Bosna i Hercegovina zemlja rijeka: Voda je jedan od najznačajnijih bh. prirodnih resursa

 – U Bosni i Hercegovini postoje evdentirane čak 262 manje ili veće rijeke. Stoga se za Bosnu i Hercegovinu s pravom može reći da je – zemlja rijeka. 

Da je tako najbolje govori podatak da od ukupne površine Bosne i Hercegovine od 51.129 kilometara kvadratnih na vodotoke duže od deset kilometara otpada 9.011,5 kilometara. Od ukupne površine BiH, 38.719 km2 ili 75,7 posto gravitira rijeci Savi, odnosno Dunavu i Crnom moru, a slivu Jadranskog mora 12.410 km2 ili 24,3 posto,

Istovremeno, ukupno godišnje oticanje po stanovniku iznosi 8.045 metara kubnih (m3), što Bosnu i Hercegovinu stavlja u srednju kategoriju zemalja Evrope po raspoloživosti vode.  

Bosna i Hercegovina je nadaleko poznata po svojim čistim i netaknutim vodama. U visokim planinama rijeke izviru i sa planinskim potocima potom urezuju sebi put kroz kanjone ka sjeveru i jugu. Sjeverna Bosna je s druge strane bogata mineralnim vodama i termalnim izvorima.

Nezagađena voda je svakako jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih prirodnih resursa.

 Posebna značajka voda Bosne i Hercegovine je prisustvo velikog broja obilnih vodopada koji ukrašavaju bosanskohercegovački pejzaž. Među najljepšim i najvećim su: Štrbački buk (23,5 m visok, najveći slap u BiH), Martin Brod, slapovi na Plivi u Jajcu, te Kravice i Koćuša na rijeci Trebižat. Vodopadi na manjim rijekama ili čak potocima su znatno viši: Skakavac (98 m) kod Sarajeva, i Skakavac (75 m) u prašumi Perućici. Među najvišim slapovima na balkanskom poluotoku su i kaskade potoka Studeni koje se obrušavaju sa visine od 400 m u kanjon rijeke Rakitnice. Ovaj kanjon je najnepristupačniji u jugoistočnoj Evropi i još uvijek neistražen u potpunosti.

U Hercegovini se nalazi i masivno kraško područje (više od 4000 m2) ispod kojeg protječu brojne podzemne vode, rijeke i potoci, tzv. ponornice koje se javljaju kao izvori, i manje pritoke u priobalnom pojasu (poput Hutova Blata) ili podzemni morski izvori.     

Dva su sliva u Bosni i Hercegovini: Crnomorski koji pokriva površinu od 38.719 kilometara kvadratnih i ima 7.947,7 kilometara vodotoka dužih od deset kilometara, dok u Jadranskom slivu koji pokriva površinu od 12. 410 kilometara kvadratnih ima 1.063,8 kilometara vodotoka. 

U okviru Crnomorskog sliva najveći je onaj koji pripada rijeci Bosni koji pokriva površinu od 10.457 kilometara kvadratnih sa ukupnom dužinom od 2.321,9 kilometara vodotoka. Drugi po dužini vodotoka od 1.693,2 kilometara je neposredni sliv Save koji pokriva površinu od 5.506 kilometara kvadratnih. 

Dužina vodotoka dužih od deset kilometara u slivu Une u BiH iznosi 1.480,7 kilometara i pokriva površinu od 9.130 kilometara kvadratnih, onog Drine u BiH je dužine 1.355,6 kilometara, a zauzima površinu od 7.240 kilometara kvadratnih, dok je najmanji po dužini vodotoka sliv Vrbasa 1.096,3 kilometara, a zauzima površinu od 6.386 kilometara kvadratnih. 

Sliv Neretve i Trebišnjice, u okviru Jadranskog sliva, dužine je 886,8 kilometara, a pokriva površinu od 10.110 kilometara kvadratnih, dok je sliv Cetine u BiH dužine 177 kilometara i površine od 2.300 kilometara kvadratnih. 

Vode sa ukupno šest  od osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični karakter (slivovi Une, Drine, neposredni sliv Save, slivovi Neretve, Trebišnjice i Cetine). Području BiH čitavom površinom pripadaju slivovi rijeka Vrbas i Bosna, što čini 33 posto njene ukupne teritorije BiH.

Rijeka Sava u BiH čitavom dužinom na sjeveru čini granicu sa Republikom Hrvatskom, rijeka Una jednim dijelom zapadnu, a rijeka Drina granicu na istoku BiH sa Srbijom.

BiH i Hrvatsku granicu presijecaju rijeke Neretva, Trebišnjica (hidrotehničkim tunelom HE Dubrovnik i podzemnim kraškim vezama) zatim Korana i Glina, a na istočnoj strani granica BiH – Srbija presjecaju desne pritoke rijeke Drine – Lim i Jadar, a sa Crnom Gorom – Ćehotina. U izrazito kraškim područjima Jadranskog sliva, jaki su i podzemni tokovi prekograničnih voda.

