Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Nauka i tehnologija > Darvinove teorije i uzroci njihove rasprostranjenosti

Darvinove teorije i uzroci njihove rasprostranjenosti

Iskvarena vjera

S obzirom da su kršćani iskrivili svoju vjeru i izmijenili ono što im je Allah, dž.š., objavio, Allah, dž.š., poslao je Muhammeda, s.a.v.s., kako bi uputio ljude, ispravio ono što su kršćani iskrivili i obznanio ono što su izmijenili. Neki su postali vjernici, a neki nisu. Kršćani su bili u toj svojoj iskvarenosti sve dok Allah, dž.š., nije dozvolio da se razotkrije ta iskvarenost vjere u kojoj su bili, pod vodstvom jedne njihove skupine. I bilo je onako kako je Allah htio. Jedna skupina prirodoslovaca izašla je pred svoj narod, ukazujući im na to daje njihova nauka otkrila lažnost i iskvarenost te vjere. Ova skupina nije izbjegla ugnjetavanje od svećenika, niti zlostavljanja Crkve koja je vršila presudu nad njima ili spaljivanjem ili prolijevanjem krvi ili zatvaranjem u zatvore. Ovako je buknula grozničava i žestoka bitka između ljudi iskvarene vjere i učenjaka prirode koji su se služili svim sredstvima i koji su upotrebljavali sva oružja protiv svojih protivnika. U središtu ove žestoke bitke javlja se Darvin sa svojom teorijom o progresu.

Teorija o evoluciji

Ova teorija smatra da je korijen svih živih bića u maloj životinjici koja je nastala iz vode, zatim je priroda utjecala na promjene u njenom stvaranju, što je prouzrokovalo nastanak novih svojstava u ovom stvorenju. Ova dobivena svojstva nasljeđuju potomci, sve dok skupina ovih svojstava, nastalih iz prirode kroz milione godina, nije izrasla u velika i napredna svojstva, koja su prabiće učinili naprednijim bićem. Razvoj svojstava nastavio je svoj proces pod utjecajem prirode i razvoja stvorenja, sve dok se nije došlo do ovih stvorenja koja su završila u liku čovjeka. 

Osnova teorije

1. Teorija se zasniva na onome što se u Darvinovo vrijeme moglo vidjeti u iskopinama. Pronašli su da se najstariji slojevi sastoje iz prabića i da se slojevi koji slijede, sastoje od bića koja su sve naprednija i naprednija. Darvin je rekao da su te napredne životinje nastale kao rezultat razvoja i uspona praživotinja i prabića.

2. Zasniva se i na onome što je u Darvinovo vrijeme bilo poznato, a to je da su svi životinjski zameci slični u svom prvobitnom obliku, što ukazuje na to da je korijen svih bića jedan, kao što je embrion jedan. Dogodio se progres na Zemlji kao što se dešava u matericama živih bića.

3. Ova se teorija zasniva i na postojanju slijepog crijeva u čovjeku koje pomaže u probavi biljaka, koje sada nema nikakvu funkciju. To predstavlja trag koji je ostao od majmuna, a koji se nije razvijao, zato što slijepo crijevo u sadašnje vrijeme ima svoju funkciju kod majmuna.

Darvinovo objašnjenje evolucije i kako je tekla

1. Prirodna predestinacija: Faktori propasti uništavaju sfaba i mršava bića, a ostavljaju snažna bića. Po njihovom mišljenju to se naziva zakonom “opstanka jačega”. Tako ostaje biće koje je jako i zdravo, koje svoje jake osobine prenosi u naslijeđe svojim potomcima. Snažne se osobine sjedinjuju tokom vremena stvara-jući novu osobenost u živom biću. To je evolucija koja čini da živo biće napreduje, s tim razvijenim osobenostima, do višeg stepena i tako se evolucija nastavlja. To je napredovanje.

2. Seksualna predestinacija: Dešava se zbog težnje mužjaka i ženke da se pare s jačim i zdravijim, kako bi se prenosili najbolji nasljedni geni. Umanjuje se mogućnost prenosa osobenosti životinja, koje su slabe, zbog nepostojanja međusobne težnje za parenjem.

3. Koliko se god stvara nova osobenost, ona se prenosi nasljednim putem.

 

Pobijanje temelja na kojem se zasniva teorija

1. Paleontologija je kao nauka još uvijek nepotpuna i niko ne može tvrditi da je upotpunio ispitivanje svih slojeva zemlje i ispod planina i mora, te ne može ni pronaći nešto novo što bi bilo suprotno prethodnim izvještajima.

