Anksioznost i depresija su simptomi, a ne bolest
Jedna od stvari koja ljude najviše zbunjuje kada je u pitanju anksioznost i depresija jeste odnos između osjećanja i korijena, odnosno prirode problema.
Naše društvo je zbunjeno sa tim stvarima i previše često etiketiraju osjećaje kao problem, piše portal psychologytoday.com.
Posmatrajte to na sljedeći način. Ako slomim ruku, a zatim odem u hitnu, ne kažem, “Ja imam poremećaj bol-u-svojoj-ruci”. Bol je samo signal da postoji problem. Osjećanje boli, hladnoće i gladi predstavljaju signale da nisu ispunjene osnovne potrebe za tjelesnim integritetom, toplinom i hranom. Osjećanja nisu problem, sama po sebi.
Negativna osjećanja kao što su depresija i anksioznost funkcioniraju na isti način. Depresija i anksioznost su, za veliku većinu slučajeva, emocionalni signali da nečije psihičko zdravlje nije idealno i da nisu zadovoljene nečije psihosocijalne/relacijske potrebe. Zaista, prvo mjesto koje pogledam kada vidim depresiju i anksioznost jeste potreba za relacijskim vrijednostima.
Kao duboko relacijska bića, ljudi imaju potrebe za relacijskih vrijednosti u sljedećim područjima:
1) porodica;
2) vršnjaci / prijatelji;
3) romantični partneri i
4) grupa / zanimanja / socijalni identitet.
Tu je i odnos koji imamo sa sobom i do koje mjere smo ponosni na sebe i koliko se prihvatamo (ili obratno). Drugim riječima, bitno je da se osjećamo poznatim i cijenjenim od strane naše porodice, naših prijatelja itd., te da imamo način da znamo i vrednujemo to što doprinosimo društvu. Također je važno da poštujemo i imamo suosjećanje za sebe.
Depresija je način emocionalnog signala koji šalje naš sistem i govori da određene stvari ne djeluju i da neke relacijske potrebe nisu ispunjene. Ako nedostaje relacijskih vrijednosti u ključnim oblastima: porodica, prijatelji, partner, grupa i mi sami, osjećaj depresije u ovom kontekstu je isto kao i osjećaj boli nakon slomljene ruke.
Važno je napomenuti da, s obzirom na trenutnu strukturu društva, depresija često ne služi da se pomogne „restartovati“ sistem i pridobije socijalna podrška, već doprinosi daljnjoj izolaciji pojedinca, koji stvara gadnu, začaranu spiralu gašenja, radi manje, osjeća se sve više izolovan, okreće se protiv sebe i na taj način postaje još više depresivan.
Dakle, treba da nam bude jasno da su anksioznost i depresija simptomi psihosocijalnih potreba. Ne treba ih, prije svega, smatrati stranim osjećajima koje je potrebno otkloniti ili popraviti. Da li biste otklonili slomljenu ruku samo zbog toga što osjećate bol?
Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić