Vijesti iz zemlje

Nove ceste, stari vidici: Pita li ko šta Bošnjake u Stocu

Piše: Elvedin Subašić

Neko je mogao barem upitati Bošnjake u Stocu za njihove probleme kada se svečano otvarala nova cesta Stolac – Neum. Ali, to se nije desilo. Upravo je otvorenje nove ceste prema Neumu možda bila prilika da viši nivoi vlasti obrate pažnju na status Bošnjaka

Otvorenjem nove ceste Stolac – Neum malo mjesto Rabrani kod Stoca dolazi u centar pažnje mnogih koji idu na ljetovanje u Neum. U ovom mjestu nalazi se najbliži mesdžid svim vjernicima koji se nalaze u Neumu. Trenutno se pokreće akcija uređenja ovog objekta pored kojeg se nalazi i stari kameni mekteb koji bi mogao, dodatno, poslužiti kao musafirhana. Naime, ove godine značajan broj vjernika posjećuje ovaj mesdžid u kojem se klanja, pored teravije u ramazanu, i džuma u ljetnom periodu.

Povijest Rabrana

Iako je tek sada postao značajnija destinacija mnogim građanima, ovo malo mjesto ima svoju tradiciju.

Miralem Tucaković, rođen 1960. godine, živi u Danskoj, ali koristi svaku priliku da bude u Rabranima. Iako ne živi stalno tu, jedan je od stanovnika koji vrlo dobro poznaje povijest džemata.

– Kao dijete pohađao sam mekteb u ovoj džamiji, zapravo mektebu i sjećam se kad je otvoren. Tu smo obavljali namaze za ramazan. Bio je prvo stariji efendija Mehmed Poljić, poslije njega Šefket Čičkušić. Kasnije je dolazio efendija iz Čapljine Ćazim Ćosić koji je održavao mektepsku nastavu. Poslije smo imali praksu da dovedemo softu za ramazan pa su ovdje bili Nijaz Malagić, Elvir Duranović i Mujaga koji je posljednji bio pred samu agresiju. Bilo je dvanaest dana do kraja ramazana kada je selo granatirano – prisjetio se Miralem.

Sjećajući se dana kada je počela agresija na BiH istakao je da je selo prvo bombardirano, a kasnije i spaljeno.

– Selo smo napustili u trećem mjesecu 1992. godine. Prema nekima oko 500 granata je ovdje palo. Sve je bilo spaljeno, osim jednog objekta to jeste ovog starog mekteba koji je bio već u oronulom stanju. Ostalo je sve spaljeno ili minirano. Volim ovdje doći ljeti, tokom odmora, ali nekada dođem i po dvaput godišnje. Kada dođem pomognem koliko mogu oko obnavljanja sadašnjeg mesdžida. Pokrenuta je akcija da se objekat obnovi, proširi i sagradi munara kako bi mjesto bilo prepoznatljivo prolaznicima, jer ovo je najjužniji dio Bosne i Hercegovine u kojem je od Drugog svjetskog rata do agresije na BiH bila džamija s vjerskim aktivnostima. Do rata smo pripadali Višićima, a sada Medžlisu Stolac – kazao je Miralem koji se prisjetio i imama Sakiba Kadrića, Adema Omerike, Jusufa Kadribašića i Izeta Terzića koji su također bili aktivni u ovom džematu.

U zlatnom periodu sela ovdje je živjelo do petnaest domaćinstava s oko osamdeset stanovnika, a danas živi oko desetak porodica. U dijaspori ih je mnogo više. Samo u Americi živi preko stotinu ljudi porijeklom iz ovog mjesta.

Obnova infrastrukture

Predsjednik Građevinskog odbora Almir Tucaković ne smatra da će biti finansijskih problema u obnovi mesdžida, jer se nadaju pomoći iz dijaspore, ali i drugih ljudi. Upravo je prošle sedmice jedan momak s drugog kraja Bosne, nakon namaza u mesdžidu, donirao 500 maraka.

– Obnovom putne komunikacije Stolac – Neum svi naši pogledi su se proširili, kao i vidici naših ljudi u dijaspori. Oni su svakodnevnoj komunikaciji s nama i niko nije izgubio interesovanje za svoju rodnu grudu. Također imamo indicije o obnovi i izgradnji novih kuća, jer već imamo jednu kuću započetu. Mnogi od njih planiraju penzionerske dane provesti ovdje pa tako i investirati svoja sredstva. To znači i značit će mnogo našem džematu – kazao je Almir ističući, opet, sadašnju poziciju mjesta nakon prolaska nove ceste.

