Upoznavanje budućih supružnika: Ljubav i zaljubljenost

Piše: dr. Esmir Halilović,

– Prije odluke o stupanju u brak, preporučljivo je da se budući supružnici upoznaju što je moguće više, naravno, u granicama dozvoljenog. Koliko dugo to upoznavanje treba biti, nema jedinstvenih uputa niti ograničenja.

– Nekome je dovoljno svega nekoliko puta da se susretnu sa svojim budućim bračnim drugom i da izvuče zaključak da su „jedno za drugo“, a nekome ni mjeseci upoznavanja nisu dovoljni da upozna drugu stranu. Poznato mi je nekoliko slučajeva u kojima su se momak i djevojka „zabavljali“ i po nekoliko godina, a na kraju su se posvađali i razišli, ili su stupili u brak pa se potom razveli.

– O čemu se treba posebno voditi računa prilikom bračnog upoznavanja?

– Vrlo važan dio upoznavanja jeste upoznavanje sa stavovima potencijalnog supružnika u vezi vjere koja je osnov našeg sveukupnog, pa tako i bračnog života. Koliko budući supružnici izvršavaju farzova, koliko sunneta, koliko nafila? Šta je to što očekuju u pogledu vjere i bogobojaznosti od svoga bračnog druga? Da li će jedno drugome biti podrška u stvarima vjere?

– Poseban akcenat o stanju vjere, vjerskim shvatanjima i sl., nalazimo u sljedećem hadisu: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre kaže: „Ženu udaju četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Izaberi vjernicu, Allah ti dao svako dobro!“ ( Hadis bilježi Buhari )

– Značenje ovog hadisa se odnosi i na muškarca i na ženu. Dakle, prednost u bračnom upoznavanju treba dati vjeri i njenom shvatanju i prakticiranju, ali je dozvoljeno i preporučljivo upoznati se i sa ostalim faktorima koji će dati kompletniju sliku o budućem supružniku. Preporučuje se da se u međusobnom upoznavanju razgovara i o životnim pogledima i stavovima, interesovanjima i očekivanjima, sklonostima i potrebama, ukusima i strahovima, emocionalnim i drugim načinima reagovanja…

– Treba voditi računa o tome da, prilikom upoznavanja, svaki od budućih bračnih partnera pokušava da se pokaže u što boljem svjetlu, vodeći računa o svome izgledu, odijevanju, ponašanju i sl. Ta atmosfera „udvaranja“ je prava „kula u oblacima“ te se iz nje javljaju nerealni snovi i maštanja, očekivanja i težnje. Zbog svega toga se kaže da je „zaljubljenost slijepa“.

– Lijepo je i pametno raspitati se o budućim bračnim supružnicima i „sa strane“ tj. preko rođaka, komšija, prijatelja i na drugi način, jer će se time steći objektivnija slika osobe s kojom se ulazi u brak. Na ovaj način se mogu doznati razne navike, mahane i prednosti, načini na koje se osoba ophodi spram svoje porodice i rodbine, komšija i prijatelja, kako reaguje u različitim okolnostima i sl.

– Veoma je važno da supružnici otvoreno govore i o svim mahanama, zdravstvene ili neke druge prirode, koje bi mogle biti smetnja u normalnom funkcionisanju braka.

– Šerijat zabranjuje da se čovjek povodi za strastima u bilo čemu, pa ni u izboru bračnog druga, jer je ona varljiva i prolazna, i nikako joj se ne treba pokoravati i davati joj prednost nad razumom i srcem. Najbolje je da se privlače one osobe koje jedne druge mogu stimulisati za svakovrstan razvoj u zajedničkom bračnom životu. To podrazumijeva puno međusobno razumijevanje i povjerenje.