Pretpostavivši pouzdanost nalaza ove nauke, postojanje prvih, a zatim naprednijih prabića, nije dokaz evolucije naprednih bića iz najniže vrste bića, nego je to samo dokaz o redoslijedu postojanja ovih bića u skladu s prirodnim pretpostavkama njihovog postojanja u bilo kojem obliku. Ako iskopine u Darvinovo vrijeme svjedoče da je najstariji vid života postojao prije 600 hiljada godina, onda najnovija otkrića u paleontologiji potvrđuju da vid ljudskog života doseže do prije desetine mifiona godina. Zar ovo nije najveći dokaz da se saznanja iz arheologije mijenjaju i da se na njima se ne može zasnivati siguran dokaz, jer, možda, već se sutra otkriju nove činjenice koje će biti suprotne onima koje smo već rekli?

Ne postoji dokaz da se na osnovu prirodnih uvjeta razvijaju nova, harmonična i savršena svojstva, kao što paleontologija (pretpostavljajući tačnost i ispravnost redoslijeda koji se u njoj nalazi) daje jedan rezultat, a to je da se najnaprednija životinja pojavila nakon najnižeg oblika životinje. Ne postoji dokaz daje najnaprednija životinja nastala iz najnižeg oblika životinje.

Tako, naprimjer, kada bi geolozi došli poslije nas za milion godina, i pronašli u prvim slojevima ostatke ručnih kola, u drugim ostatke konjskih kola, u trećim ostatke savremenog auta, u petim ostatke savremenog aviona, u sedmim ostatke rakete, u osmim ostatke svemirskog broda, da li ovaj vremenski redoslijed u njihovoj pojavi dokazuje da su ručna kola, pod utjecajem prirodnih uvjeta, evoluirala u svemirski brod?

III pak, ovaj vremenski redoslijed dokazuje da su konjska kola nastala iza ručnih kola, a ne iz njih? Također, vremenski redoslijed postojanja naprednijih živih bića nakon najnižih oblika, ne dokazuje da su naprednija došla iza najnižih oblika, i ne dokazuje da su evoluirala iz njih, kao što to tvrdi Darvin.

Profesor Kejt kaže: “Mi čovjeka ne možemo uvrstiti ni u jednu od ovih vrsta.” A prof. Brankov kaže: “Nauka paleontologija ne zna za čovjekove pretke. Ono što nazivaju čovjekom (džava) kojeg je otkrio Dibo 1891., god. nije ono oko čega obilaze evolucionisti i on nije onakav kako ga opisuju evolucionisti.” Na Trećem simpoziju koji je održan u Lidu, Prof. Firso potvrdio je da je kost lobanje koja se pripisuje čovjeku, (džava), zapravo komad šimpanzine lobanje ili čovjekova butna kost.”

Sto se tiče čovjeka , sakupljeni su komadi ljudske lobanje i odvojeni od šimpanzinih ostataka, kao što to tvrdi izvještaj koji je podnio prof. Herdlika. Artur Kejt utvrdio je da skupina ovih komada pripada stvorenju koje ne može disati, niti jesti, a prof. Firso tvrdi da je ideja majmun – čovjek predmet razilaženja.

Dr. Sorjal, u svojoj knjizi pod nazivom “Raspad Darvinove teorije”, kaže:

1. Izgubljene karike nedostaju među životinjskim vrstama, a ne i između čovjeka i ostalih živih bića. Ne postoje karike između prvobitnih jednoćelijskih i višećelijskih životinja, između mekušaca i zglavkara, između beskičmenjaka i kičmenjaka, između riba i vodozemaca, između ovih posljednjh i gmizavaca i ptica, između gmizavaca i sisara. Naveo sam ih po redoslijedu njihovog javljanja u geološkim stoljećima.” 

Kont Di Nevi kaže: “Svaka skupina, svaka vrsta kao da je iznenada nastala. Mi ne nailazimo ni na jedan prelazni oblik i nemoguće je da bilo koju novu skupinu pripišemo drugoj staroj skupini.”

