O obrazovanju i odgojuU Fokusu

Uloga porodice u razvoju zdravog društva

U današnjem tzv.modernom dobu društvenim se kampanjama  na direktan i indirektan način nastoji ženinu prirodu prikazati jednostranom pa i nesposobnom da žena može biti uspješna u svim ulogama koje poželi prigrliti.

Žena koja je ostvarila ulogu majke je pak neprestano pod pritiskom okoline vladajućeg mišljenja da su njezina djela u njezinom domu skoro pa beznačajna te nisu od bitne važnosti za razvoj cjelokupnog društva. Ženina se osjećajnost osuđuje, a odgovornost koju ona kao jedinka ima za vlastitu porodicu se ne zamjećuje niti osvještava.

Ovakvo razmišljanje uvuklo se također među isti ovaj rod o kojem pišem te veliki broj mladih žena ne želi samima sebi priznati karakter svoje prirode i svog bića smatrajući to manom u životnom usponu i planu. No, ja smatram da ce žena, ali i muškarac,  biti potpuno svoja tek kada prihvati svoju fitru, svoju prirodu. Bježeći od samih sebe odnosno od onog što je u nama samo je Sizifov posao i tako smo na dobrom putu da postanemo robovi vlastitog lutanja. Zadovoljstvo leži u prihvaćanju.

Mnoge majke čiju ulogu posebno naglašavam osjećaju se beskorisnima, neprestano pod paljbom komentara bližnjih i pritiskom društvenih normi koje ženinu seksualnost i ženstvenost označavaju kao najvrijednijom ako ne i jedinom crtom ženskog karaktera i tijela. Došlo je toga da mnoge mlade majke nakon poroda najviše brinu o tome kako izgledaju, a ne o tome što su upravo postale i što im je dato da drže u svojim rukama. Od majki se očekuju da idu u korak s vremenom, no nipošto da se u potpunosti posvete svom djetetu. Ljudi se cijene prema izgledu, ali posebno je žensko tijelo ono koje je s godinama unazad postalo predmet i reklama za prodaju proizvoda dok su  mnoge nemoralne pojave u našem društvu postale normalne pa skoro da prođu bez osude kad ih netko spomene. Više nije čudno hodati sa dvije krpe na sebi, čudno je pokriti se. Više nije čudno da supružnici svoju intimu pokazuju izvan svoje kuće, čudno je imati srama i obraza! No, ponajviše od svega, čudno je čuditi se današnjim pojavama!

Kada sagledamo ovakvo društvo koje se iz dana u dan  mijenja na gore odbacujući s vremenom jednu po jednu lijepu ljudsku vrlinu i uzimajući u obzir da su nove, mlade generacije one kojima je sve dopušteno, gdje ćemo tražiti grešku? Na kojoj smo se stepenici izgubili kao društvo? Zar nije u značaju obitelji? Majke i oca kao dva glavna stupa svakog malog i velikog društva? Opet, ovdje posebno naglašvam ulogu majke koja je najutjecajnija osoba u životu jednog djeteta koje će kasnije stupiti u svijet onako kako su ga majčine pa očeve ruke oblikovale. Kada vidite ljuto ili tužno dijete, krivite roditelje. Dijete je poput sjemenke. U što će se sjemenka razviti i koliko će na kraju ta biljka dati plodova i kakvi će oni biti, ovisi o onima koji su je posadili i koji trebaju voditi računa o pravim uvjetima za njezin pravilan rast i razvoj uvijek se nadajući u Allahovu pomoć. Doktor Thomas Boys u svojoj knjizi u kojoj se bavi utjecajem životnih okolnosti na djecu od malih nogu međuostalim kaže:

„Dakle, sa sve više naučnih dokaza, sa sigurnošću znamo da iskustva djece u prvih nekoliko godina života, možda čak i u maternici, neprestano odzvanjaju do kraja života, utječući na zdravlje, ostvarenje ličnosti i opću dobrobit života.“

Majka u četiri zida gradi svijet. Kada bi sve majke svjesno odgajale svoju djecu, ulicom bi sutra hodala drugačija, razumnija generacija ljudi koja bi znala kuda ide i šta joj je cilj. Globalizacija je sa svojim dobrim stranama ipak utjecala  i negativno na tijek naših života. Informacije su danas primjerice svima dostupne. No, uz svu dostupnost velikog, modernog svijeta, mi smo kao ljudi postali sami sebi nedostupni neprestano si puneći glavu vijestima, očekivanjima, ciljevima. Čovjek koji je otuđen od samog sebe ne može u potpunosti shvatiti svoju ulogu te će onda lakše pasti pod utjecaj modernih pojava i vjerovanja.

