Zikr i dova su naša svakodnevnica: Propisi i zikrovi vezani za obavljanje fizioloških potreba

Islam kao univerzalna vjera nije se zadržao samo na sferi vjerovanja i obredoslovlja, već je i svaki čovjekov detalj vrednovao i uspostavio određena pravila po svim životnim pitanjima i situacijama.

Tako je i pitanje obavljanja fizioloških potreba čovjeka spomenuto u hadisima Božijeg Poslanika a.s. i u tom smislu dato nekoliko smjernica za koje će Uzvišeni na onom svijetu nagrađivati one koji ih budu prakticirali, a na ovom svijetu prakticiranje tih pravila uveliko će doprinijeti općem očuvanju zdravlja kako pojedinca tako i cjelokupne zajednice, te očuvanju ekologije.

Prije ulaska u toalet proučit će se: Bismillahi, Allahumme inni e’uzu bike minel-hubsi vel-habais! /U ime Allaha, Allahu moj, utječem ti se od muškog i od ženskog roda šejtanskog!/ (Buhari)

Lijevom nogom ćemo ući u toalet, a desnom izaći, čime pravimo razliku između tog mjesta i džamija, kuća, škola, fakulteta u koje ulazimo i izlazimo čineći suprotno.

Prilikom ubavljanja nužde ne okrećemo se u pravcu Kible. Islam se u odnosu na druge religije i ideologije izdvaja po tome što posebice vodu preferira kao sredstvo čišćenja poslije obavljanja male ili velike nužde. Treba spomenuti da se dozvoljava upotreba i drugih sredstava ukoliko to situacija i okolnosti zahtijevaju.

Pranje i podapiranje se vrše lijevom rukom, nakon čega se ruke peru sapunom ili slično.

Nije dozvoljeno činiti zikr niti razgovarati tokom obavljanja male ili velike nužde.

Muslimani se čuvaju od mokraće, jer se u hadisima spominje predviđena kazna još u kaburu za one koji se ne budu čuvali mokraće i o tome ne budu vodili računa.

Zabranjeno je obavljanje fiziološke potrebe po putevima, hladovima i svim drugim mjestima kuda ljudi prolaze ili se zadržavaju. Cilj ove zabrane je ne uznemiravati druge ljude bilo čim što je ružno, nečisto i ljudima ogavno, te ovom zabranom vidimo koliko islam nastoji sa svojim propisima da zaštiti ljude od bilo koje neprijatnosti i neugodnosti.

Zabrana obavljanja male nužde u stajaćoj vodi najilustrativnije pokazuje koliko islam posvećuje pažnje ekologiji i zaštiti okoliša.

Nakon izlaska iz nužnika kaže se Gufraneke ili pak El hamdu lillahillezi ezhebe ‘annil-eza ve ‘afani! /Hvala Allahu koji je otklonio od mene neugodnosti i učinio me zdravim!/ (Ibn Madže)

Za Akos.ba piše: Admir Iković