Dobro doš’o, komšija
Neki dan nam neko
Pozvoni na vrata,
Otvorim kad Safet,
Komš’o s trećeg sprata.
”Dobro doš’o, komšija,
Bog ti dobro dao,
Odavno te nije bilo,
Nek’ si baš došao.
Ne viđam ti ženu,
Ni djece ti nema,
Pa je kod nas u stanu
Dosada golema.
Prije ste nam dolazili
Redovno na sijelo,
Igrala se djeca s našom,
Bilo je veselo.”
Komšija se izvinjava,
Na odmoru bio,
Pa je, kaže, s porodicom
U Istanbul hodio.
Donio nam s putovanja
Sad poklone neke,
Djeci slatkiš i igračke,
A ženi dvije deke.
Meni dade tespih
I CD sa Kur’anom,
Zagrli se i poljubi sa mnom
K’o s najboljim jaranom.
Za njim dođe i žena mu,
S djecom nam na sijelo,
Opet kao nekad
Postade veselo.
Hvala Bogu nek’ nam ima
Komšiluka fina,
Imat’ dobrog komšiju
Prava je milina.
P.S.
Ovi stihovi su šaljivog karaktera i govore o važnosti lijepih komšijskih odnosa, te pažnje i brige koju bi svi mi trebali poklanjati prema svojim komšijama.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