Rijeka Sava je veliki tranzitni vodotok za BiH, kojim dotiče iz Slovenije i Hrvatske prosječno 807 m3/s i koji drenira veći dio teritorije BiH,  i nastavlja teči prema ušću u Dunav. Rijeka Drina dotiče u BiH iz Crne Gore. Međutim, nekoliko većih površinskih vodotoka izvire u BiH (Vrbas, Bosna, Neretva, Trebišnjica), a iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku podzemnim putem otiču vode u rijeku Cetinu. 

Zbog svog geografskog položaja na vododjelnici između Crnomorskog i Jadranskog sliva, BiH  predstavlja izrazito “uzvodnu”  zemlju u odnosu na svoje susjede, Republiku Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru, a takođe za Rumuniju i Bugarsku, kroz koje Dunav teče nakon dijela toka kroz Srbiju.

Južni i jugozapadni dio zemlje predstavljaju dio prirodne cjeline Dinarskih planina, koje se pružaju duž istočne obale Jadranskog mora. Jadransko more zapravo predstavlja veliki zaljev na sjeveru Mediterana. Hidrografske specifičnosti kraških predjela odražavaju se značajno i u domenu prekograničnih voda BiH. Neistražene su podzemne veze u jugozapadnom dijelu zemlje, gdje površina od 2.300 km2 predstavlja veći dio slivnog područja rijeke Cetine sa površinskim tokom u susjednoj Hrvatskoj, a takođe su neistražene i podzemne karstne veze voda Trebišnjice i djelimično iz sliva Neretve sa Jadranskim morem. 

Najznačajnije rijeke u Bosni i Hercegovini su Sava, Drina, Bosna, Vrbas, Neretva i Una. 

Sava je rijeka u sjevernoj Bosni i Hercegovini i najveća od svih rijeka u zemlji. Nastaje spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji. Iz Slovenije prelazi u Hrvatsku, teče kroz Zagreb i Sisak, a nakon toga čini granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, zatim malim dijelom ulazi u Bosnu i Hercegovinu, pa onda čini jednim dijelom granicu između BiH i Srbije, da bi na kraju ušla u Srbiju, gdje se u Beogradu ulijeva u Dunav.

U Bosni i Hercegovini i u Srbiji rijeka Sava je većim svojim djelom plovna. Također je plovna u Hrvatskoj do Siska. Zbog ovog na njoj se odvija veoma gust riječni saobraćaj. Najveće luke u Bosni i Hercegovini, na ovoj rijeci se nalaze u Bosanskom Šamcu i Brčkom.

Drina je rijeka u istočnoj Bosni koja svojim donjim tokom čini prirodnu granicu između Bosne i Srbije.

Spajanjem crnogorskih rijeka Tare i Pive na Šćepan Polju nastaje rijeka Drina. U Bosni i Hercegovini je jedino rijeka Sava veća od nje. Drina je ujedno i najveća pritoka rijeke Save. Svojim tokom od oko 346 kilometara prolazi kroz mnogobrojna mjesta u Bosni i Hercegovini. U donjem Podrinju (Semberiji) Drina jednim dijelom čini granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije. Drina se uliva u Savu blizu mjesta Sremska Rača. Nadmorska razlika između Šćepan Polja i ušća Drine u Savu iznosi oko 358 metara.

Prolazeći kroz Foču, Goražde i Višegrad, u rijeku Drinu se uliva više manjih i većih rijeka, kao što su Kolina, Ćehotina, Janjina, Lim, Prača, Rzav i Vrelo. Veće pritoke sa lijeve strane su Sutjeska, Bistrica, Prača, Drinjača i Janja, a sa desne Ćehotina, Lim, Rzav, Ljubovija i Jadar. Sjeverno od Višegrada, između Žepe i Klotijevca, nalazi se najduži kanjon ove rijeke. Dužina ovog kanjona iznosi 24 kilometra.

Na Drini su izgrađene tri hidroelektrane (HE): Višegrad, Bajina Bašta i Zvornik.

Rijeka Drina bila je granica između Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva. Duž Drine, granice Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije, 1914-15 vođene su velike ratne operacije, a 27. marta 1896. godine Drina je dostigla vodostaj 14 m veći od normalnog i poplavila ćupriju u Višegradu. Krajem 19. vijeka rijekom su krstarili austro-ugarski parobrodi i dolazili do Zvornika. Za Drinu se veže izreka “nemoj ispravljati krivu Drinu” i znači “raditi beskoristan posao”.