Dr. Džemaluddin el-Fendi, profesor astronomije na Prirodoslovnom fakultetu Univerziteta u Kairu, kaže: “U dokaze koji pobijaju Darvinovu teoriju spada i dužina života na Zemlji, gdje su astrolozi i prirodoslovci odredili da ne prelazi tri milijarde godina. Biolozi su odredili da se neophodni period evolucije živih bića, sve do stoljeća starog vijeka, povećava na sedam milijardi godina, što znači da je život na Zemlji morao biti prisutan deset milijardi godina, dakle, duplo više od Sunca.

2. Sličnost životinjskih embriona.

To je velika greška u koju se zapalo zbog toga što nisu usavršavani aparati za povećavanje koji ukazuju na precizne pojedinosti po kojim se životinjski embrioni razlikuju jedni od drugih, po svom stvaranju, konstrukciji i redoslijedu, izuzev falsifikata koji je učinio njemački znanstvenik Ernest Hejkel, koji je postavio istovjetne slike embriona. On je, nakon osude od embriologa, priznao da je bio prisiljen da dopuni izgled u oko osam od sto embrionalnih slika, zbog nedostatka prenesenog crteža.

Rekao je: “Jedan broj mojih skica bio je krivotvoren… Stotine zoologa napravilo je istu grešku.” Ovo je preneseno iz časopisa “Germaeine Zeitung – München”.

3. Sto se tiče postojanja slijepog crijeva u čovjeku, kao zakržljalog organa u evoluciji majmuna, ovaj slučaj sa sigurnošću ne dokazuje da je čovjek evoluirao od majmuna. Naprotiv, uzrok njegovog postojanja je u njegovom naslijeđu od pračovjeka čiji je oslonac bio u biljkama, te je slijepo crijevo stvoreno kako bi mu pomoglo u probavi tih biljaka. Skoro je postalo poznato da slijepo crijevo obavlja funkciju sigurnosnog ventila protiv zagnojavanja u crijevima. Nauka je otkrila da slijepo crijevo ima i drugu svrhu, koja je sve do danas nama nedostupna. Nauka svakodnevno napreduje, i ako je hermafroditizam svojstvo karakteristično za prvobitna dunjalučka bića, i ako je spolnost specifičnost naprednih bića, dojke su znakovi ženstvenosti. Nalazimo da slon (mužjak) ima dojke kao i čovjek, gdje u isto vrijeme mužjaci kopitara, kao što su konji i magarci, nemaju dojki, osim onih koji imaju sličnosti s majkom. Kako je ostao trag dvospolnosti kod čovjeka, a nije kod onoga što je niže od njega, iako Darvin smatra da je čovjek evoluirao iz nečeg što je niže od njega. 

Profesor E.S. Godric, s Oksfordskog univerziteta, kaže: “Glupo je reći da bilo koji dio ljudskog organizma nema nikakve funkcije.” 

 

Pobijanje Darvinovog objašnjenja evolucije

1. Darvin kaže: “Postoji sistem ili zakon koji radi na uništavanju živih bića, kako bi ostala samo ona koja su najbolja i koja prenose nasljedne osobine na svoje potomstvo.” Nagomilavaju se snažne osobenosti koje stvaraju novu životinju. Uistinu postoje poredak, sistem i zakon koji rade na uništenju svih živih bića, slabih i jakih, jer je Allah, dž.š., odredio smrt svemu što je živo. Jedan poredak i sistem rade nasuprot ovom poretku, a to je zakon o solidarnosti na život između prirode i živog bića. Allah, dž.š., stvorio je život i otvorio njegove puteve. Tako nalazimo da se Sunce, mora, vjetrovi, kiše, biljke, gravitacija i tome slično, međusobno potpomažu radi opstanka čovjekovog života, kao i životinja. Posmatranje faktora destrukcije i sklanjanje pogleda od faktora opstanka, uzrokuje nenormalnost u razmišljanju. Ako postoji zakonitost vezana za destrukciju, onda postoji i zakonitost vezana za život i za svaki oblik u ovom životu. Ako su prirodni uvjeti: vjetrovi, grmljavina, temperatura, voda, poplave i si., u mogućnosti da izobličuju stvorenja ili da unište ono što su oni načinili, kao što je gubljenje vida ili rušenje građevina, onda je nezamislivo da određuju ove prirodne, mrtve, nežive i glupe uvjete, da načine oko onome ko ga nema, ili da poprave građevinu koja ima neki nedostatak. Razum prihvaća da prirodni uvjeti mogu biti odgovarajući za uništenje i propast, ali je neshvatljivo da ovi uvjeti budu odgovarajući za tumačenje prekrasnog stvaranja, oblikovanja i savršenog i temeljitog konstruiranja. Bilo koji organ živih bića temeljito je zacrtan, uredno stvoren, njegovi dijelovi su s mudrošću poredani i njihovo djelovanje s drugim organima uređeno je na najsavršeniji način. Nemoguće je da se ta temeljitost i savršeno uređenje pripisuju udarima nasumičnih prirodnih uvjeta.

