Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Stazama sreće i spokoja: Vjera i dostojanstvo čovjeka

Stazama sreće i spokoja: Vjera i dostojanstvo čovjeka

„Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.“ (El-Isra, 70.)
Materijalističko poimanje čovjeka
Ljudski um oduvijek zaokuplja jedno izuzetno važno pitanje: „Šta je čovjek?“ Prema materijalističkom nauku, on je tek dio zemnog praha. Čovjek je, tako, stvoren od zemlje, po kojoj hoda, od koje se hrani i u koju će, naposlijetku, biti pokopan.
Čovjek je sazdan od mesa, krvi, nerava, žlijezda, krvnog sistema i ćelija. Ljudski mozak luči pamet, baš kao što bubrezi luče urin, ili jetra žuč.
Materijalisti smatraju da se čovjek ni po čemu ne razlikuje od ostalih bića. Dakle, on nije ništa privilegovaniji niti vrijedniji od, recimo, životinja. Čovjek je tek jedno u nizu brojnih bića koja naseljavaju Zemlju. Prema ovome nauku ili ideologiji, Zemlja, na kojoj čovjek živi, samo je jedan sićušni planet u sunčevom sistemu, koji je, opet, jedan u nizu hiljada miliona zvijezdanih sistema smještenih u beskonačnom kosmosu. Svemu ovome uči nas moderna astronomija. Ovako materijalisti poimaju čovjeka, njegovo mjesto i vrijeme. Za njih, čovjek je tek jedan trošni dio materije i tijelo životinjskog izgleda.
„Ispitujući najvažnije elemente u ljudskom tijelu, naučnici su došli do sljedećih rezultata, tijelo čovjeka teškog 70 kg sadrži sljedeće sastojke:
– količinu masti od koje je moguće napraviti sedam toaletnih sapuna,
– količinu karbona dovoljnu za sedam olovaka,
– količinu fosfora dovoljnu da se napravi 1.200 šibica,
– količinu magnezijeve soli koja može poslužiti kao jedna doza laksativa,
– količinu željeza od koje se može napraviti jedna prosječna igla,
– količinu kreča od koje bi se mogao ofarbati jedan kokošinjac,
– vode dovoljno da anpunimo bure od 45 litara.
Sve ove materijale možemo naći u bilo kojem supermarketu za veoma malo novca. Eto, to je vrijednost čovjeka po materijalističkom nauku.“ (M. Gazali, ”Razmišljanja o Kur’anu”)

Dakle, materijalizam nas uči kako je čovjek obično, a ne uzvišeno biće. Ukratko, to je životinja koja je imala brojne etape evolucije i koja predstavlja krajni i najsavršeniji oblik tog prirodnog procesa, stoga između čovjeka i životinje stoji znak jednakosti. Ova teorija čovjeku kazuje kako je on instiktivna i niska životinja, komad gline i blata. Kao posljedica, čovjek biva ispunjen nezadovoljstvom, nasiljem, nemoralom i ništa se od njega ne može očekivati. Stoga, čovjek koji živi s ovakvim uvjerenjem djeluje neprirodno, neprekidno luta i daleko je od istine, čednosti i Božijeg zadovoljstva.
Kako vjera gleda na čovjeka
Vjernici gledaju na čovjeka kao na biće kome je Allah ukazao veliku čast. Vjera kazuje da je Svevišnji čovjeka lično stvorio od ilovače u najljepšem obliku, udanuo mu od Svoga duha i naredio melekima da mu se poklone. Allah je čovjeka učinio posebnim i odabranim tako što mu je dao znanje i odredio ga Svojim namjesnikom, halifom, na Zemlji. Sve stvari u svemiru napravljene su da bi služile čovjeku i da bi se on njima koristio, ali njega je Svemoćni stvorio za Sebe.
U jednom hadisu-kudsiju Allah kaže:
„Čovječe! Tebe sam za Sebe stvorio, a sve ostalo stvorio sam za tebe. Stoga ne zanemari Mene jer ja imam pravo na tebe. Ne dopusti da te stvari koje sam Ja stvorio za tebe odvrate od onoga za što si stvoren.
Čovječe! Tebe sam za Sebe stvorio, pa nemoj zanemarivati dužnosti prema Meni. Zajamčio sam ti opskrbu kako se ne bi zamarao tražeći je.
Čovječe! Traži Me i naći ćeš Me! Ako Mene nađeš, imat ćeš sve. Ako Mene izgubiš, sve si izgubio. Atoga bih ti Ja trebao biti draži od svega.“
Ako pogledamo na prosječno trajanje ljudskog života, čovjek jeste zrno pjeska u nepreglednoj pustinji. Ipak, vjernici su čvrsto uvjereni da smrt ne znači konačnicu čovjeka. Oni znaju da je to samo jedna prolazna stanica ka putu ka vječnosti, beskonačnom boravištu. Allah jevjernicima kazao: „A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet povedeni biti, i kada do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!“ (Ez-Zumer, 73.)
Ovako vjera općenito gleda na čovjeka i ukazuje na njegovo dostojanstvo, ali je njegov položaj u islamu još posebniji. Kur’an, Allahova knjiga, čovjeka spominje u hiljadama ajeta. Dovoljno je kazati kako prvih pet ajeta Objave, koje je Džibril, a.s., donio Poslaniku, s.a.v.s., govore o čovjeku i njegovom odnosu prema Allahu. To je odnos pun poštovanja i počasti, odnos u kome se ističe stvaranje, uputa i podučavanje. U tim ajetima spominje se arapska riječ rabb, Gospodar, koja obuhvata značenje podučavanja, pažnja, brige, stvaranja i savršenstva.Evo kako glasi tih prvih pet ajeta Upute:
„Čitaj u ime Gospodara svoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (El-Alek, 1-5.)

Izvor: Stazama sreće i spokoja
Autor: Jusuf Kardavi

Prijevod: Mirza Sarajkić
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top