Liderstvo i menadžment

Ne uništavaju nas toliko povrede od drugih koliko njihovo „skladištenje“ u nama!

Žalimo se pola života na druge a rijetko kada se požalimo na sebe, rijetko kada kažemo da smo sami krivi što su stvari u našem životu pošle ukrivo.

Možda zato što nam je tako lakše i ne moramo se mijenjati, ali zapravo time samo sebi činimo gore. Često nismo ni svjesni moći slobode s kojom raspolažemo a još manje smo svjesni odgovornosti za naš život. Zato smo upravo ovdje gdje jesmo i zato imamo to što imamo. A nisu uvijek drugi krivi i ne uništavaju nas onoliko koliko mi sami sebe.

Ne uništavaju nas povrede koje primamo od drugih, uništava nas njihovo „skladištenje“ u nama, uništava nas naša želja da pamtimo i vratimo kada dođe pravi trenutak, uništava nas nemogućnost da se odvojimo od tih misli i da započnemo novi život bez starih repova i bolnih sjećanja. Ne uništavaju nas udarci koje smo primili, uništava nas nemogućnost da nešto naučimo na odbijanjima i da iza njih ne izađemo jači veći izlazimo kao poraženi.

Ne uništavaju nas ljudi koji nas zastrašuju svojim prijetnjama, uništavaju nas naši osobni i duboki strahovi koje smo njegovali toliko godina da su već pustili klice u sva područja našega života i da se ne možemo okrenuti a ne zastanemo zbog onoga što nam čine. Ne uništavaju nas ljudi koji nas kleveću i ogovaraju, ljudi koji nam iza leđa podmeću i ocrnjuju nas, uništava nas to što se ne držimo obećanja datog sebi da ćemo zanemariti te ljude, ignorirati ono što govore.

Ne uništavaju nas ljudi koji podcjenjuju naše snove i ljudi koji se prave da su veći od nas, uništava nas naša sklonost da ponižavamo sami sebe ponašajući se kao priljepci u životima nekih ljudi, umjesto da slobodno živimo svoj život. Ne uništavaju nas oni koji nas gledaju u lice i lažu nam, uništava nas naša vještina koju smo usavršili da tako dobro lažemo sebe govoreći da nismo vrijedni, nismo snažni, nismo sposobni za mnoge stvari koje jesmo. Kada toga postanemo svjesni znat ćemo što nam je raditi i s čime se obračunati, a na nama je hoćemo li to učiniti ili se samo i dalje nastaviti žaliti.

Mario Žuvela

Povezani članci