Majkama…

Za majke čije su materice vidjele svoje bebe kako ožive i potom umiru.

Za majke čija djeca nisu po krvi nego po ljubavi.

Za majke koje su rodile i odgajale svoju decu, pa ih okupale, obavile u ćefine i sahranile.

Za majke koje su odgajale svoju djecu samo da bi se kasnije osjećale potpuno odvojene od njih.

Za majke koje pokušavaju da odvoje minut za sebe u kupatilu, dok mali prsti lupaju po vratima.

Za majke koje su nježne i prisutne uprkos poteškoćama i osjećaju usamljenosti.

Za majke koje se bore da odgajaju svoju djecu dok se bore s depresijom, međuljudskim i životnim problemima.

Za samohrane majke.

Za majke sa invaliditetom.

Za majke koje odgajaju djecu sa posebnim potrebama koja su tako važna za svijet.

Za majke koje su i same ostale bez roditelja mnogo prije nego što su postale majke.

Za majke u srcu koje ne žele ništa drugo nego da budu majka, ali čija materica ne može da drži bebu ili koje nikada nisu imale priliku da budu roditelji uprkos dubokoj čežnji

—

Za one čije su majke preminule i čija je čežnja toliko intenzivna da je bolan svaki trenutak.

Za one čije su ih majke više povrijedile nego izliječile.

Za one čije majke nikada nisu bile dio njihovih života i koje su uvijek osjećale tu čežnju.

Za one koji gledaju kako svi ostali hvale majke, ali čija su srca slomljena.

Danas, sutra i svaki dan zapamtite: ono što ljudi vide, vi niste samo to.

Allah zna šta si ti.

On zna tvoj status.

I kada se osjećate preplavljeno i slomljeno jer niko drugi ne razumije svu bol i stigmu vezanu za sve osim specifičnog i “savršenog” koncepta majčinstva:

Vi ste nevjerovatni jer pokušavate svaki dan uprkos intenzivnoj ranjivosti i ponekad ogromnoj izolaciji.

I niste sami:

“…On je s vama gdje god vi bili” (Kuran, 57:4)

Maryam Amir Upoznajposlanika.ba

akos.ba