RAZVOJ LJUBAVI

– Ibn Hazm, Allah, dž.š., mu se smilovao, kaže: „Znaj da ljubav ima pet stupnjeva: – odobravanje, a to je kada onaj koji gleda predstavlja sebi lik i moral onoga koga gleda. Ovo ulazi u područje uzajamnog prijateljstva; – dopadanje, a to je da onaj koji gleda teži za onim koga gleda i njegovom blizinom; – prijateljstvo, a to je osjećanje pustoši kada dotični odsustvuje; – ljubav, a to je potpuna zaokupljenost voljenom osobom. Ova vrsta ljubavi se u ljubavnoj poeziji naziva „išk“ (strastvena ljubav); – ljubavna opijenost je stanje kada se zbog ljubavi ne spava, ne jede i ne pije, osim vrlo malo. Ponekad ova ljubav prouzrokuje bolest ili haluciranje ili odvede čak u smrt. Ovo je gornji stupanj ljubavi poslije kojeg nema više nijednoga.“

– Što se tiče savršene ljubavi, ona je moguća tek u Džennetu, jer ovaj svijet je suviše manjkav da bi mogao podnijeti nešto tako lijepo i plemenito. 

– Jedna od najvećih zabluda kod omladine jeste ta što im se često zaljubljenost predstavlja i čini kao ljubav. I, zaista, veoma je malo insana koji znaju da razlikuju ove emocije i emocionalna stanja. Zbog toga ljudi često ispadaju glupi, izigrani, prevareni i sl.

– Neki arapski pjesnik je ispjevao: „Ljudi se igraju sa svakom stvari, a ljubav se igra s ljudima.“

– Veoma mali broj zaljubljenih zna šta je to, ustvari, zaljubljenost i po čemu se ona razlikuje od ljubavi. Zbog svega toga, oni žele da im brak i bračni odnosi budu kvalitetni, puni ljubavi, razumijevanja, vjernosti, zadovoljstva, sreće, inspiracije i sl. S druge strane ih često dočeka razočarenje, brak bez ljubavi, bračno maltretiranje, i šta sve već ne. U početku su jedno u drugome uživali u potpunosti, a vrlo brzo su jedno drugome postali teret i „ono što ide na živce.“

– Vidimo da je jedna stvar priželjkivati, a potpuno druga ostvarivati idealan brak. Kada se detaljnije analizira, iako jedno drugo neprestalno optužuju za promjenu, vidi se da se najviše promijenio njihov međusobni odnos. Upravo u tom bračnom odnosu nedostaje njihova sreća koja se nije ostvarila.

– Da bi se uspjelo ostvariti sve što se priželjkuje u braku, treba učiniti mnogo toga što je do bračnih supružnika, a nakon toga se treba pouzdati u Allahovu milost i odredbu!

– Pokušat ćemo napraviti što više razlika između zaljubljenosti i ljubavi:

– U procesu zaljubljivanja se teži za sve većim upoznavanjem „odabrane“ osobe i sve većim osjećajnim saživljavanjem sa njim ili njom. Uporedo s tim se javlja i potreba da mu se osoba u koju je zaljubljen uzvrati na isti ili čak veći način.

– Prava ljubav je povezana sa požrtvovanošću i odgovornošću te samokontrolom.

– Bračni život nije produženi medeni mjesec!

– Mnogi bi željeli poraditi na kvalitetu svoga braka, ali ne znaju kako to učiniti. Štaviše, mnogi ne znaju ni razlike između zaljubljenosti i mašte s jedne strane, i ljubavi i stvarnosti s druge strane medalje. Nužno je razlikovati maštanja o braku i bračnu stvarnost.

– Zaljubljenost je subjektivna i nerealna –ljubav je objektivna i realna.

– Zaljubljeni lahko i bez riječi prepoznavaju međusobne potrebe i želje – u ljubavi i braku je potrebno to izraziti riječima.

– Zaljubljena osoba ne pridaje toliko važnosti svojoj individualnosti – u ljubavi i braku je nužna individualnost i diferenciranost polova.

– Zaljubljeni su stalno zainteresirani jedno za drugo – u ljubavi i braku se zainteresiranost treba obnavljati i poticati.

– Zaljubljenost je veoma labilna – ljubav je u pravilu mnogo jača, trajnija i ozbiljnija.

