Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Bošnjaci su se većinom naseljavali u hrvatske gradove – Iz pera Fehima Muhića (2)

Bošnjaci su se većinom naseljavali u hrvatske gradove – Iz pera Fehima Muhića (2)

Posebno je  proces naseljavanja bio izražen u kasabama i gradovima koji su svojim važnijim zanatlijskim proizvodima morali opsluživati osmansku vojsku još od prvih dana zaposjedanja tih krajeva. Za ovo nalazimo više potvrda. Tako Benedikt Kuripešič u svom putopisu pisanom njemačkim jezikom iz 1530. godine javlja da se u Bosni vršio pritisak na posjednike timara da se nastanjuju u Ugarskoj i Slavoniji.

To također potvrđuju i opširni popisi (defteri) Srijema i Požege, sastavljeni u 16. stoljeću u kojima nalazimo u gradovima Osijeku i Požegi već islamizirano stanovništvo, i to prvu generaciju čiji su očevi kršćani, nego su u tim gradovima nastanjeni muslimanima čiji su i očevi također već bili muslimani, tj. oni su odnekuda došli kao muslimani.

Prema prvom osmanskom popisu iz 1540. požeški sandžak je imao samo tri kadiluka: Požegu, Brod i Gorjan, a u defteru iz 1579. godine požeški sandžak je imao šest kadiluka: Požega, Brod, Gorjan, Orahovica, Virovitica i Osijek. Sama Požega je bila kasaba sa 406 muslimanskih i 53 kršćanska domaćinstva. U osiječkom kadiluku je isto tako bio velik broj muslimanskog stanovništva u kasabama Osijek, Erdut i Dalj, kao i u kadiluku Orahovica.

Procenat domaćih žitelja na selu koji su u prvoj generaciji prihvatili islam bio je vrlo mali, otprilike kao u Srbiji, Bugarskoj i drugim krajevima Balkana osim Bosne i Albanije, ali zato imamo potvrdu da su se neki, od onih koji su bili prešli na islam u samoj Slavoniji i Lici, kasnije ponovo vratili u staru vjeru. Dakle, autentičnog hrvatskog stanovništvaje uistinu vrlo malo prešlo na islam i zadržalo tu vjeru.

Upadima Mlečana sa uskocima dolazi do napuštanja muslimanskog stanovništva iz Dalmacije i Like. Kada je mletačka vojska 1648. zauzela Drniš odmah ga je porušila kako se muslimansko stanovništvo ne bi moglo u njega vratiti. Tada je iz Drniša i iz okolnih naselja odnesena sva vrijedna pokretna imovina. Čak je i sat sa sahatkule u Drnišu odnesen u Šibenik gdje se, kako piše Seid Traljić, i sada nalazi.

Kad je osmanska vojska ponovo zauzela Drniš stanovništvo se većim dijelom vratilo, jer je ovaj grad sa okolicom ponovo pripao bosanskom pašaluku. Život se opet privremeno normalizirao i dobar dio porušenih objekata se obnovio, tako da su ostaci džamije u tvrđavi i crkva svetoga Ante, preuređena od jedne džamije (vjerovatno carske), postojali još 1950. godine. Ponovno i definitivno protjerivanje muslimana iz Drniša i spaljivanje grada dogodilo se 1683. godine. 7. 12. 1683. morlački glavari izvješćuju generalnog providura da su zapalili Drniš, a uskoro potom zauzimaju Skradin i Obrovac.

Izvor: Fehim Nametak, Islam na Balkanu, Behar 71-72

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top