Asertivnost – naučite se zalagati za sebe
Razumijevanje asertivnosti je lakše kad razmotrimo i druga dva načina ponašanja u društvenim interakcijama, a to su agresivno i pasivno ponašanje.
Kod agresivnog ponašanja osoba se zalaže za svoja prava, bori se da ostvari što želi, ali pri tome obično ugrožava prava drugih. Drugi se zbog takvog ponašanja osjećaju preplašeno ili ljutito pa često odlaze iz odnosa ili i sami postaju agresivni, tako da postoji velika mogućnost sukoba. Posljedično, osoba dobije što je u prvi mah željela, ali joj dugoročno stradaju odnosi s drugim ljudima.
Osobe koje se pasivno ponašanju se u pravilu povlače iz mogućih sukoba, ne bore se za svoja prava i stavljaju potrebe i prava drugih ljudi ispred svojih. Odustaju od svojih potreba u želji da ne ugroze odnos i izbjegnu sukob. Nažalost, zbog toga se često osjećaju loše, iskorišteno i jadno, a nerijetko zamjeraju drugima što više ne paze na njih, pa su ogorčeni na druge. Često im je lakše sasvim napustiti odnos, nego li se suočiti i otvoreno reći što ih smeta. No, ni ovaj način ponašanja nije osobito drag onima s kojim su u odnosu. Drugi često imaju dojam da moraju “hodati po jajima” jer im osoba neće reći kad joj nešto smeta te stoga moraju uvijek paziti, katkad osjećaju krivnju a ne znaju što su točno zgriješili ili ih takvo ponašanje ljuti (“pa nek već jednom kaže što hoće”, “sam si je kriv kad ih pušta da mu to rade”), tako da odnos opet trpi i postoji mogućnost sukoba ili prekida odnosa.
Najviše poštovanja kod drugih izaziva asertivno ponašanje.
Asertivna osoba će iskreno reći što joj smeta ali i što joj se sviđa kod drugih, ona pazi da ne vrijeđa osjećaje drugih, ali i zahtjeva da se drugi prema njoj ponašaju s poštovanjem. Osnovni cilj asertivnog ponašanja je komunicirati, tako da asertivna osoba poštuje sebe, svoje osjećaje, potrebe i granice ali i osjećaje, potrebe i granice drugih ljudi. Drugima je s njima lako, znaju na čemu su, ne moraju posebno paziti na takvu osobu – jer znaju da ona sama pazi na sebe, ali se niti ne moraju plašiti jer znaju da takva osoba poštuje i njih. Jasno razgraničavanje odgovornosti i preuzimanje svoje odgovornosti također spada u asertivno ponašanje. Ovakva komunikacija smanjuje mogućnost sukoba i pospješuje njihovo učinkovito rješavanje, a odnosi su češće zadovoljavajući i uspješnije se održavaju.
Neka asertivna ponašanja su:
Primiti i dati kompliment (iskreno)
Tražiti pomoć ili informaciju koja nam je potrebna
Izraziti neslaganje s nečijim mišljenjem
Reći NE kad nešto ne želimo napraviti
Reći što osjećaš i što misliš
Prihvatiti različito mišljenje
Ispričati se ako je potrebno, priznati pogrešku
Govoriti pred skupinom
Gledati u oči, govoriti tako da nas jasno čuju…
U komunikaciji nam može pomoći i tzv. ASERTIVNA PORUKA koja predstavlja jedan oblik aserivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe.
Primjer ASERTIVNE PORUKE: „Razumijem da ti je važno što više biti s prijateljima i da je to tebi sad najvažnije, no ja vjerujem da moramo poštivati zakon i zato ne mogu dopustiti da budeš vani nakon 11 sati. Možda se možemo dogovoriti da ideš van malo ranije. “
Tanja Dejanović Šagadin, prof.
psihologinja i psihoterapeutkinja