– Obje strane u zaljubljenosti iskrivljuju stvarnost – u ljubavi jedno ili oboje dolazi do istinskog shvatanja i „triježnjenja“ od zaljubljeničkih zanosa.

– Zaljubljeni veoma lahko popuštaju onome u koga su zaljubljeni, odričući se svog mišljenja – u ljubavi je prisutnije insistiranje na svojim vlastitim stavovima i pravima.

– U zaljubljenosti se veoma lahko podnose rajrazličitije frustracije – u ljubavi je neophodna ravnoteža između zadovoljstva i nezadovoljstva, ugodnog ili neugodnog. Tako je poznati Medžnun (ljubavni luđak), nakon što mu je jedan kadija kazao da mu Lejla – u koju je tako ludo bio zaljubljen, i nije tako lijepa, hladno odgovorio: „E moj kadija, da ti je samo nju vidjeti mojim očima!“

– U zaljubljenosti se živi od maštanja o budućnosti – u ljubavi se mora pokusirati na realnu sadašnjost i priželjkivanu budućnost.

– U zaljubljenosti se partner poznaje samo djelimično – u ljubavi se on mora poznavati u potpunosti.

– Zaljubljenost je kratka i epizodna – ljubav traži dugu privlačnost među partnerima. Prva dolazi i prolazi, a drugu treba stalno njegovati i poticati.

– „Zaljubljenost je odlična za početak, a ljubav je nužna za trajanje intimnog odnosa. Zaljubljenost je dar u kom treba uživati, a ljubav je, uz ostalo, i posao koji treba odraditi i stalno raditi. Zaljubljenost je poklonjeni miraz koji se brzo potroši, a ljubav je vlastitim radom i štednjom stečeni i sačuvani imetak.“ (Brajša, 1997:29)

– Zaljubljen može biti i samo jedan partner – za ljubav su potreba oba! Zaljubljenost je šansa za događanje ljubavi. Ta šansa se može, ali i ne mora iskoristiti.

– U zaljubljenosti nema puno problema – u ljubavi se oni brzo pojavljuju.

– U zaljubljenosti životna stvarnost nije važna – u ljubavi je ona iznimno važna.

– Zaljubljenost teče sama od sebe – na ljubavi treba zajedno raditi, jer kvalitet ljubavi ovisi o uloženom naporu oba bračna partnera.

– Zaljubljenost je isključiva i ne trpi nikoga drugog – ljubav je uključiva i ona podrazumijeva i roditeljstvo i prijateljstvo.

– Što se tiče ljubavi „na prvi pogled“ treba shvatiti da je ljubav veoma kompleksna emocija koja se ne može razviti nakon jednog pogleda niti odjednom. Da bi došlo do prave ljubavi treba doći do potpunog međusobnog upoznavanja i provedenog zajedničkog vremena. Veoma često se bračni supružnici razočaraju kada upoznaju cijelu ličnost bračnog druga.

– Zaljubljena osoba ne može izdržati bez osobe u koju je zaljubljena, traži da su zajedno svaki trenutak. S druge strane, u ljubavi je potrebno i povremeno distanciranje, udaljenost i samoća.

– U braku treba živjeti zajedno „udvoje“, a ne „kao jedna duša“. U ljubavi i braku se mora biti aktivno i proaktivno, tj. djelovati pozitivno na svoga bračnog partnera.

– Da bi se ostvarila istinska ljubav neophodno je da oba bračna druga ispune svoje dužnosti i uslove na koje su se zajednički dogovorili i to u principima pravednosti i ravnopravnosti.

– Ljubav zahtijeva da se potpuno povjerimo i otvorimo osobi koju volimo, poklonimo joj sebe, saživimo se na njim/njom, prihvatimo njegovu/njenu ljubav.

– Nažalost, ima i onih koji bjesomučno upadaju u zaljubljenost.

Izvor: dr. Esmir Halilović, “Muslimanska omladina pred brakom” 

{youtube}I-CUeqq1crg{/youtube}

{youtube}wMAGpEmdaHQ{/youtube}

Akos.bA