Islamske teme

Ko su ljudi daleko od džehenemske vatre?

Izgled i sklad, ljepotu pojave koja se čovjek zove dobili smo bez truda, bez zalaganja, jednostavno rečeno poklon je to od Gospodara svjetova. Ali čovjek nije čovjek po tijelu, po izgledu, on je to po ponašanju, po odgoju, po duši.

Hasan el-Basri nas na to snažno podsjeća izjavom: “Čovječe, upamti, sve što kod tebe vrijedi je duša. Kad ona izađe, ljudi se od tebe razbježe.“ Tijelo bez duše je nevažna i za okolinu škodljiva masa. Čovjek bez odgoja je društvu štetan. Ljudi se ne žele družiti s njim. Kao što u neplodnim i bezvodnim područjima nema života, tako neodgojeni ljudi ne žele dijeliti životni prostor.

Abdulah Ibn Mesud, r.a., prenosi: “Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: ‘Hoćete li da vam kažem ko su ljudi koji će daleko, daleko od džehenemske vatre biti? To je svaki od vas koji je pristupačan, suosjećajan i za saradnju lahak.’“ Biti pristupačan to podrazumijeva ne uzdizati se nad drugima. Poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Allah, dž.š., je uistinu objavio da vi morate biti ljubazni, skrušeni i ponizni, a ne da se prema drugima oholite, druge nižim od sebe smatrate i prema drugim nasilje činite.“

U nizu bolesti koje haraju našim društvom oholost je jedna. Ona se raširila društvom cijelim, a posebno obuhvatila neke njegove slojeve, a ponajviše one najviše, one koji se vlast zovu. Mi bismo bili sretni kad bi se dogodile promjene, ali nama sreću ne bi donijele promjene da jedne ohole zamijene drugi oholi, već da se dese promjene u ljudima kao jedine stvarne i istinske. A ovo što se prenosi od Poslanika može nas na promjene potaknuti.

Poslanik kaže: “Svako od vas ko želi da pred njim ljudi stoje neka se pripremi za mjesto u vatri.“ Postoje na zemlji surovi i nepristupačni predjeli. Mi, može biti, nemamo snagu te predjele kultivisati. Ali mi sigurno imamo snagu, samo je pitanje imamo li volju, odgojiti sebe. Od ovog stvorenja koje je Uzvišeni u najljepšem skladu stvorio načiniti, u pravom smislu značenja te riječi, najljepše stvorenje Božije.

Muhammed, a.s., je često molio: “Gospodaru, Bože moj, Ti koji si me lijepim stvorio, uljepšaj moj ahlak.“ Suosjećajan biti to znači željeti, htjeti pomoći braći i sestrama koji su u muci i nevolji, biti samilostan prema ljudima s kojima dijelimo životni prostor i koji vape našu pomoć.

Suosjećajnost je osobina ljudi koji su cigle čvrstoga zida, suosjećajnost je osobina ljudi koji tvore sretno društvo. A stvarnost naša je da je sve manje upravo te suosjećajnosti i sve više zatvaranja u sebe, sve manje spremnosti da se pomogne.

Mi smo došli dotle da jedno selo ne može zbrinuti jednog siromaha. Mi smo došli dotle da nismo spremni u ime Boga pomoći čovjeku koji živi pokraj nas pa se po našim selima snimaju emisije “U ime naroda“. A ovaj hadis mogao bi nas potaknuti na promjene.

Poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Ko nahrani muslimana, ili ga žednog napoji, sedam hendeka bit će daleko od Džehennema, a između svakog od ovih jaraka, hendeka, razdaljina je 500 godina.“ Poslanik kaže: “Ko nahrani gladnog, Allah, dž.š., uzima Sebi obavezu da tog čovjeka pomogne.“ A Abdulah Ibn Emr veli: “Jedan čovjek priđe Poslaniku i upita ga: ‘Koji je islam najbolji?’ A Poslanik mu reče da je najbolji islam kod onog koji nahrani gladnog i koji naziva selam i onog ko ga zna i onom ko ga ne zna.“

Proljeće je. I kad se oko sebe osvrnete, možete vidjeti predjele na kojima uprkos tome što je proljeće ne niče ništa. To su surova i nepristupačna područja. Mi ta područja nemamo snagu promijeniti. Ali mi imamo snagu, pitanje je samo imamo li volju, mijenjati sebe. Kod sebe ukorijeniti, zauvijek nastaniti tu suosjećajnost i iz onoga čime nas je Uzvišeni opskrbio pomagati one kojima je ta opskrba na dunjaluku uskraćena. Ljudi su upućeni jedni na druge.

Čovjek ne može živjeti sam. U školi smo davno učili da je čovjek društveno biće i da bi to društvo sastavljeno od tog bića bilo sretno, treba biti spreman na saradnju, jer ne možeš živjeti sam. A da bismo bili na saradnju spremni potrebno je čuti Poslanikove savjete.

Ebu Hurejre, r.a., veli: “Jedan je čovjek došao Poslaniku i rekao: ‘Poslaniče, daj mi savjet kako bih mogao funkcionisati.’ A Poslanik mu veli: “Ne budi srdit.“ On opet Poslaniku veli: ‘Daj mi savjet.’ A Poslanik mu veli: “Ne budi srdit.“ I koliko god ga je puta upitao za savjet, Poslanik mu je svaki put odgovorio: “Ne budi srdit.“ A potom ga podučio: “Nije snaga u tome da neprijatelja oboriš na leđa. Jak je onaj ko savlada srdžbu u sebi.“ A potom propisao lijek govoreći: “Srdžba je šejtanska, a šejtan je od vatre, vatra se gasi vodom, pa kad se rasrdiš, uzmi abdest.“ Kao nikad prije, potrebna nam je upravo ta saradnja.

Na svakom životnom polju, a ponajviše na onom koje oblikuje našu budućnost, a zove se stranački i politički život u ovoj zemlji. Da se ne ljute, da ne liječe svoje sujete, da čine i grade sretno društvo, mogle bi ove naše stranačke vođe kad bi poslušali savjet Poslanikov i ugasili šejtansku vatru koju je potpalio među njima. Poslanik Muhammed, a.s., je molio: “Gospodaru, kako si me lijepog stvorio, uljepšaj i moje ponašanje.“ A to znači – daj mi snage da se borim protiv negativnog u sebi a u se da usadim ono što je dobro, ono što je lijepo, ono s čim ćeš ti biti zadovoljan.

Istina je da mi ne možemo kultivisati nepristupačne i surove predjele zemlje i za to nismo ni odgovorni, ali mi možemo kultivisati, odgojiti u skladu s Božijim zahtjevima sebe. Budi pitom, ljudima drag, a društvu poželjan. Za to slijedi nagrada. Poslanik Muhammed, a.s., kaže: “Za lijepo ponašanje, za lijep odgoj kod Gospodara svjetova je nagrada ista kakva je za postača i za onog koji noću bdije.“(Islam.ba)

Povezani članci