Budi dostojan/dostojna Allahove ljubavi

“Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene (Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem), i vas će Allah zavoljeti.’” (Kur’an, sura Ali Imran, ajet 31.)

U ovom ajeti-kerimu čudesna je fenomenalnost, jer su mnogobrojni smislovi nabrojani u sljedeće tri rečenice: ajeti-kerim kaže: “Ako vi budete vjerovali u Allaha, dž.š., vi ćete Ga voljeti; budući da Ga volite, radit ćete u skladu s onim što On voli; a to je, ustvari, vaše oponašanje onog kog On voli. Opet, vaše oponašanje Njegovog Miljenika (Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem) nije ništa drugo doli slijeđenje njega, pa sve dok ga slijedite, Allah će vas voljeti. Pa vi svakako volite Allaha da bi i Allah zavolio vas!”

Tako, ove rečenice samo su neki uopćeni i sažeti smislovi ajeta, i stoga je ispravno reći to da je najviši i najuzvišeniji čovjekov cilj biti dostojan Allahove ljubavi. Tekst ovog ajeta ističe to da put ostvarenja tog najsvjetlijeg cilja jeste slijeđenje Allahovog Miljenika Muhammeda, s.a.v.s. i postupanje po njegovom čistom sunnetu. Utvrdimo li u ovom poglavlju tri tačke, spomenuta činjenica jasno će se ukazati.

Prva tačka: čovjek je po svojoj naravi sazdan na beskrajnoj ljubavi prema Stvoritelju svemira Allahu dž.š., jer u ljudskoj prirodi jeste to da gaji ljubav prema ljepoti, sklonost ka savršenosti i naklonost prema dobročinstvu. Ta ljubav uvećava se srazmjerno stepenima ljepote, savršenstva i dobročinstva, sve dok ne dostigne krajnje stepene i domete aška (zaljubljenosti).

Usto, u malom srcu tog sitnog čovjeka počiva ašk veličine svemira. Naime, prijenos sadržaja ogromne biblioteke i njihovo pohranjivanje u kapacitetu memorije srca – koja je veličine sojinog zrna – pokazuje to da je srce čovjekovo sposobno obuhvatiti svemir i moćno ponijeti ljubav ogromnu koliko i svemir.

Budući da ljudska priroda posjeduje neograničeni potencijal za ljubav prema dobročinstvu, ljepoti i savršenstvu te da Stvoritelj svemira Allah dž.š., posjeduje beskrajnu i neprikosnovenu ljepotu, čija je nepobitnost aksiomatski utvrđena po Njegovim tragovima vidljivim u svemiru, i budući da On posjeduje neprikosnoveno savršenstvo bez granica, čija je izvjesnost nužno potvrđena uklesima Allahovog stvaralaštva vidljivog u svim bićima, i budući da On posjeduje neizmjerno dobročinstvo čije je postojanje s izvjesnošću potvrđeno, vidljivo je i očigledno se manifestira u svim vrstama živih bića kroz beskrajne ukaze Njegovih blagodati i naklonosti, neizbježno je, onda, to da će Allah dž.š., Slavljen je, zahtijevati neograničenu ljubav od čovjeka, a koji je najsvestranije i najzahtjevnije svjesno biće, ono koje najviše razmišlja i koje je u najvećoj čežnji.

Da, kako god svaki čovjek posjeduje neograničeni potencijal da voli tog Veličanstvenog Stvoritelja, isto tako i Stvoritelj Allah dž.š., Slavljen je On, zaslužuje više nego bilo ko to da ljubav bude usmjerena prema Njegovoj ljepoti, savršenstvu i dobročinstvu. Čak i snažna vezanost i sve različite vrste i nivoi ljubavi vjernika za životom i opstankom svog postojanja i ljubavi prema ovom svijetu te prema svom nefsu i svim bićima jesu samo kapljice njegove sposobnosti da voli Allaha. Štaviše, i različiti vidovi duboke osjetilnosti čovjekove nisu ništa drugo doli modifikacije tog potencijala ljubavi, odnosno samo su kapljice koje su poprimile razne oblike.

