum i vjeru. Tada čovjeku ne ostaje ni razboritost, niti zapažanje, niti razmišljanje, a ni slobodan izbor, već se preobražava u lik poremećenog čovjeka. Uzrok njene nadmoći su prirodne stvari. Čovjek je, po svojoj prirodi, sklon brzoj ljutnji. Tome potpomaže vrelina temperamenta, jer je ljutnja od vatre, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s., ali je hladnoća temperamenta gasi i slama njenu žestinu. Takva osoba ljutnju naziva hrabrošću i muževnošću. Kad god ljutnja pojača svoj plamen, snažnije ovlada svojim vlasnikom, čineći ga gluhim za svaki savjet. To ga, čak, još više naljuti.

Izvor razmišljanja je mozak. Prilikom pojačavanja ljutnje, zbog vrenja krvi, tamnji dim se uzdiže prema mozgu ovladavajući tim izvorom razmišljanja, a može obuhvatiti i izvore osjećaja.

Održavanje ljutnje na granici umjerenosti je ustrajnost. Allah je njome obavezao svoje robove i ona je sredina koj uje opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazavši: „Najbolje stanje je sredina.“ Ko je sklon ravnodušnosti, tako da osjeti slabost duše u podnošenju poniženja i nepravde, on mora liječiti svoju dušu kako bi ojačao svoju srdžbu. A onaj ko je sklon pretjerivanju, tako da ga on a dovodi do nepomišljenosti i neobuzdanosti u gnjevu, takav treba liječiti svoju dušu kako bi umanjio žestinu svoje srdžbe i zauzeo sredinu između ovo dvoje. Ova „sredina“ je Pravi put, tanja je od dlake a oštrija od sablje. Onaj ko nije u mogućnosti učiniti svako dobro djelo, taj ne mora učiniti svako loše djelo. Neki grijesi su manji od drugih, i neko dobro djelo je odabranije od drugoj.

(Nastavit će se…)

Izvor: Ne ljuti se

Autor: Dr. Aid el-Karni

Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić