Najljepše mjesto za mene je moj grad.
To je mjesto koje mi pruža sigurnost i mir. Moje lijepo Sarajevo. Svakog jutra, kada krenem u školu, gledam kako se sve budi. Ljudi šetaju, ptice pjevaju, a sunce obasjava krovove kuća.
U mom gradu ima mnogo lijepih mjesta. Volim rijeku koja teče kroz njega. Ponekad sjednem na klupu i slušam kako voda žubori. Mostovi koji spajaju obale izgledaju prelijepo, posebno navečer kad mjesečeva svjetlost obasja grad. Na trgu je uvijek mnogo ljudi. Neki šetaju, neki razgovaraju, a djeca se smiju i igraju. Ponekad se čuju zvuci muzike, a svirači sviraju različite melodije.
Svaki kutak čuva uspomene. Prvi koraci, prvi prijatelji, prve simpatije. Miris cvijeća u proljeće, pahulje zimi, šetnje u toplim ljetnim noćima – sve to čini moj grad posebnim. Kad se svjetla pogase i noć prekrije grad, sve postane mirno.
Krovovi miruju pod zvjezdanim nebom dok vjetar tiho nosi priče onih koji su kasno u noć sjedili na klupama i pričali o svemu. Ponegde iza prozora još treperi svjetlo. Možda neko piše pismo ili čita knjigu, a možda neko sanja budan gledajući u mrak. Grad sve to čuva. Ne postavlja pitanja, ne traži odgovore. Noć polahko odlazi, a prve ptice najavljuju novi dan.
Gdje god da odem, moj grad će uvijek biti moj dom, moja sreća, moja oaza mira i mjesto kojem se uvijek vraćam.
Piše: Asja Bašović – pobjednica školskog literarnog konkursa: Moj grad
akos.ba