Prema njegovim riječima ovdje ima mjesta i za one koji nisu porijeklom iz ovih krajeva.

– Ja ne mogu da ulazim u papirologiju, ali imam u vlasništvu parcele za svakoga ko želi graditi sebi nešto, vikendicu, kuću, dobro je došao, džaba mu dajem lokaciju za gradnju. Tako da pozivam sve naše ljude koji su voljni investirati da dođu. Bez marke će dobiti parcelu – poručio je Almir.

U Rabranima smo upoznali i Nijaza koji je rođen 1995. godine. Odrastao je u Rabranima pomažući roditeljima u stočarstvu i poljoprivredi. Nakon završenog elektrotehničkog fakulteta vratio se u Rabrane, a sada iako radi u Čapljini nastoji što češće boraviti u Rabranima kako bi pomagao roditeljima, ali i uživao na svojoj rodnoj grudi.

– Cijelo vrijeme srednjoškolskog obrazovanja stanovao sam ovdje. Ovdje se najbolje osjećam, ovdje osjećam da sam kod kuće. Selo je bilo dosta usamljeno, ali sada prolaskom ove ceste vikendom dolazi mnogo više ljudi. Izgradnjom ovog objekta, mesdžida s popratnim sadržajem, mislim da bi djelovalo motivirajuće na ljude, naročito na mlade – kazao je Nijaz.

Na raspolaganju smo 24 sata

Muftijstvo mostarsko je imenovalo Amer-ef. Beću, imama u džematu Stolac, da bude koordinator radova na mesdžidu, a ujedno i imama koji svaku džumu klanja ovdje domaćem stanovništvu, ali i putnicima koji svraćaju.

– Ovlašten sam da provodim aktivnosti i koordiniram vjerskim životom u ovom mjestu koje pripada Neumu, ali administrativno Medžlisu Stolac. Planirano je da se ovaj objekat, koji nije džamija već mekteb ili mesdžid, proširi i unaprijedi izgradnjom nekih novih sadržaja kao što je munara, sofe, abdesthana itd. kako bi se domicijelnom stanovništvu, ali i onima koji dolaze omogućilo nesmetano obavljanje vjerskih dužnosti. To je naša obaveza prema svima koji ovdje dolaze. Ovaj džemat je na pola puta između Neuma i Stoca i mislim da će obnova ovog objekta biti itekako korisna. Naravno, vikendom je mnogo veći broj ljudi ovdje, jer dolaze i oni koji sade, obilaze svoja imanja –  kazao je efendija Amer i istakao da je veliko interesovanje putnika za ovo mjesto.

H3iuuAVw.jpeg - Nove ceste, stari vidici: Pita li ko šta Bošnjake u Stocu
Amer-ef. Beća

Na prošloj džumi prisustvovalo je deset turista iz Neuma.

– Bez obzira da li svraćaju ili imaju namjeru nešto graditi ovdje, mi im stojimo na raspolaganju 24 sata. Mi moramo biti servis tim ljudima koji se odluče kupiti kuću u Stocu ili ovdje. Ono što želimo objasniti ljudima koji dolaze da ovdje Bošnjaci stoljećima žive. Mi najslabije poznajemo našu domovinu pa onda se neki iznenade kada im objasnimo povijest ovog mjesta. Moramo iskoristiti ovu putnu komunikaciju da privučemo ljude da ovdje ulažu i dolaze – kazao je efendija Beća.

Pita li ko šta Stočane

Nakon posjete džematu Rabrani svratili smo u Stolac, jedan od najljepših gradova Hercegovine koji zbog političkih prilika često ostaje na margini interesovanja Bošnjaka. Štaviše, politika s brendiranjem određenih turističkih lokacija i proizvoda ovog grada stvara dojam da Bošnjaka ovdje i nema ili da je ovo „hrvatsko područje“. Dok za Rabrane nova cesta može mnogo značiti, u Stocu postavljaju konkretna pitanja šta to za njih može značiti u bliskoj budućnosti.