Prof. Lok s Kembričkog univerziteta, kaže: “Samoizbor, bilo prirodan ili vještački, ne može stvoriti nešto novo.”

Džemaluddin ef-Afgani u svojoj knjizi “Odgovor Dehrijama”, nakon rasprave o ovoj teoriji kaže: “Nakon toga, ja ću ih pitati, kako se svaki dio materije, svojim otcjepljenjem, uputio ka odredištima preostalih dijelova. Pomoću koje sprave je svaki od njih upoznao preostale s onim šta namjerava tražiti? Koji parlament ili senat – vijeće staraca – bi zasjedao radi utemeljenja ovih komponenata svjetske konstrukcije i savršene formulacije? Došlo je vrijeme da ovi dijelovi, dok su još kao jaje vrapca, znaju neophodnost svoje pojave u liku ptice koja jede zrnevlje. Obavezno je da posjeduje kljun i volju za svoje životne potrebe?! Ovaj princip, koji je upotrijebio Darvin (opstanak jačeg) upropastio je ljudski život, jer je dao opravdanje svakom silniku, bilo da se radi o pojedincu ili o vladama, jer silnik provodi svoju srdžbu, nasilje, rat i mržnju, ne koristeći se uzvišenim moralnostima. On se koristi prirodnim zakonom, kao što je to Darvin smatrao. On se koristi zakonom  ‘opstanka jačeg‘, a taj zakon je omogućio kolonijalizaciji svu njenu odvratnost.”

2. Što se tiče prirodne predestinacije, koja uvjetuje težnju za razmnožavanjem medu snažnim jedinkama – što je prouzrokovalo iščeznuće slabih jedinki i opstanak jakih – nije dokaz evolucije te vrste. Iz toga se razumije da je to opstanak iste vrste i iščeznuće slabe vrste. Da je rečeno da se evolucija dešava bilo kojem biću, onda bi to bilo smanjenje vrste, jer se smanjuje intimnost između mužjaka i ženke, zavisno od udaljavanja i različitosti oblika među njima. Dojrzanski, najpoznatiji specijalista u oblasti geološke specifičnosti, 1958. godine – vijek nakon Darvina – rekao je: “Različitost oblika umanjuje težnju za razmnožavanjem. Težnja za razmnožavanjem umanjuje se zavisno od različitosti vrsta i količine te različitosti. Nije tačno da se dobra svojstva prenose nasljednim putem. Tako, naprimjer, kovač snažnih mišića ne prenosi snagu svojih mišića na svoje potomstvo, kao što znanstvenik osebujnog znanja, svoje znanje ne prenosi nasljednim putem na svoje potomstvo.

3. Tvrdnju da se dešava evolucija nekih osobenosti i prolaznih svojstava, zatim njihovog prenošenja razmnožavanjem, savremena genetika u potpunosti odbacuje. Bilo koje svojstvo ne skriva se u onome ko se razmnožava, niti je sadrži bilo koja vrsta, i to je prolazno svojstvo koje se ne prenosi nasljednim putem na potomstvo. Nebil Džordž. jedan od pouzdanih ljudi u ovoj nauci, kaže: “Prirodna predestinacija, zbog ovoga ne koristi za slabljenje evolucionog puta – ili puta napretka – jer ona slabi stranu koju ne koristi, a ne slabi evoluciju nasljednih odlika među jedinkama. Oni koji govore o iznenadnoj pojavi, misle na životinju koja nema oka, koja iznenada, putem nekih zraka ima oko!”