Tako danas obitelj više nije obitelj, a žena ne smije biti samo majka ili samo kućanica, budući da društvene norme od nje zahtijevaju da dijete što prije ostavi u vrtiću na čuvanje i vrati se na posao. Žena koja to ne želi te ima mogućnosti za ostanak kod kuće smatra se zaostalom iz razloga što se uloga majke ne smatra bitnom, a ona je zapravo od ključne važnosti za razvoj zdravog društva.

Pročitala sam jedan zanimljiv citat autora Mitcha Alboma:

„Ali iza svega stoji priča. Kako je slika dospjela na zid. Kako si zadobio ožiljak na licu. Ponekad su priče jednostavne, a ponekad teške i srcedrapajuće. Ali iza svih tvojih priča uvijek stoji priča tvoje majke, jer tu je tvoja počela.“

Priča svakog djeteta započinje pričom njegovih roditelja. Čovjek je ono što je dobio od tamo odakle je potekao. Zato kada govorimo o budućnosti društva, vratimo se na temelj kako bismo prestali krivo graditi. Kada pogledamo većinu današnje mlade generacije neprestano se čudeći njihovom djelima pitajući se gdje su nestali moral i stid, ubodimo u srž. Tu je upala tijela našeg društva. U njegovom početku. U obitelji. U ocu. U majci. U ulogama koje su pogrešno poredane. U prioritetima gdje je prvo ono što bi trebalo biti među zadnjim.

Na kraju krajeva, sjetimo se riječi Božjeg Poslanika, salallahu alejhi ve selem:

«Svi ste vi čuvari i odgovorni ste za ono što čuvate.Vođa je čuvar i odgovoran je za svoje potčinjene. Muškarac je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju. Žena u kući svoga muža je čuvar i odgovorna je za ono što čuva. Sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran je za ono što čuva. Čovjek je čuvar imetka svoga oca i odgovoran je za to. Svi ste vi čuvari i odgovorni ste za ono što čuvate.» (Muttefekun alejhi)

Svaka samosvjesna žena majka ima zadatak. Svaki samosvjestan otac ima zadatak. Zdrava porodica je ona koju čine svjesni majka i otac, a ne samo bilo kakva majka i bilo kakav otac. Jedan od najvećih zadataka na putu odgoja djece jest uspraviti kičmu svog djeteta kako u životu ne bi hodalo savijeno ondje gdje treba biti uspravan. Postoje ljudske vrijednosti koje se  nikada ne mijenjaju i nisu podložne vanjskim strujama koji god ih zakon i vjerovanje pokušalo promijeniti.

U današnjem tzv.modernom dobu društvenim se kampanjama  na direktan i indirektan način nastoji ženinu prirodu prikazati jednostranom pa i nesposobnom da žena može biti uspješna u svim ulogama koje poželi prigrliti. Naravno da žena može biti sve što poželi. Tu nam ne treba potvrda društva. Naša vrijednost kao žene nikada se nije gledala ovosvjetskim mjerilima, a to je poznato svakoj samosvjesnoj ženi. Velika je razlika između žene koja zna tko je i one kojoj je svejedno o njoj samoj. Društvo se mijenja. Živimo u vremenu masovnih medija i javnog promiskuiteta, u vremenu laži i besramnosti. Za bolje sutra, za napredak i boljitak u svakom smislu, obitelj je ta gdje trebaju prvo nastati promjene i korijen svake civilizacije.

Piše: Nermina Piragić Hadžović

Akos.ba

Back to top button