Drugim riječima, neko je mogao barem upitati Bošnjake u Stocu za njihove probleme kada se svečano otvarala nova cesta. Ali, to se nije desilo. Na otvorenju novootvorene ceste Stolac – Neum prisustvovali su brojni zvaničnici, a među njima i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, lider HDZ-a Dragan Čović, dopredsjedavajuća Predstavničkog doma BiH Borjana Krišto, ministrica finansija Jelka Miličević, načelnik Neuma Dragan Jurković, načelnik Stoca Stjepan Bošković, direktor Cesta FBiH Ljubo Pravdić i ministar prometa i komunikacija FBiH Denis Lasić.

Prema riječima vijećnika Ade Frenje cesta može biti jedna nada.

– Vrlo je bitno da u ovom trenutku maksimalno posvetimo pažnju regulacionom planu izgradnje grada Stoca jer, po svemu sudeći, imat ćemo ogroman interes za izgradnju hotela, luksuznih vila, vikendica, tržnih centara i slično. Ovaj put će, nadam se, vrlo pozitivno utjecati na ekonomiju Stoca zbog čega sam lično oduševljen. Sada je potrebno podstaći sve privrednike i pojedince da maksimalno ulože napore kako bi pronašli investitore koji žele investirati u naš grad. Mi, Stočani, smo danas bili preponosni što gledamo u svijetlu budućnost Stoca koji tek treba da se pokaže i postane nezaobilazna turistička destinacija koju nije moguće izbjeći zbog mnogih prirodnih ljepota – kazao je Ado.

Međutim, na naše pitanje šta je konkretno premijer obećao Stočanima i da li postoji neki konkretan projekat koji bi podržao Bošnjake u ovom dijelu Ado nije mogao optimistično odgovoriti.

Vlasnik revizijske kuće Zoran Turković je jedan od Stočana koji duže vrijeme prati zvaničnu politiku u Stocu, ali i upozorava na sve diskriminatorske odluke koje utječu na život Bošnjaka.

Primjer morbidne diskriminacije

S obzirom na političko iskustvo u Općinskom vijeću, jer je bio jedno vrijeme i predsjednik Općinskog vijeća, smatra da se o Stocu govori samo usput i da konkretnih i vidljivih pomaka za Bošnjake nema. Prema njegovim riječima priča počinje od agresije na BiH kada je napravljeno etničko čišćenje, kada u Stocu nije ostao nijedan Bošnjak, a nakon agresije sprovodi se preseljenje naroda kada je dovedeno preko dvije hiljade Hrvata u Stolac čime se promijenila etnička slika grada. Pred agresiju na BiH Bošnjaka je bilo osam hiljada, a Hrvata šest. Nakon etničkog čišćenja i doseljenja Hrvata iz Srednje Bosne danas Bošnjaka ima oko pet hiljada, a Hrvata osam hiljada. Odlukom visokog predstavnika u općinskim vijećima za donošenje odluka dovoljna je natpolovična većina pa se rezultati inicijativa nadglasanih Bošnjaka već unaprijed znaju.

MqeSLDX0.jpeg - Nove ceste, stari vidici: Pita li ko šta Bošnjake u Stocu
Zoran Turković

– Tako je svih godina iza rata načelnika davao HDZ, dok u Općinskom vijeću od 17 članova uvijek je 11 Hrvata, a šest Bošnjaka. Takav sastav Vijeća rezultira time da Bošnjaci nikada ne mogu ostvariti svoja prava jer su nadglasani. Po Ustavu Federacije trebali smo dobiti predsjednika Općinskog vijeća. Jedino u Stocu i mislim u Čapljini ne dozvoljava se da Bošnjak bude predsjedavajući. Nismo nikada mogli zaposliti značajniji broj Bošnjaka u javnim preduzećima. Imamo pet-šest ljudi u općinskoj administraciji, da ne govorim o rukovodećim pozicijama. Jedino policija je sačuvana ovakve politike – kazao je Zoran.

Svim zajedničkim resursima Bošnjaci imaju otežan pristup, kao što je dobivanje placeva za kuće, donacija u općini itd. Mnoge kuće Hrvata su prazne, ali i dalje se prave uz olakšani pristup općinskoj administraciji. Kada je glasanje, taj broj „odsutnih“ itekako se iskoristi. Budžet Stoca je oko 11 miliona maraka, ali Bošnjaci teško mogu utjecati na raspodjelu. Ono što Zoran ističe jesu i psihičke posljedice koje ovakav odnos ostavlja na Bošnjake.