Stručnjaci su utvrdli da iks-zraci mijenjaju broj plodnosti, ali zrake utječu na promjenu samo onoga što je prisutno, a ne na ono što će se razviti i što ne postoji. Plodnost majmuna nije kao plodnost čovjeka i zrake samo utječu na plodnost onoga sto postoji, a da ne govorimo o tome da se dogode ove zrake koje nemaju ni razuma, niti poimanja. Čovjek se svojim umom razlikuje od majmuna i svih drugih životinja. Zraci utječu na plodnost koja više liči na izobličavanje nego na poboljšanje, kao što se dešava s radioaktivnim zracima. U časopisu “Life” kaže se: “Radioaktivno zračenje predstavlja uznemiravajući košmar u embriologiji.” Istraživanja Mollera i studije Donaldsona slažu se da se neznatne promjene uma-njuju, a velike ubijaju. A u časopisu “Sience Later”, u svom broju izdatom u novembru 1950. godine, stoji: “Nije preuveličavanje ako se kaže da su 99% gena, nastal- ih iz promjena, štetni geni. “Genetika je suprotna Darvinovoj teoriji i njoj nedostaju iskustva i shvaćanja Židova i muslimana nakon njih, koji obrezuju svoje sinove, što ne uzrokuje da se nakon dugog niza godina njihovi sinovi rađaju obrezani. Tako, koliko god nauka napreduje, potvrđuje se neispravnost Darwinove teorije.

O ovome Kris Morison, predsjednik Akademije znanosti u New Yorku i član Izvršnog odbora Vijeća za nacionalna istraživanja u USA, o ovom predmetu u svojoj knjizi “Znanost poziva u iman”, kaže: “Genetika postavlja pitanja na koja je teško odgovoriti, a druga otkrića Darvinovo djelo predstavljaju kao veličanstveni korak naprijed u filozofskom mišljenju.”

 

Teorija koju ne potvrđuje stvarnost

1. Da je teorija istinita, posmatrali bismo mnoge životinje, kao i čovjeka kako nastaje evolucijom, a ne samo razmnožavanjem. Ako evolucija zahtijeva dug vremenski period, nije zabranjeno posmatranje majmuna kako se pretvaraju u ljudska bića u postepenom oblikovanju čitav niz godina, ili svakih deset godina, ili svakih sto godina?

2. Ako prihvatimo da su prirodni uvjeti i prirodna predestinacija evoluirali maj¬muna u čovjeka – naprimjer – mi nikad nećemo prihvatiti da su se ovi uvjeti ponovili kako bi se stvorila žena za tog čovjeka, kako bi nastavili u razmnožavanju i kako bi ostali u ravnoteži s njima.

3. Moć prilagođavanja koju nalazimo kod životinja – kao što je kameleon, naprimjer, koji mijenja boju shodno mjestu na kojem se nalazi. To je skrivena moć koja se rađa zajedno sa stvorenjima. Neke je životinje imaju u ogromnoj količini, a neke sasvim malo, gotovo u neznatnim tragovima. Ova moć je kod svih stvorenja ograničena i ne prelazi svoje granice. Moć prilagođavanja je evoluciono svojstvo koje formira okolica, kao što to smatraju zagovarači ove teorije, u suprotnom priroda bi podarila ovu moć i kamenju i zemlji i drugim neživim bićima…

4. Pored čovjeka, žabe se odlikuju svojom osobnošću življenja i na kopnu i u vodi, kao što se ptice odlikuju sposobnošću direktnog letenja i brzih preleta i to bez ikakve sprave. Isto tako, pasji nos ima osjetljivije čulo mirisa od čovječijeg. Da li je onda, pasji nos više evoluirao od čovječijeg nosa?

Da li su žabe i ptice, naprednije od čovjeka u nekim aspektima?

Oko deve, ili konja, ili magarca vidi i noću i danju, dok čovjekovo oko nije u mogućnosti da vidi u tami. A sokolovo oko je oštrije od čovjekovog oka. Da li su onda, soko ili magarac napredniji od čovjeka? Ako bismo smatrali zadovoljenje ličnih potreba kao osnov napretka (progresa), kao što je slučaj sa državama, onda bi biljke bile daleko iznad čovjeka i svih životinja, zato što same sebi proizvode hranu, kao što je proizvode i drugima i one nemaju nikakve potrebe za drugom hranom. Ako bismo krupnoću uzeli osnovom za napredak, onda su, deva, slon i ogromne praživotinje i naprednije od čovjeka!

Stav pirodoslovaca o ovoj teoriji

1. Oni koji podržavaju teoriju:

Njihovo podržavanje teorije bilo je uglavnom potpora slobodi mišljenja, koju je Crkva osporavala i protiv koje se borila. To je bio kontrarat koji su poveli prirodoslovci protiv crkvenog svećenstva, njihovih ideja, a nakon što je između njih već izbio rat.

