Almir Mehonić za Akos.ba: Bošnjacima treba sandžačka energija i bosanska mudrost

Povodom 20. Novembra Dana Sandžaka portal Akos.ba vam donosi razgovor sa Almirom Mehonićem. Almir Mehonić je bošnjački novinar iz Sandžaka koji trenutno živi u Luksemburgu. Sa Mehonićem smo razgovarali o bošnjačkoj emigraciji, položaju Bošnjaka u Srbiji, pitanju autonomije Sandžaka i drugim bitnim temama.

Razgovarao: Admir Lisica

Akos.ba: Početak bošnjačke emigracije mnogi vežu za agresiju na našu domovinu, međutim poznata je činjenica da su iseljavanja Bošnjaka počela znatno ranije. Da li su Bošnjaci koji su otišli za vrijeme agresije slabije integrisani u društvo zapadnih zemalja ili je taj proces napredovao?

Almir Mehonić: Bošnjačka emigracija svoje organiziranje počinje 1906. godine osnivanjem jednog bošnjačkog udruženja u SAD u državi Ilinoji, u isto vrijeme kada se u Bosni 1906. godine osniva prva bošnjačka stranka Muslimanska narodna organizacija na čelu sa Alibegom Firdusom. Dakle bošnjačka emigracija ima tradiciju od 111 godina svoga organizovanja i u tom periodu je prošla različite faze. Jedna od bitnih je ona nakon 1945. i pojava jednog intelektualnog kruga oko časopisa Bosanski pogledi i Adil-bega Zulfikarpašića. U to periodu ta grupa intelektualaca predvođena već pomenutim Zulfikarpašićem i Smailom Balićem je bila možda zadnja i jedina brana totalnom zaboravu našeg narodnog imena Bošnjak. Niz je tekstova tih šesdesetih godina u Bosanskim pogledima u kojima oni podsjećaju na to ime i traže njegovo vraćanje. Znamo da je ta grupa intelektualaca i devedesetih godina učestvovala u političkom, kulturnom i nacionalnom preporodu Bošnjaka i vraćanju narodnog imena. Poslije agresije na BiH javlja se jedan novi talas među bošnjačkom emigracijom ali ovaj put dajući joj jedan značajan organizacijski karakter. Naime, kao nikada u historiji naše emigracije, počinju se osnivati bošnjačka udruženja, organizacije, klubovi, produžnice ali i džemati. Uporedo s tim, bošnjačka emigracija se integriše u države u kojima živi i na taj način daje još jedan kvalitativan impuls u svojoj bogatoj tradiciji. Od samog starta bošnjačka emigracija je odbacila dva negativna koncepta koja se javljau na njenoj periferiji a to je koncept getoizacije i zatvaranja i koncept asimilacije i utapanja. Kao svoj centalni tok prihvaćen je koncept integracije sa očuvanjem svog nacionalnog i vjerskog identiteta. Naravno da je na tom putu mnogo prepreka i izazova i naravno da se radi o jednoj teškoj i mukotrpnoj borbi. Danas je bošnjačka emigracija ključna prednost i resurs bošnjačke nacionalne politike i države. Nažalost, nedovoljno prepoznat i inkorporiran u državnu i nacionalnu politiku.

Akos.ba: Možemo li govoriti o dovoljnoj nacionalnoj osvještenosti bošnjačkih iseljenika?

Radi se o jednoj heterogenoj masi ljudi. No, mislim da se radi o sličnom procentu kao u našim domovinskim zemljama. Ono što nedostaje bošnjačkoj emigraciji jeste neka vrsta institucionalnog povezivanja i ukrupnjavanja. U ovom momentu ne postoji neka vrsta centralnog registra koji bi imao i približno podatke o broju Bošnjaka u emigraciji ili makar broju organizacija i udruženja koja djeluju. Smatram to nedopustivim odnosom, prije svega države i probosanskih snaga u državi, jer te organizacije se mogu uvezati u usmjeriti da rade na promociji Bosne  i na njenom očuvanju. Oni su jedna vrsta konzulata Bosne i nedopustivo je da država, političke i nacionalne institucije ne znaju za njih i nemaju nikakve kontakte sa njima.

Akos.ba: Vidljivo je unapređivanje i povezivanje odnosa između Sandžaka i Bosne i Hercegovine, da li dijaspora ima zasluge povodom ovog pitanja?

