Snagom vjere do savršenstva duše: Iskrenost je obaveza
Iskrenost je put ka najvišim dosezima ljudskog duha, put karakternim vrlinama. Iskrenošću se otvaraju prilazi džennetskim vratima. Ali, ne samo iskrenost prema drugima nego, prije svega, iskrenost prema sebi, koju je, možda, najteže postići. Za to treba prave snage. A tu snagu daje vjera u Jednog Boga. On nadahnjuje, ona podstrekava. Svoju ličnu grešku ne treba tražiti u drugome, nego prije svega, u sebi. Iskreno se preispitati. Ali, nažalost, povrijeđeno „ja“ kukavičke ličnosti uvijek traži da prebaci krivicu na drugog. Svako je kriv, ljudi, okolnosti, pa i vrijeme, samo ne ta slaba ličnost. Tako je u svakom neuspijehu. Ma šta se radilo. Može to biti sport, rad pa i igra… reakcije su uvijek iste. O, Allahu moj, kolike li obamne, kolike li laži! Kako je strašno povrijeđeno „ja“ tih ljudi. Spreman je on na sve. Pa i na najgore. Kao da se kroz takvo „ja“ vidi zlurado lice šejtana.
Ovakvi postupci nisu dostojni pravog čovjeka. To je karakteristika bijednih i jadnih. Mu’min takav ne smije biti. Mu’min je iskren prema sebi, a tako i prema drugima. Ako naiđe neuspjeh, ma kakav on bio, on će razmotriti, zašto je do neuspjeha došlo. On će svestrano ispitati sve uzorke i pametno izvući zaključke. Samo istinitim odnosom prema sebi moguće je upoznati vlastite greške i propuste. A one, samo kad se dobro upoznaju, mogu se ukloniti i biti pobjeđene. Hrabar čovjek pri neuspjehu neće klonuti.
Upoznavajući greške i savladavajući ih i on će još jače krenuti naprijed. Za njega, uz pomoć Allaha dž.š. nema prepreka, koje se ne mogu savladati. Šta god se radi, treba pitati savjest, da li se radilo pravo. U miru i najvećoj tišini treba analizirati svoje riječi i postupke. Mumin, kad gleda neki film, kad ide na neku zabavu, kad ide u bilo kakav poduhvat, treba u sebi da razmotri svoju pravu namjeru, nijjet, – da li je u njemu zaista dobro. Mumin je u društvu samokritičan sa realnom ocjenom svojih mogućnosti i želja. On više šuti nego govori onda kada je to potrebno. Kod njega idu prvo misli, pa onda riječi. Nikad nije brzoplet, samouvjeren i tvrdoglav. On poštuje demokratičnost govora, poštuje svog sugovornika i njegovu želju za izlaganjem sve dok je to u granicama odredbi Allaha dž.š.
Za sve ove vrijednosti mora se imati dobro, iskreno srce. Allah dž.š zna sve ljudske misli i namjere. Potpuna iskrenost se postiže čestim, jasnim obraćanjem Njemu, Dragom Stvoritelju. Lijepo je poslije namaza potpuno rastvoriti svoje srce, da biserni potok iskrenosti protiče kroz njega. U dovi, u tihom razmišljanju otvaraju se neslućeni putevi kojima pristiže sve što je dobro u našu dušu. Pravom iskrenošću, prožetom bezgraničnom vjerom, čisti se srce i duša, a iz njih, kao iz gorskog vrela, protiče ljubav prema svemu Allahovom, prema svemu što je stvorio, prema ptici u letu, prema pčeli na cvijetu, prema marljivom mravu. Svi oni slave svojim životima svoga Stvoritelja i svjedoče Njegovu istinitost. A niko kao Allah dž.š. neće primiti iskrenu ispovjest iz ljudskog srca.
Niko kao On ne može shvatiti ljudsku dušu, ne može oprostiti i pružiti pomoć. Zato se samo Njemu treba obraćati u tihoj iskrenoj molitvi. I zraci svjetla vjere u punom sjaju prodiraće u najskrivenije djelove ljudske duše. Iskrenost prema Allahu dž.š. prema ljudima i prema sebi daće uvijek najljepše plodove. U trudu za ovo dobro ne smije biti umora, klonuća, zastoja. Bog voli ovaj put.
Hamid al-Kaffaf priča:
„Kad Uzvišeni Allah dž.š. hoće da kazni svog roba, On mu daruje pokornost i pobožnost, a liši ga iskrenosti.“ Fevzi Mostarac je napisao ove stihove:
„Ako nemaš iskrnost prema Bogu dž.š. u svome radu, nećeš ništa imati od toga osim kaznu. O Hanife! Pazi da ne pomiješaš iskrenost i licemjerje. Dobra djela su kao zlato. A licemjerje kao bujica.“
Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah a.s rekao:
„ Ima mnogo ljudi koji poste , a od toga nemaju ništa osim gladi i žedi. Mnogo je ljudi koji noću mole, a od toga nemaju ništa osim nespavanja – takav je svaki onaj koji ne obavlja to sa potpunom predanošću i iskrenošću.“
Izvor: Snagom vjere do savršenstva duše
Autor: Munir Gavrankapetanović
Za Akos.ba priredila: Elmedina Redžović
