Majčinstvo 20/30/40: Hidajeta Mahalbašić

Jedna od važnih i urođenih uloga žene je majčinska uloga, a riječ majčinstvo je samo jedna kratka riječ, ali ima veoma značajno i široko značenje, jer uloga majke u mentalnom i tjelesnom razvoju djeteta je od presudne važnosti. U tekstovima koje ćemo vam nuditi u predstojećem periodu, biti će predstavljene priče uspješnih žena i primjernih majki, koje nude odgovore na niz pitanja o majčinstvu.

Majčinstvo je nadahnuće

Hidajeta Mahalbašić, hafiza i autorica, edukatorica  za lični razvoj kroz duhovnost, majka šestero djece, sa nama je podijela svoju priču o majčinstvu.

 „Prije nego postane majka žena dobije želju za djetetom i počne osjećati tu posebnu vezu sa još nestvorenim bićem. Mogli bismo reći da proradi majčinski instinkt. A svako dijete je dar od Uzvišenog Darivaoca kako nam On i ukazuje u ajetu sure Eš-Šura: „Kome hoće poklanja žensku, kome hoće mušku, a ako ako želi daje i mušku i žensku djecu. I koga želi ostavi bez poroda!“ Jako bitno je u roditeljstvu obratiti pažnju na ovu činjenicu i uzeti ovaj ajet kao inspiraciju“, na samom početku je o majčinstvu kazala. Hidajeta je postala majka u 25. godini života, a iz sadašnje perspektive konstatuje kako je to bilo pravo vrijeme „Sada, nakon deset godina, kada pogledam na taj period rekla bih da je bilo tamam na vrijeme. Da sam ga dobila ranije ne bih mu znala vrijednost, a da sam ga dobila kasnije bojim se da bih se već navikla na život posvećen karijeri ili nekim drugim okupacijama koje bi bez sumnje sprječavale da potpuno uživam u novoj ulozi.“

Kada smo Hidajetu pitali o manama i prednostima majčinstva u godinama u kojima je ona dobila titulu majke, kazala nam je kako smatra da su te godine dobar period za pretvaranje znanja u praksu „Biti majka je ogromno počašćenje. Mnoge životne lekcije i mudrosti možete iskustveno naučiti samo kroz ulogu majke. Tek kada sam postala majka imala sam priliku da iskustveno proživim ono što sam godinama ranije skupljala samo kao znanje. Tj. Da znanje pretvorim u mudrost. Takom, kada sam bila na porodu i kada su trebali da me obuzmu strahovi od nepoznatog sjetila sam se ajeta u kojem Gospodar kaže: „On vas izvodi iz utroba majki vaših…“ i bilo mi je sasvim dovoljno da se prepustim prirodnom, tj. božanskom toku poroda. Kada je prvi moj dar/dječak dobio grčeve imala sam priliku da primjenim znanje o tome da se svako smiruje uz Kur’an, te da će slušanje Kur’ana učiniti da beba uopšte ne osjeća grčeve/kolike. To je bila i prilika da ljubav i veza sa Kur’anom bude još mnogo jača nego ranije. Kada je beba prvi puta imala povišenu temperaturu meni je bila prilika da iskusim preuzimanje odgovornosti, te da samokontrolom, smirivanjem sebe, prepuštanjem Gospodaru utječem na bebin oporavak. Vjerujem da sve što nam se ne sviđa kod naše djece je nama alarm da činimo istigfar za grijehe kojih jesmo i kojih nismo svjesni. Dok sam u istigfaru pratim kako se dijete oporavlja i oslobađa onoga što ga uznemiravalo (temperatura ili nešto drugo kasnije). Stoga ne vidim mane i nedostatke postajanja majkom u baš tim godinama. Za mene je to bio najbolji period za pretvaranje znanja u mudrost i teorije u praksu.“