2. Protivnici teorije

Oni traže opipljiv dokaz za utjecaj prirodne predestinacije na transformaciju vrsta, a naročito čovjeka. Protivnici teorije, u svom traženju prirodnih dokaza, nisu ništa malobrojniji niti manje oponiraju od svojih protivnika iz redova teologa u Evropi. Ovo su neki stavovi učenjaka – protivnika teorije, koje prenosi prof. Ibrahim Hurani, koji kaže: “Učenjaci nisu prihvatili niti potvrdili Darvinov pravac, a uz to su ga odbacili i omalovažili, znajući da se taj pravac izučavao punih dvadeset godina. Među njima su istaknuti učenjaci Densel i Dalas, čiji govor u sažetoj formi glasi: “Razvoj prirodnom predestinacijom nije primjeren čovjeku i neophodno je reći da je stvoren odjednom.” U ove učenjake, ubraja se prof. Ferho koji kaže: “Jasno nam je, iz životne prakse, da između čovjeka i majmuna postoji ogromna razlika. Mi ne možemo prosuđivati da je čovjek potomak majmuna ili neke druge životinje i nije lijepo da o tome uopće govorimo.” Jedan od njih je Mejfert, koji je nakon što je proučio mnoge činjenice iz biologije, rekao: “Darvinov pravac nije moguće podržati i to je stav djeteta.” Jedan od fanatičnih pristalica Darvinovog pravca je i sir Artur Keit koji kaže: ‘Teorija nastanka još je uvijek, sve do danas, bez argumenata i ona će kao takva i ostati. Jedan razlog što mi u nju vjerujemo, jeste jedini mogući argument koji ide u njen prilog, a to je vjerovanje u direktno stvaranje, a ono je potpuno nemoguće.” A drugi prof. Votson, s Londonskog univerziteta kaže: “Biolozi vjeruju u nastanak, ne kao produkt posmatranja, odabira ili logičnog zaključivanja, nego zato što je ideja o direktnom stvaranju, ideja koju je nemoguće percipirati.” Da. Ova ideja je neshvatljiva kršćanima, jer oni misle da je bog sastavljen od tri osobe, a ustvari je jedan, i da je jedan jednako tri (1=3 )I?

Među one koji se protive ovoj teoriji spada i poznati učenjak Fon Biskon, koji je nakon izučavanja uporedne anatomije čovjeka i majmuna zajedno s prof. Ferho, rekao: “Zaista, između ovo dvoje postoji velika i suštinska razlika.” U protivnike ove teorije spada i vrsni učenjak Agasir koji u svom tekstu o porijeklu čovjeka, koji je pročitan na znanstvenom viktorijanskom skupu, u sažetoj formi kaže: “Darvinov je pravac znanstvena greška, neistina u osnovi. Njegova metoda nema nikakve veze s naukom i od njegovog pravca nema nikakve koristi.” Poznati učenjak Heksli, inače Darvinov prijatelj, također je protivnik ove teorije, koji ne spada u administrativni krug. On kaže: “Shodno jasnim dokazima koje posjedujemo, nemamo nikakvog argumenta da je neka biljna ili životinjska vrsta nastala prirodnim ili vještačkim odabirom.” Protivnik ove teorije je i vrsni učenjak Tendel koji kao i Hejkel kaže: “Nema sumnje da oni koji vjeruju u razvoj vrsta, ne znaju da je to produkt premisa za koje se ne zna. Smatram da je neophodno izmijeniti Darvinov pravac.” Ovu teoriju odbacuju mnogi učenjaci, kao što je prof. Fejlton, dekan Medicinskog fakulteta na Univerzitetu Montpelje, prof. embriologije na istom Univerzitetu, kao i prof. Katrfaz, direktor Muzeja za historiju prirode u Parizu, koji kaže: “Mi ne znamo kako su se formirale sve vrste. Znamo samo da nisu sposobne da se transformiraju, kao što sasvim sigurno znamo da Darvin i Lamark nisu otkrili istinsku zakonitost u pogledu načina njihovog formiranja.”

