Vi ste ovdje
Home > Magazin > Moja putovanja > Stolac – BiH muzej pod vedrim nebom

Stolac – BiH muzej pod vedrim nebom

Otputujte u 13.000. godina p. n. e. i vratite se u 21. st.

Kako predstaviti Stolac? Gradić na jugoistoku Bosne i Hercegovine koji se vraća u život punih dvadeset godina i za kojega novije generacije nikada nisu ni čule, a posebno vidjele, osim ako nisu morale. Što je onda Stolac? Usputna stanica onima koji žele što prije stići od Mostara i Sarajeva do Dubrovnika ili dalje u Crnu Goru bez puno procedura. Zapravo ga većina tako doživljava.

Ali nemojte prestati čitati jer ovo gore nije ništa. Počet ćemo ispočetka i reći što je Stolac: Skrovište pračovjeka, utvrda Ilira, antički municipij, srednjovjekovni grad, počivalište stećaka, odmaralište begova, posjet austrougara i puno više od toga… Stolac je ljepota prirode, maslina, rijeka i slapova, sakralnih objekata četiri religije i opet, puno više i od toga.

Stariji 5 000 godina od najstarijeg grada u Europi

Krenimo od epipaleolitičkog razdoblja (14 000.-12 000. p.n.e.). Negdje u koritu modre rijeke Bregave, u potkapini, u stijeni, 45 m iznad samog toka pračovjek je pronašao skrovište, pećinu Badanj. Svidjela mu se i pružala je sigurnost pa je ostavio trag, gravuru, figuru konja gledanog s desnog boka napadnutog strelicama. Onima koji ne uočavaju važnost samo da istaknemo kako je to prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana i najstariji prikaz „likovne“ umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

I tako Stolac i njegova okolica postoje, negdje u hercegovačkom kršu tada i puno poslije toga. Zapravo, svidje se on i Daorsima, heleniziranom Ilirskom plemenu koji su živjeli od 300. do 50. godine p. n. e. u dolini rijeke Neretve, a glavni grad im je bio u Stocu, po njima nazvan Daorson. U njemu su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Preuzeli su grčki jezik i pismo, te su bili u stalnim trgovačkim vezama s Grcima. Pronađeni su ostaci brojnih amfora, fina keramika, brončana kaciga, a natpis na njoj je sličan natpisu na kacigi pronađenoj u Makedoniji, ostaci granitne skulpture Kadma i Harmonije te Ilirski reljef s trinaest zmija i pet pari orlovskih krila. Danas, više od 3500. godina kasnije, Daorson svojim megalitskim zidinama svjedoči nekadašnjoj moći, a važnost mu povećava to da je postojala ideja da se predloži na popis sedam novih svjetskih čuda prije nekoliko godina.

Daorsi nas gotovo dovode ko kraja starog i početka novoga vijeka na ovome području, zapravo njihovim nestankom u 1. st. p. n. e. nisu više nastanjivali grad, ali su nastavili svoje aktivnosti u centru Daorsa u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca, početkom 1. stoljeća n. e. kao municipij Diluntum gdje se on održao do 4. st. n. e.

Ovo gore navedeno je sasvim dovoljno za opravdanje naziva muzej pod vedrim nebom, a zapravo nismo još rekli ni pola. Dakle, vremeplov nas dovodi do srednjeg vijeka i područja samoga grada Stoca koji je tada pripadao župi Vidoši. Stari grad Vidoški smješten je na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca i predstavlja odbrambeni objekt koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. „Kraljica Vida“ je sagradi veleban kompleks u srednjem vijeku, ali sredinom 15. st. dolaze Osmanlije i osvajaju ga, te Stolac postaje dio osmanlijskog sultanata. U XVII. st., grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini. Opjevan je i u epu ,,Smrt Smail-age Čengića“ gdje Ivan Mažuranić započinje: ,, Sluge zove Smail-aga, Usred Stolca kule svoje, a u zemlji Hercegovoj…“

Mnoštvo je toga za reći, da se čovjek dovede u situaciju da bira barem deset većih atraktivnosti. Budući da je tako, i dalje smo u srednjem vijeku, na vječnim počivalištima pripadnika crkve bosanske, na dvije nekropole stećaka, Radimlja i Boljuni, mjestima s buduće liste UNESCO-ve svjetske baštine, trećem mjestu u državi koji je to uspio, poslije Mostara i Višegrada. U ove dvije nekropole broji se preko 400 stećaka iako ih ima mnogo više, raspoređenih na više lokacija. Što više o njima reći, nego citirati Miroslava Krležu:

“Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenika kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, STEĆKE. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj.”

Pretpostavljamo da sve više upoznajete grad i okolicu, a divite se sigurno. Što biste tek rekli da prošetate tokom rijeke Bregave, pređete barem tri veća kamena mosta, zavirite u mlinice i naučite nešto o stupama. Ostali biste bez teksta.

Ako ste u gornjem dijelu grada i upravo ste ostali očarani mlinicama i mostovima produžite do Begovine. Ona predstavlja stambeni kompleks kapetanske obitelji Rizvanbegovića, a svrstana je u jedan od najljepših i najznačajnijih rezidencijalnih kompleksa u Bosni i Hercegovini.

I_za kraj, ovo nije kraj. Stigli ste u 20.st. i upoznali samo ono najveće. Spomenut ćemo da je i austrougarska vladavina ostavila spomenike (gradske bazene i vodovod koji je još u funkciji), a ovdje se nalazi još i grob sarajevskog rabina Moshe Dannona, katolička Crkva, pravoslavna Crkva i Sultanova džamija te od prirodnih ljepota nezaobilazna rijeka Bregava i njeni slapovi, te park prirode Hutovo blato (upisan u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologiji Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu).

I samo još ovo, svi spomenici kulture gore navedeni i oni koji nisu navedeni, a ukupno ih je 30 u  općini, nalaze se na popisu nacionalnih kulturnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Modra rijeka

…Ima jedna modra rijeka, Široka je duboka je

Sto godina široka je, Tisuć ljeta duboka jest… (Mehmedalija Mak Dizdar, Stolac)

putopisi.net

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top