Zašto te vidim potištenog

Sreo je Poslanik ﷺ Džabira ibn Abdullaha pa mu rekao: „O Džabire, zašto te vidim potištenog?“ Džabir odgovori: „Allahov Poslaniče, moj otac je poginuo kao šehid na Uhudu i ostavio je iza sebe porodicu i dug!“

Poslanik ﷺ mu reče: „Zar da te ne obradujem onim čime je Allah počastio tvoga oca?“ Džabir reče: „Svakako, Allahov Poslaniče!“

Poslanik ﷺ mu reče: „”Allah nikada ni s kim nije razgovarao osim iza pregrade, a tvog oca je proživio i s njim direktno razgovarao, pa mu je rekao: ‘O robe Moj, traži od Mene što želiš i Ja ću ti dati.’ On je rekao: ‘Gospodaru moj, proživi me pa da se radi Tebe borim ponovo.’ Gospodar Uzvišeni rekao je: ‘Doista je od Mene određeno da se ljudi više ne vraćaju na Zemlju kada umru.“

Nakon toga Poslanik ﷺ susreo je svoje ashabe i rekao im: „Kada su vaša braća poginula na Uhudu, Allah je njihove duše stavio u tijela zelenih ptica koje dolaze do rijeka Dženneta, jedu od njegovih plodova i borave u zlatnim svjetiljkama obješenim u hladu Arša. Kada su osjetili ljepotu svoje hrane, pića i odmora, rekli su: ‘Ko će obavijestiti našu braću da smo mi živi u Džennetu i da se opskrbljujemo, kako ne bi klonuli od džihada i kako se ne bi opustili u borbi?’ Pa je Allah, Uzvišeni, rekao: ‘Ja ću ih obavijestiti o vama!’“

I objavio je, Uzvišeni: „Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;“ (Ali Imran, 180.)

Prva pouka:

Najveća pouka Uhuda jeste: nema pobjede za ovaj ummet osim pokornošću svome Gospodaru i slijedenjem sunneta svoga Poslanika ﷺ. Sve mimo toga je sudar sila: željezo protiv željeza; ko ima više uzroka pobjede – pobjeda je njegova.

A poraz koji te slomi i pokaže ti gdje je tvoja slabost, bolji je od pobjede koja te zaslijepi pa pomisliš da si gospodar svoje sudbine i da sve držiš u svojim rukama.

Druga pouka:

Rastanak boli, a gubitak voljenih razdire. Ako ti kažu da odlazak neke osobe isprazni tvoj svijet – vjeruj.

Džabir je bio slomljen zbog gubitka oca. Ima ljudi čije mjesto niko ne može popuniti.

I Poslanik ﷺ bio je ranjen gubitkom svoga amidže Hamze. Teško je čovjeku naviknuti se na odsustvo voljenih. To nema veze s nivoom imana niti proturječi predaji Allahovoj odredbi. Mi smo ljudi – koliko god imali snage imana, ostajemo ljudi. Iman odgaja dušu, ali ne mijenja njenu prirodu.

A ko može dosegnuti iman Poslanika ﷺ? Pa ipak, ranila ga je smrt Hatidže, rasplakalo ga je preseljenje sina Ibrahima, a slomilo ga je ubistvo amidže Hamze. Mi ne plačemo zbog slabosti imana, nego zbog jačine bola.

Treća pouka:

„O Džabire, zašto te vidim potištenog?“ Kako su samo slatke ove riječi.

Ljudi najčešće ne traže nekoga ko će im riješiti probleme — nego nekoga ko će ih osjetiti.

Ne možeš vratiti majku svome prijatelju, ali možeš biti rame za njegovu tugu. Ne možeš biti muž svojoj sestri koja je ostala udovica, ali možeš joj dati osjećaj da nije sama.

Ne možeš vratiti nogu onome kome je amputirana, niti presaditi bubreg onome ko je obolio, možda ne možeš ni pronaći posao onome ko ga je izgubio — ali možeš pokazati da ti je stalo.

Četvrta pouka:

„O Džabire, zašto te vidim potištenog?“ Čuvaj svoje srce — ono se vidi na tvome licu.

Ne ubijaju te stvari koje jedeš, nego one koje jedu tebe.

Sve loše emocije ostavljaju trag. Vjeruj, ne starimo prolaskom dana koliko starimo prolaskom događaja. Jedna noć brige je teška kao godina bez brige. A jedna godina rada u napetoj sredini vrijedi kao deset u zdravoj.

Ne čudi se ako vidiš lice nekoga mnogo starije od njegovih godina — to je trag dana koji su ga gazili.

Peta pouka:

„O Džabire, zašto te vidim potištenog?“ Budi pronicljiv. Ljudi teško govore o svojim lomovima. Nije svaki potrebni u stanju reći: „Treba mi pomoć.“ Nije svaki čovjek sposoban izgovoriti svoju tugu. Uopće, postoji tuga koju riječi ne mogu iznijeti.

Niko ti neće doći tek tako i spustiti svoj teret pred tebe. Moraš primijetiti one sitne promjene — iza njih stoje veliki događaji.

Osmijeh koji je nestao iznenada — možda je tuga zaključana unutra. Izlasci i druženja koja su naglo prestala — možda stoji iza toga iznenadna finansijska kriza, bračni lom, gubitak posla koji je donosio sigurnost, ili bolest koja je odjednom ugasila sve slasti života.

Ne traži da znaš dubine ljudi, ali ne zanemaruj ono što ti se pokaže. Možda Allah rješenje stavi baš na tvoje ruke. A i ako nemaš rješenje — ljudi ponekad ne traže rješenja koliko traže nekoga ko će ih saslušati i pokazati brigu.

Edhem Sharkawi

Prijevod i obrada: akos.ba