Također, pitali smo Hidajetu na koji način miri poslovne obaveze sa obavezama koje majčinstvo sa sobom nosi, a ona nam je ispričala splet okolnosti sa kojim se suočila „Kada sam imala samo jedno dijete najmanje sam slobodnog vremena imala. Kasnije kada bih dobila sljedeće dijete sve sam se bolje uspijevala organizovati jer mi je Gopodar dao bereket u vremenu, te bih sve više vremena imala za druge poslove kojima sam se željela baviti. Pošto sam željela imati više djece i bila ubijeđena da će mi tako Darežljivi Darivaoc i dati, nisam ni nastojala negdje se zaposliti „zastalno“. Moj rad je bio povremeni sve dok moja djevojčica od 3,5 godine mi nije rekla: „Kada odrastem biću mama i ništa više!“ Ta rečenica me razbudila i pomogla mi da se suočim sa slikom majke koju dajem svojoj djeci. Tada sam odlučila da ću raditi sve što mogu, da ću iskoristiti svaku piliku koju dobijem za vlastiti rast i unapređenje kvalitete života u porodici, zatim i u široj zajednici. Jer, želim da moja djeca budu sve što mogu biti, te da majčinstvo vide samo kao još jednu priliku za buđenje  potencijala i širenje granica vlastitih mogućnosti. Od kako sam počela raditi redovno, svakodnevno proširujem svoje granice, a vidim i djecu  koja imaju viziju sebe kao nekoga ko može mnogo toga odjednom. U poslu koji radim djeca su mi najveća inspiracija, a čim budu u mogućnosti uključujem ih u svoje ciljeve kao saradnike i pomagače. Osnovna tajna kako sve obaveze oko djece i ostale poslove izbalansirati, a da ne bude negativnih emocija jeste zadovoljstvo Allahovom odredbom (majčinstvom), uvjerenje da smo sasvim sposobni neovisno o bilo kome sami se nositi s emanetom koji nam je dat i to uspješno, te biti potpuno posvećena onome što u datom trenutku radiš. Kada se igraš s djetetom budi sva u tome, kada ga podučavaš budi sva u tome, pretvori se u uho dok razgovarate, a kada si posvećena poslu tada budi sva u tome.“

Hidajeta je podsjetila kako su emocije veoma važna komponenta u procesu odgoja djece, a s ljubavlju i osmijehom na licu je kazivala o momentima ispunjenim najljepšim emocijama koje dijeli sa svojom djecom „Nešto što želim izdvojiti kao jako važan faktor u majčinstvu jeste svijest o tome da majka svojim emocijama utječe ne djetetove. Ukoliko majka osjeća strah od vrtića i dijete će sigurno. Ukoliko je majka sretna jer dijete ima priliku nešto novo savladati, kao npr. penjanje, i dijete će biti smaopouzdano sigurno i sretno. Nakon što me Gospodar počastio majčinstvom šestero djece mogu reći da su mi najveličanstveniji momenti majčinstva oni u kojima jedni drugima pokazujemo i iskazujemo ljubav. Kada su djeca manja kroz zagrljaj i riječ, a kada su veća kroz brigu, pažnju, poštovanje i saslušavanje. U odnsu roditelja i djeteta je najvažnije da dijete prihvatamo kao originalno Božije stvorenje, da ga ni s kim ne poredimo, da nemamo očekivanja, nego da ga upoznajemo i koristeći ogromnu ljubav,koja nam je kao roditeljima data, to svoje dijete na njegovom životnom putu podržavamo! Da bude sve ono što ono može, želi i treba biti.“

Za kraj našeg razgovora, hafiza Hidajeta je uputila savjet majkama, koji odslikava suštinu ove jedinstvene uloge, i koji ukazuje na ključnu činjenicu, odnosno da je žena stvorena da bude majka „Moja poruka svim budućim i sadašnjim majkama jeste da osvijeste da je žena stvorena da bi bila majka, a svakome je olakšano ono za šta je stvoren. Stoga, nikada nijednoj ženi nije tegoba trudnoća, dojenje, niti majčinstvo u bilo kojem periodu, nego je tegoba ono što pored toga radi, pa se kroz ove spomenute uloge samo manifestira. Kao kada je osoba malokrvna ili slabog imuniteta, pa je iscrpljuje trudnoća ili dojenje, dok zdravoj osobi to isto nije iscrpljujuće. Zato prije nego optužite majčinstvo za umor i sl. pogledajte šta vas to mimo majčinstva zaokuplja i uzima vam energiju i dobro raspoloženje! Radite što volite, a rezultate toga ćete vidjeti odmah u svome majčinstvu.“

Za Akos.ba: Rabija Arifović