Poznato je to da čovjek, kako god uživa u svojim osobnim radostima, uživa i u radostima onih za koje je vezan. I kao što voli onog ko njega izbavi od nevolje, isto tako voli i onog ko i njegove voljene izbavlja iz poteškoća. Pa kad čovjek, oslanjajući se na ovo duševno stanje, od svih dobročinstava koja su dostupna svakom ljudskom biću porazmisli o samo jednom dobročinstvu Allahovom, Slavljen je On, ukaže se sljedeće:

“Moj Stvoritelj Allah dž.š., Koji me je izbavio iz tmine vječnog nepostojanja i Koji mi je podario jedan lijepi svijet u čijoj ljepoti uživam ovdje na Zemlji, On će me i u trenutku nastupa vremena mog okončanja ponovo izbaviti iz tmine vječnog nestanka i uništenja, i udostojivši me Svojom dobrotom, dat će mi neprolazni, prekrasni, divni svijet u domenu vječnosti na ahiretu. Blagodarit će me Allah dž.š., Slavljen je On, osjetilima i čulima, vanjskim i unutarnjim, i time da uživaju i naslađuju se u svom prelasku s jedne vrste užitaka na drugu tog lijepog i čistog svijeta. Isto tako, Allah dž.š. će, Slavljen je, svu rodbinu i sve voljene iz reda moje vrste, a prema kojima ja gajim ljubav i s kojima sam vezan, učiniti dostojnim ove blagodati i Svojih neizmjernih dobročinstava. A to se ukazivanje dobrote – u jednom pogledu – povraća i meni, jer i ja uživam u njihovoj sreći i radujem se s njima.”

A budući da u svakom pojedincu postoji duboka ljubav i draž prema dobročinstvu, kako stoji i u izreci “Čovjek je rob dobročinstva”, neminovno je to da će čovjek, stojeći pred ovim neprolaznim i neograničenim ukazom blagodati, izjaviti:

“I kad bih imao srce veliko koliko i svemir, iziskivalo bi da bude ispunjeno ljubavlju i divljenjem prema tom Allahovom dobročinstvu i blagodati, i ja žudim za tim ispunjenjem. I uprkos tome što ja praktično ne ispoljavam tu ljubav, ipak je pružam u vidu svoje spremnosti i imanom, svojom namjerom da je ispoljim i pristankom, svojim priznanjem i uvažavanjem, svojom željnošću i ljubavlju do nivoa aška te svojim čvrstim pridržavanjem i htijenjem.”

Na taj način usporedi čovjekovu ljubav koju pokazuje prema ljepoti i savršenstvu s ljubavlju prema dobročinstvu koju smo ukratko objelodanili.

Što se nevjernika tiče, on u smislu svog nevjerništva čini bezgranična neprijateljstva. Štaviše, prema svemiru i svim stvorenjima ispoljava nasilničku mržnju punu prezira i uvreda.

Druga tačka: ljubav prema Allahu zahtijeva slijeđenje čistog sunneta Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer voljeti Allaha, ustvari, znači pričinjavanje zadovoljstva Allahu, a način stjecanja Allahovog zadovoljstva u najboljem vidu oličava se u Muhammedovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, biću. Oponašanje Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u njegovim postupcima i djelima može se realizirati na dva načina.

Prvi aspekt jeste ljubav prema Allahu, Slavljen je On, i poslušnost Njegovim zapovijedima te kretanje unutar sfere stjecanja Njegovog zadovoljstva. Ovaj aspekt proishodi to slijeđenje Poslanika, jer je najsavršeniji vođa i najdosljedniji uzor u svemu tome upravo Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Drugi aspekt: budući da je biće njegovo, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sredstvo ukazivanja Božijeg neograničenog dobročinstva na ljudski rod, on je, otud, vrijedan neograničene ljubavi, radi zasluživanja Allahovog zadovoljstva. Čovjek se po svojoj prirodi, ukoliko je to moguće, poistovjećuje s onim koga voli. Zbog toga na onima koji su puni ljubavi prema Allahovom Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s.  jeste to da slijeđenjem njegovog časnog sunneta ulože trud, a kako bi mu bili slični.

Treća tačka: kako god Allah, Slavljen je On, posjeduje neiscrpnu milost, isto tako posjeduje i neizmjernu ljubav. I kako god Allah dž.š, ukazivanjem ljepote ukrasa na svim bićima u svemiru, čini to da Ga bezgranično zavole, On, također, voli Svoja stvorenja, a posebno ona svjesna među njima, koja na Njegovu dragost i umilnost uzvraćaju ljubavlju i veličanjem. Stoga se najuzvišeniji cilj čovjekov nalazi u ugađanju svom Gospodaru Allahu dž.š., i najveličanstvenija njegova ambicija jeste to da privuče pogled i da bude stjecište ljubavi Allahove, Koji je stvorio Džennet sa svim njegovim ugodnostima, ljepotama, užicima i blagodatima, samo jednim od ukaza Svoje milosti.

A pošto niko ne može biti zaslužan ljubavi Njegove, Slavljen je On, osim putem slijeđenja vjerovjesničkog sunneta, kao što je to iskazao tekst u ajeti-kerimu  Allahovog dž.š., cijenjenog Govora, onda je slijeđenje sunneta Muhammedovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najviši ljudski cilj i najvažnija čovjekova pozvanost.

Iz knjige “Odsjaji”- Bediuzzaman Said Nursi

Akos.ba