Meho Šljivo: Čija je ovo revolucija
Kada su mediji objavili vijest da će se u petak, 7. februara ove godine održati mirni građanski protesti u našoj zemlji, mislili smo da nas čeka civilizirani bunt rijeke nezaposlenih, privatizacijama prevarenih i socijalno obespravljenih ljudi.
Sa sudbinom tih očajnika koji godinama provode svoje vrijeme u bezuspješnoj potrazi za poslom i kakvom-takvom egzistencijom poigravaju se neodgovorni političari, pohlepni tajkuni i licemjerni predstavnici međunarodne zajednice. Nedopustivo ignoriranje vapaja demobiliziranih boraca i radnika sumnjivo privatiziranih preduzeća rezultiralo je javno demonstriranim nezadovoljstvom i gnjevom. Građanski protest na ulicama Tuzle, Mostara, Bihaća i drugih gradova u Federaciji, međutim, pretvorio se u košmarni vrtlog vandalizma, nasilja i razbojništva. U strahu i nevjerici posmatrali smo scene sa TV ekrana: smjenjivali su se prizori državnih institucija u plamenu, spaljene zgrade Arhiva BiH, stotine povrijeđenih policajaca…
Na sceni je bio očigledan i sramotan udar na državu i njene institucije. Djelo demonstranta koji je skinuo zastavu sa zgrade Predsjedništva i zapalio je naočigled prolaznika i posmatrača, najbizarniji je čin ovih protesta. Za tu zastavu, koja simbolizira međunarodno priznatu i suverenu državu svoje živote su, suprotstavljajući se srpskočetničkoj agresiji, dali njeni najhrabriji sinovi. Malo kome je bilo jasno šta se uistinu događa. Opravdani socijalni zahtjevi demonstranata pretvorio se u političke ultimatume. Četiri premijera kantonalnih vlada podnijeli su ostavke, ali demonstranti su svakodnevno proširivalili spisak svojih zahtjeva: smjena Federalne vlade, ostavka članova Predsjedništva formiranje vlade eksperata koju bi sačinjavali kompetentni i nestranački eksperti…
Opširnije na preporod.com