Teorija a ne istina

Zbog svega ovoga, sve ono što je Darvin rekao o evoluciji (teorija o evoluciji}, predmet je velikog razilaženja među učenjacima, da li je to teorija, istina (činjenica) ili zakonitost? U njihovom terminološkom rječniku, teorija je ono što je moguće da u sebi sadrži potvrdu i odbacivanje. Istina (činjenica) ili zakonitost je ono što u sebi ne sadrži niti jedan dio neistine.

Zbog čega se onda raširila ova teorija?

Razlog zbog kojeg se ova teorija raširila jeste u njenoj pojavi u vrijeme u kojem je Allah, dž.š., dozvolio da se objelodani neispravnost iskvarene i neispravne kršćanske vjere, i to uz pomoć grupe sljedbenika te vjere. Znanstveni napredak imao je velikog traga u otkrivanju neispravnosti te iskrivljene vjere, što je dovelo do žestokog sukoba koji je odnio hiljade života prirodoslovaca. A na vatrenom poprištu, svaka strana je upotrebljavala sva oružja protiv protivnika. Tako je ova teorija raširena kao oružje koje su prirodoslovci uperili protiv svoje vjere, a zatim u lice svake vjere na čiju zemlju su stupile njihove kolonijalizatorske noge. To je bilo jer su oni smatrali ovu teoriju istinitom, a i iz osvete prema toj neispravnoj vjeri, koja 

je stajala kao kamen spoticanja u istraživanju na poljima prirodnih znanosti, a zatim, kao sredstvo uništenja vjere kolonijaliziranih naroda, kako bi kolonijalizatori lakše zavladali nad ovim narodima. Tako je obrazovanje, koje je donio kolonijaliza- tor, silom nametnulo ovu teoriju u školskim programima i ponudilo je u znanstven¬om ruhu, kako bi učenici bili sigurni u istinitost ove teorije. Time bi se ostvarilo ono što su zacrtali da izazovu u svijesti učenika, a to je izazivanje kontradiktornosti između znanosti, koju su iskrivili, i vjere, što, pak, vodi napuštanju vjere. Dovoljno je da se zna da je uz pomoć ove teorije mnogo muslimana napustilo svoju vjeru u svim islamskim zemljama. Zato je kolonijalizator težio tome da se ova teorija izučava u Adenu, u osnovnim školama, dok u isto vrijeme američki zakon zabranjuje izučavanje ove teorije još od 1935.god.

Međutim, nakon što je Evropa savladala svog protivnika “neispravnu vjeru”, proglasila je Darvinovu teoriju, koju je koristila u borbi, znanstvenom neistinom, samo teorijom čiju neispravnost znanost svakodnevno otkriva.

Stav islamskih znanstvenka o ovoj teoriji

1. Jedna skupina učenjaka kaže: “Ova se teorija suprotstavlja pojašnjenju načina nastanka stvorenja, kao njihovom redoslijedu egzistiranja. Ovo je polje na čije izučavanje islam podstiče riječima Uzvišenog:

“Reci. ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio'…” (29:20)

U Kur'anu ne postoji kategoričan tekst koji govori o načinu na koji je Adem, a.s., došao na Zemlju, ili, pak, sva stvorenja. Nama je ostavljeno da istražujemo, posmatramo i potvrđujemo kategoričkim saznanjem ono do čega je došlo naše istraživanje. Uz pretpostavku da je Darvinova teorija istinita, ona ne proturječi kat-egoričnom kur'anskom tekstu koji ne prihvaća nikakvo razumsko tumačenje. Najpoznatiji zastupnik ovog stava je šejh Hasan el-Džisr, pisac djela “Er-Risala el- Humejdijje”.

2. Druga grupa smatra da je Allah, dž.š., objasnio događaj vezan za Adema, a.s, tako što je rekao da je Adem, a.s, bio u Džennetu, pa je onda sišao na Zemlju i tu nema mjesta nikakvim tumačenjima. Kur'anski ajeti eksplicitno govore da je Adem, a. s., stvoren kao samostalno biće koje je Allah stvorio s određenom svrhom i nema potrebe tumačiti Kur'an, shodno sumnjivoj teoriji o kojoj nauka, svojim znanstvenim napretkom, otkriva da je lažna. Pravedno bi bilo da kažemo, da ako je ova teorija i istinita, ona to može biti samo u vezi sa stvaranjem živih bića, izuzev čovjeka.

 

Odlomak iz knjige: “Jednoća Stvoritelja” Abdul-Medžid Aziz ez-Zindani

Sarajevo 2000. godina

Akos.bA

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top