Bosna je rijeka koja izvire iz kraških vrela u selu Vrutci u blizini Ilidže u podnožju planine Igman na 500 m nadmorske visine. Sam lokalitet izvora se naziva Vrelo Bosne i poznato je sarajevsko izletište. Rijeka Bosna protiče centralnim dijelom Bosne, a kod Bosanskog Šamca se ulijeva u rijeku Savu te pripada crnomorskom slivu. Bosna je duga 273 km. 

Glavne pritoke rijeke Bosne su: Željeznica (26,9 km), Miljacka (35,9 km), Krivaja (101 km), Spreča (137,5 km) i Stavnja (30,4km) sa desne strane, a Fojnička rijeka (46 km), Lašva (49,4 km) i Usora (82 km) s lijeve strane. Sve imaju veći pad od Bosne osim Spreče.

Bosna sa svojim pritokama raspolaže godišnje potencijalnom hidroenergetskom snagom od 3,30 milijardi kWh. Jedina hidrocentrala, Bogatić, izgrađena je poslije Drugog svjetskog rata na rijeci Željeznici s instaliranom snagom od 6,5MW.

Vrbas je pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, sa površinom sliva oko 5900 km2. Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice), 1780 m nadmorske visine. Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinacku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučku kotlinu, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva, Ugar i druge. Na rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala. Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.

Una je rijeka u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine koja manjim dijelom čini zapadnu granicu BiH i Hrvatske. Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice i protiče kroz Martin Brod, Kulen Vakuf, Ripač, Bihać, Bosansku Krupu, Bosansku Otoku, Bosanski Novi, Bosansku Kostajnicu, Hrvatsku Kostajnicu, Bosansku Dubicu i Jasenovac. Ulijeva se u Savu blizu mjesta Jasenovac. Njene glavne pritoke su Sana, Unac, Krušnica i Klokot.

Ukupna dužina ove ljepotice koja pripada crnomorskom slivu je oko 212 km. Površina njenog sliva je 10,400km2. Nedaleko od Bosanske Otoke pronađen je čamac izdubljen u deblu, poprilično velikih razmjera. Služio je, po riječima arheloginje Branke Raunig iz bihaćkog Regionalnog muzeja Pounja, za transport roba i ljudi. Danas je Una dio velikog blaga prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, mjesto bogatog turističkog prometa i održavanja međunarodne sportsko-turističke manifestacije Una-Regata.

U Uni raste preko 170 različitih vrsta ljekovitih biljaka, kao rijetka biljka Campanula unensis, i oko 28vrsta ribe, među kojim lipljen, pastrmka i mladica.

Neretva je rijeka duga 225 km, koja svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu (203 km), te manjim dijelom, prije ušća u Jadransko more, kroz Hrvatsku (22 km). Izvire ispod planine Jabuke u BiH. Zajedno sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekološki sistem u ovom dijelu svijeta. Izvire u planinskim predjelima visoke Hercegovine i većim dijelom svog toka ima odlike planinske rijeke. Zbog tih odlika na rijeci Neretvi izgrađene su hidrocentrale: Jablanica, Grabovica, Salakovac i Mostar.

Pritoke Neretve su: Zurevića potok, Međeđak, Jezernica ili Tatinak, Gornji i Donji Krupac, Dindolka Ljuta, Bjelimićka Rijeka, Slatinica, Račica, Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica, Neretvica, Rama, Doljanka, Drežanka, Grabovica, Radobolja, i Trebižat su sa desne strane, a pritoke Živašnica, Lađanica, Župski Krupac, Bukovica, Šištica, Konjička Ljuta, Idbar, Glogošnica, Mostarska Bijela, Buna, Bregava, Krupa su sa lijeve strane. Rijeka se do 19. stoljeća zvala po različitim imenima.

Poznata je po svojoj smaragdno-zelenoj boji, čistoj i u svom gornjem toku potpuno pitkoj vodi. Delta Neretve je jedan od rijetkih plodnih krajeva u Dalmaciji. Za vrijeme srednjovjekovne Bosne na rijeci se nalazilo brodogradilište, na mjestu današnjeg Počitelja. Mnogi Neretvu nazivaju hercegovačkim Nilom. To je zato što za Hercegovinu Neretva značajna tako je Nil za Egipat. Rijeka je plovna do Metkovića a za manje brodove i do Čapljine mada nikad nije pokušano. Rijeka Neretva je jedina krška rijeka koja je uspjela savladati poniranje. Fauna Neretve i pritoka je jako raznovrsna ima mnogo vodenih zmija, te pastrmki kao što su: mekousna pastrmka (lat. Salmothymus obtusirostris), koja je rasprostanjena u Neretvi i Buni, potočna pastrmka, kaliforijska pastrmka, veliki broj jegulja živi u Neretvi do grada Mostara. Neretva je najduža pritoka Jadrana sa istočne obale.

Akos.bA/AA