Djevojka koju je Kur’an pohvalio zbog njenog stida

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu o Musau, alejhi selam: ”A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. ‘Šta vi radite?’ – upita on. ‘Mi ne napajamo dok čobani ne odu’ – odgovoriše one – ‘a otac nam je veoma star.’ I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: ‘Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!’ I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: ‘Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!”’ (El-Kasas, 23.-25.)

Na ovaj način Časni Kur’an je zabilježio i opisao stidljivost jedne djevojke u kazivanju o Musau, alejhi selam, koji je, bježeći od faraona, došao do izvora u Medjenu i zatekao ljude kako napajaju stoku. Među tom gomilom bile su i dvije djevojke (sestre) kojima je Musa, alejhi selam, napojio stoku. I ovdje započinje priča o stidu zabilježena i ovjekovječena u Kur’anu.

Islam je regulirao odnose i uspostavio ljudske vrijednosti koje su izuzetno djelotvorne zbog snage njihovog utjecaja na određene aspekte našeg života i zbog sposobnosti da kontroliraju ljudske nagone.

U tom kontekstu, Kur’an je pun uzvišenih ljudskih vrijednosti koje se, po svojoj prirodi, fokusiraju na međuljudske odnose, bilo da se radi o pojedinačnim ili društvenim odnosima. Islam uređuje ljudski život na način koji uzima u obzir potrebe duše i njene porive. U spomenutom kazivanju Kur’an je zabilježio stanje stida u odnosima žene i muškarca, gdje je čovjekovo ponašanje obično spontano i proizilazi iz njegove percepcije stvari i njegovih uvjerenja.

Razumijevanje stida

Čovjek sebi predstavlja i percipira stid na osnovu njegove kulture, okoline i vjerovanja, ali zajednički nazivnik u svim shvatanjima stida je da je stid omiljen kod ljudi i prihvaćen kao ljudska i moralna vrijednost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proširio je koncept i razumijevanje stida i povezao ga sa djelom, rekavši: ”Ako se ne budeš stidio, radi šta god hoćeš.”

U okviru ovakvog razumijevanja, stid je ono iz čega proizilaze vrijednosti i zakoni koji pozivaju na samilost, saosjećanje i poštovanje ljudi i njihovih prava. Jer, stid upravlja ljudskim djelima na način da ih popravlja i uljepšava (ako ga ima) ili da ih pogoršava (ako nedostaje), i to je ono što stid čini vitalnom vrijednošću u svim segmentima ljudskih odnosa i djelovanja. 

Vrijednost stida kod žena očituje se na način da je on sastavni element ženske prirode kao što je so sastavni element u hrani. Stid kod žena je izraz kolektivnih ili društvenih vrijednosti, izvanrednog morala i statusa obrazovanja. Zbog toga svaka žena zaslužuje nositi odjeću stida i slijediti taj put s ponosom i čašću, da bi sačuvala svoju ličnost i da bi spremna kročila na životnu pozornicu, noseći ”kostim” stida kao moralni i vrijednosni simbol i slogan.

Svaka osoba ima neki primjer (uzor) koji slijedi i oponaša s najvećim divljenjem, a onaj ko slijedi put stida, pogotovo ako je žena, bit će poput djevojke čiji stid je Kur’an pohvalio onda kad se pojavila i obratila Musau, alejhi selam, u haljini stida i ogrtaču poštenja i čednosti. Ajet u kojem se spominje uzvišeni moral i stid ove žene, učit će se do Sudnjeg dana, i ona je dostojna da je slijedi svaka žena muslimanka i da ponosno hodi stazom stida i poštenja.

Stid je plemenito svojstvo koje zaslužuje da bude spomenuto i pohvaljeno, stoga je Kur’an opisao ovu djevojku (ženu) tim svojstvom i pored niza drugih moralnih vrijednosti koje je imala. U ovom kontekstu naglašava se element stida i nužnost njegovog uključivanja u odgojni, obrazovni i socijalni koncept u našim odnosima.

Stid se smatra moralnom vrijednošću povezanom s lijepim ahlakom, jer se međusobno dopunjuju i slažu. A to znači, kad nestane stida nestat će i morala, kao što je slučaj sa modernim društvom u kojem je nestalo morala, pa se nemoral širi poput kuge, pogotovo putem medija: raznih časopisa, televizijskih kanala i web stranica sa nemoralnim sadržajem, koji su u potpunosti iskrivili i izobličili koncept i razumijevanje stida smatrajući ga mahanom i nedostatkom, pogotovo kod žena. Oni su mobilizirali čitave vojske, napravili planove i razvili strategiju u borbi protiv morala općenito, a protiv stida posebno, smatrajući ga negacijom slobode i ograničavanjem mišljenja, te sprječavanjem mnogim ljudima, a pogotovo ženama, da ostvare uspjeh u karijeri i postanu ”slavne” ličnosti.

Zbog toga muslimani danas moraju biti oprezniji više nego ikada, i moraju uložiti maksimum truda da sačuvaju stid kao ljudsku vrijednost, te da, prije svega kroz instituciju porodice, ali i kroz odgojno-obrazovne institucije, razvijaju kulturu stida povezujući ga sa moralnošću i lijepim ahlakom, onako kako je Kur’an opisao djevojku koja je došla da razgovara sa Musaom, alejhi selam, idući stidljivo, što jasno ukazuje na činjenicu da stid ne znači povlačenje i izolaciju iz života, niti napuštanje i zapostavljanje dužnosti.

Naprotiv, stid kao moralna osobina znači da čovjek izvršava svoje dužnosti besprijekorno i s punom odgovornošću, ne čineći grijehe, ne prelazeći granicu dozvoljenog i ne skrnaveći tuđa prava, što se ne može očekivati od onoga ko nema stida.

Upravo je o takvom značenju stida govorio Selman el-Farisi, radijallahu anhu, kada je rekao: ”Kada Allah želi čovjeku propast, oduzme mu stid, a kada kod njega nestane stida, postane omraženi grešnik, a kada postane omraženi grešnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, postane prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost, on postane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika.”  (saff.ba)

akos.ba