Zbog čega su preziranje smrti i ljubav prema imetku pogrešni?

Poslanik, a.s., je rekao: „Dvoje nije drago čovjeku – smrt, a ona mu je bolja od iskušenja, i prezire kada ima malo imetka, a to je manje za polaganje računa.“ (El-Džamiu’s-Sagir, 165)

U većini slučajeva čovjek prezire i ne voli dvije stvari. A koje su to? Preziranje smrti, a smrt je čovjeku bolja od iskušenja, nevjerovanja, zablude ili grijeha i drugih nevolja.

To je zato što čovjek ne može biti siguran od božije kušnje dokle god je živ. Toga su pošteđeni samo oni koji su umrli. Manjina je onih kojima je Allah ukazao svoju milost i olakšao im smrt, kao što je to učinio faraonovim čarobnjacima nakon što im je faraon rekao da će im odsijeći ruke. Njima je Allah pokazhao šta im je pipremio u džennetu pa su rekli – nikakve štete!

Ili kada su ljudi navalili na Aliju, r.a., i borili se protiv njega, mada je on bio zakoniti halifa. On se uzeo za bradu i rekao – neće se zaustaviti dok ova ne oboji ovu. Onda je rukom pokazao na glavu.

Iskušenja dolaze u vidu  nevolje, gubitka, ubistva, kazne ili nečeg sličnog tome što spada u nepoželjne stvari.

Može biti iskušenje i u vjeri, kao što je otpadništvo ili griješenje. Na to ukazuje Odabranik s.a.v.s., kada kaže: „Kada htjedneš da ubaciš iskušenje među ljude, usmrti me neiskušanog.“

Manjak imetka

Čovjek prezire kada ima malo imetka, a to ustvari znači i manje polaganja računa. Manje će trajati ispitivanje o njegovu porijeklu, kao što je u jednoj predaji: ‘Čovjek neće ni nogu pomaći, na Kijametskom danu, prije nego bude upitan o četvero…’ između ostalog se kaže i o imetku, kako ga je stekao i u šta ga je potrošio, makar se radilo i o halalu. Imetak (mal) se zove tako zbog sklonosti srca prema njemu i udaljavanja od Allaha zbog njega.

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić