Da li je preči sunnet (teravija) ili farz (jedinstvo muslimana)?
Vjerovatno i u vašem džematu postoje oni koji klanjaju teraviju kraće od 20 rekata. To i ne bi bio problem da se tokom njihovog izlaženja iz džamije ne dešava gužva i komešanje. Takvi još stanu u prve safove, a ako je veća džamija teško da mogu izaći van prije novog početnog tekbira. Mi ovdje ne želimo ulaziti u rasprave da li se teravija može klanjati kraće ili baš mora biti uvjek 20 rekata. Mi želimo ukazati na probleme koji se dešavaju svaku večer i iz godine u godinu, a koji se mogu vrlo lahko izbjeći.
Do većeg problema dolazi kad se za prvima (koji imaju relativno islamsko znanje), povode oni koji npr. ne znaju propis prolaska ispred klanjača, pa umjesto da u džamiji zarade sevapa oni zgriješe i drugima umanjuju vrijednost namaza, odvlače im pažnju i u najgorem slučaju rezile ih.
Još jedna od posljedica u nizu je ostavljanje nepopunjenih safova nakon izlaska pojedinaca jer je malo onih koji znaju da smiju/moraju popuniti saf ispred u toku namaza.
***
Sa sličnim problemima susretao se i imam Hasan el-Benna u Egiptu početkom prošlog stoljeća. Šejh Jusuf Kardavi na u svojoj kapitalnoj knjizi "Razumjevanje prioriteta" u poglavlju ‘Vrijednost djela ovisi o okolnostima’ na 230. stranici donosi kratak osvrt na događaj iz života imama El-Benne i upoznaje nas sa njegovim razmišljanjem o razumjevanju prioriteta i potreba muslimana.
***
"…Hasan el-Benna izdao je fetvu onima koji su se razišli u pitanju teravih-namaza:
da li treba klanjati 20 rekata, kao što se klanja u dva harema (Mekka i Medina) i na drugim mjestima, a što je i poznati stav sva četiri mezheba, ili, pak, osam, što uporno zagovaraju neki pobornici selefizma?
Stanovnici tog sela bili su na rubu rata zbog tog problema. Šejh je objasnio da je teravija sunnet, a ujedinjenje muslimana farz (stroga obaveza), pa kako se može ostaviti farz radi sunneta?
Najbolje je da klanjaju u svojoj kući kako bi izbjegli neprijateljstvo i prepirke."
Odlomak iz knjige "Razumjevanje prioriteta" dr. Jusuf Karadavi
Izdavač Bemust i Et-Takwa, Sarajevo 2000.
Prijevod Salih Haušić
Piše: V.S.
Akos.bA