– Naime, kada ste godinama izloženi ovakvoj diskriminaciji, kada osjetite da ste građanin drugog reda, vi gubite volju da ovdje živite. To je nastavak politike iz devedesetih godina. Bošnjaci su učinili sve što je u njihovoj moći, ali jednostavno to nije dovoljno kada se javno krši zakon. Mi smo zagovornici ukidanja dualizama kao što su dvije škole pod jednim krovom itd. Samo nam nije policija podijeljena. Čak i u malom Stocu imamo dva doma zdravlja – kazao je Zoran koji ističe potencijal i ulogu Islamske zajednice u Stocu.

Prema riječima glavnog imama Medžlisa Stolac Mersed-ef. Šabanovića Bošnjaci u Stocu nemaju luksuz da se politički dijele i potrebno je osnažiti sve njihove političke napore, ali Islamska zajednica još uvijek djeluje kao najvažnija institucija.

– Islamska zajednica se postavila tako otvoreno da ima mjesta za sve, bez obzira na unutarbošnjačke podjele. Štaviše, ima mjesta i za nemuslimane kojima pomažemo prilikom određenih akcija. Nekada prilike iziskuju da obnašamo i funkcije drugih institucija kao što je u slučaju osiguranju stipendija ili pronalasku radnih mjesta za pripravnički rad – kazao je efendija Šabanović.

Medžlis ima nekoliko značajnih vakufskih parcela koje su uzurpirane, dok su neki objekti devastirani i nisu obnovljeni. Nekoliko objekata je u fazi renoviranja, dok oni obnovljeni donose značajan prihod Medžlisu. Islamska zajednica je s političkim predstavnicima Bošnjaka insistirala i na rješenju jednog problema koji je pokazatelj kako se civilizacijske vrijednosti u Stocu uništavaju.

Samo se u Stocu može pronaći morbidan primjer diskriminacije Bošnjaka i kada je riječ o umrlima. Naime, Općina godinama ne želi pronaći adekvatno mjesto za mezarje Bošnjaka.

– Godinama se nemamo gdje ukopati. Imamo u centru dva harema koji su davno popunjeni i ne možemo naći adekvatan plac. Zapravo našli smo, ali iz godine u godinu Općina ne želi riješiti to pitanje. Tu nema velike filozofije. Nevjerovatno, ali je to tako – ističe Zoran koji se usprotivio prijedlogu da Stolac dobije status grada iz jednostavnog razloga što ne zaslužuje.

Svi građani nemaju ista prava, ali i razvojni kapaciteti grada ne ukazuju na napredak.

– Bio sam jedan od protivnika. To je alibi za svojevrsnu politiku svih ovih godina i priznanje za neki rad u Stocu. Pored neriješenih nacionalnih odnosa mi nazadujemo u svim sferama života. Da li se može nazvati gradom ako je u njemu posljednjih 15 godina napravljeno samo 15 stanova, dok je u Čapljini napravljeno 500? I sad se neko pojavljuje sa zahtjevom da se dodijeli status grada. Dajte da zajedno izgradimo grad pa ćemo se nazvati velegradom? U ovakvoj situaciji uvijek ćemo biti protiv toga – objasnio je Zoran.

Jedino rješenje koje Zoran vidi jeste da politika HDZ-a počne djelovati u korist svih građana te da se počnu zakoni poštovati.

– Nekada smo imali i mogućnost, zapravo podršku od većih nivoa vlasti. Mogli smo razgovarati s ljudima u vladi, s visokim predstavnikom i bilo je efekta. Ni toga više nema. Momci koji zastupaju naše interese u Općinskom vijeću zaista se bore, ali njima su vezane ruke. Mi se nemamo više kome ni požaliti. Mi se nemamo gdje ukopati, a da pričamo o nekim novim cestama i razvoju. Nama niko nije dao ovaj život ovdje poslije rata, već smo se izborili za njega – istakao je Zoran.

Upravo je otvorenje nove ceste prema Neumu možda bila prilika da viši nivoi vlasti obrate pažnju na status Bošnjaka u Stocu.

(Cijeli tekst objavljen u printanom izdanju Preporoda)

preporod.info

Povezani članci