Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Akšam na uho miriše

Akšam na uho miriše

Ono što osjećaj i na njemu sazrela emocija podaruju ljudskom razumu, jednako je njegovoj krnjavosti i nemogućnosti da obuhvati potpunost. Kako pažljivo i znanom rukom optičara izrađena stakla naših naočara nadoknađuju minuse i pluseve u dioptriji, tako emocije i osjećaji služe čulima razuma da nadoknadi nepotpunost viđenog i osjetilnog koje je zbog vesvesa vesvesara spomenutih u muavezetejn uvijek prekriveno u nekoj mjeri koprenama.

Da je zemlja kojim slučajem četvrtasta nudila bi znatno manje uglove gledanja i mogućnosti različitih a tačnih percepcija. No, zemlja je okrugla, svaka nova pozicija posmatranja, makar i za stepen pomjerena od prve, nudi novi ugao, otkriva novo područje.

Prvi put svih zemaljskih oblina, krugova, ponavljanja vodi ka kocki. Ka Kabi, Hramu časnom sagrađenom u Meki. Ka građevini koja je u pet pravaca pruža svoja lica, šestim držeći zemlju pod sobom. Okrećemo se njoj, pravimo krugove oko nje i podižemo poglede k nebu gdje nas, kad sa sve četiri strane svijeta pristignemo upućuje njeno peto lice. I dok nam šesto govori da od zemlje smo, sa različitih strana njenih, ovo nebu mogli izbjeći zemaljsko postajanje tako nećemo ni nebesko.

Razum raspoznavanja i krug i kocku. Smijer i oblik. Potrebuje želju, nijjet i pomisao a skončanje u prihvatanju srca, kroz zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, prihvatanje ili odbacivanje.
Objava nam kaže da razum ne može doseći do Gospodara, i svaki će se pogled skrhan sebi vratiti u tom nastojanju,no obuhvata Ga srce roba.
Gledam,mislim , osjećam i volim….
Vidim,znam, prepuštam se i nadam….

Konjic izdiše dan i udiše noć. Neretva ušuškana velom tame javlja se svojim žuborom i hukom. Mujezin glasom potvrđuje svoj uznositi položaj od samih munara. Munare se u tami ne vide, no i kad vid zamre sluh i dalje nastavlja da živi. Zato je glas mujezina iznad vitkosti munara. No, opet,ko glas mujezina čuje doći će i munaru da vidi! Kad o nekom dobro čujemo ipak mu se u oči zagledamo da to provjerimo. Ako je neko fin postaće i čuven. Čuće se za nj ili će biti čuvan u sjećanju onih koji su mu ljepotu ponijeli u sebi… i kad zemlja tjelesnost mu obuseni.
Hiljade krugova, ajeta, duša koje se susretoše i poželješe zanosom iste ljubavi uvijek i iznova isto: da budu jedno!
Ljudi vole jednostavnost. Odgovore sa Da ili Ne. Razum i osjećaji govore, ipak je malo onih koji umiju postaviti pitanje na koja bi ovakvi kratki odgovori bili dostatni.

Oko mene stalaže, na stalažama hiljade knjiga, u knjigama hiljade riječi, definicija, smislova života.
Među hiljadama knjiga jedna Knjiga u koju sumnje nemam. U njoj riječi o lijepoj riječi:
„Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji. A grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba kada Gospodar dozvoli-, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.“
Ezan se završava.
Ustajem i krećem prema džamiji. U knjizi se kaže da ono što lijepu riječ Bogu uzdiže jeste lijepo djelo.

Izvor: knjiga ”Ćuprijanja”
Autor: Esad Bajić
Za Akos.ba pripremila: Medina Kanlić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top