U pogledu ophođenja sa djecom ugledajmo se na Muhammeda, a.s.
Današnji fokus na uspjeh koji propagira savremena dominantna kultura, u naše živote unio je pogrešne pristupe u odnosu sa našom djecom.
Uspjeh koji tražimo od djeteta bez obzira na uslove, često potiskuje naše osjećaje milosti i blagosti. Ne gledajući na dijetetov karakter, sposobnosti i ličnost, veoma često, poput biča, koristimo rečenicu: „Kako je to i to dijete uspjelo!“
Jedna od najčešćih grešaka koje činimo danas jeste to što tražimo od naše djece da rade ono što ne mogu ili ono što im je mnogo teško, te ih tjeramo na to. Vikanje, ljutnja, pa čak i vrijeđanje djeteta postale su normalne reakcije u slučaju kada dijete ne ostvari uspjeh koji od njega očekujemo, odnosno kada ne ispuni naša očekivanja. Vrlo je bitno da prema svojoj djeci i svim članovima porodice budemo tolerantni, a naročito je bitno i da ne vršimo pritisak na njih kada su u pitanju poslovi koji nisu njihova obaveza.
U odnosu sa djecom trebamo se stalno prisjećati neizmjerne tolerancije Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kao i činjenice da su oni još uvijek djeca. Ukoliko budemo postupali grubo, drsko i sebično, urezat ćemo duboke rane u karakteru naše djece. Pored toga, bit ćemo i uzrok njihovom udaljavanju od vrijednosti u koje mi vjerujemo. Ne zaboravimo: grubost i drskost su karakteristike ružnog ahlaka. Još je gore ukoliko na takav način postupamo prema dijetetu koje nije u stanju da nam se suprotstavi. Takvo postupanje je izvan svake granice ljudskosti. Suprotno tome, lijep govor, blaga narav i ljubaznost, karakteristike su lijepog ahlaka.
Za Akos.ba Fahrudin Vojić