Almir Mehonić: Bošnjačka emigracija posmatra na Bosnu i Sandžak kao na domovinske zemlje i od strateškog interesa je da postoje jake veze i komunikacija među njima. Naravno, sve to otežava ustavno uređenje BiH. Ipak, ono na čemu u ovom momentu treba insistirati jesu te kulturne relacije. One ne poznaju administrativne granice. Sandžak ne smije da se osjeti ostavljenim.

Akos.ba: Kako komentirate trenutnu situaciju u Sandžaku i aktualiziranu ideju o autonomiji Sandžaka?

Almir Mehonić: Dosta sam pisao i govorio o Sandžaku. Već izvjesno vrijeme imamo na sceni nekoliko negativnih procesa koji su generirani iz Beograda i Podgorice. Prva je pojmovna neutralizacija Sandžaka i getoizacija samo na prostor tri opštine: Novi Pazar, Sjenicu i Tutin. Druga je, politička fragmentacija i konfrotacija, odnosno stvaranje nekoliko međusobno suprostavljenih političkih partija u čijoj će se međusobnoj borbi zamagljivati suština sandžačkog pitanja. Treća je svođenje sandžačke regionalne politike na politiku nacionalne manjine, odnosni prihvatanje određenih narativa koji su vezani samo za prava Bošnjaka kao nacionalne manjine, kako ih definiše Ustav Srbije. Forsiranjem ovih tema mi se udaljavamo od sandžačke regionalne politike koja ne bi smjela biti samo bošnjačka. Zatim, umjesto da stvaramo sandžačke institucije mi proizvodimo institucije i obilježja samo sandžačkih Bošnjaka. I četvrti proces je samoizolacija, odnosno prekidanje veza sa Sarajevom i BiH. Kroz razne vidove se žele sandžački Bošnjaci izolirati od sarajevske kulturne, univerzitetske, akademske i političke zajednice.

Akos.ba: Kako je onda moguće izboriti autonomiju?

Almir Mehonić: Mi moramo naše želje da stavimo u realni politički kontekst. Ali isto treba da znamo da se okolnosti mijenjaju i ono što danas izgleda nerealno, već sutra nije tako. Nažalost, sandžačko društvo je još u fazi formiranja, kao i kulturna, intelektualna, medijska i  druge zajednice. Mi nismo uspjeli da podignemo infrastrukturu u Sandžaku, da povežemo sandžačke gradove i sela, da olakšamo komunikaciju. Nismo, od devedesete pa do danas,  uspjeli napisati historiju Sandžaka, naše književnosti, kulture i tradicije, naše političke borbe za tu ideju koja traje preko 100 godina. Sve bi to uticalo na zaokruživanje sandžačkog identiteta kao preduslova za zaokruživanje Sandžaka kao političke regije. Ipak, dobro je da u javnom diskursu živi ta ideja o autonomiji ali je neophodno da nju prate konkretne akcije na terenu. I s druge strane, nije dobro da se u javnom diskursu ideja autonomije koristi samo kao sredstvo političke borbe sandžačkih stranaka koje su u opoziciji beogradskom režimu a kada postanu, u nekoj političkoj kombunatorici, dio vlasti odmah ta priča prestaje. Mislim da ova generacija treba završiti neka kapitalna djela o historiji, kulturi, književnosti, politici Sandžaka, zatim spojiti autoputevima Sandžak sa regionalnim centrima, izgraditi aerodrom u centralnom dijelu Sandžaka. Politička borba u ovom trenutku treba da bude fokusirana na vraćanje pojma Sandžak na njegovoj historijskoj teritoriji. Ovo je prvo poluvrijeme borbe za autonomiju. Bez ovih stvari sve ostalo je prazna i naivna priča ili pak demagogija.

Akos.ba: Pa da li su Bošnjaci zaista nacionalna manjina?

Almir Mehonić: Mogu da prihvatim tu odrednicu kada govorimo o Srbiji, dakle o Bošnjacima u Beogradu, Novom Sadu, Subotici… Međutim, Bošnjaci u Sandžaku ne mogu biti nacionalna manjina. Mi smo na tom prostoru autohton narod i mi smo u Srbiju i Crnu Goru ušli zajedno sa teritorijom, istina ne dobrovoljno. Želim ovo da podvučem, dakle, Bošnjaci nisu doselili u Srbiju, već su Srbija i Crna Gora zauzele odreženu teritoriju na kojima su se nalazli Bošnjaci. Evo samo jedan ilustrativni primjer koliko je taj termin nacionalna manjina neodrživ. Naime, po Zakonu sve političke partije Bošnjaka imaju pravo da se na lokalnim izborima kandidiraju kao stranke nacionalnih manjina i tako stiču pravo da nemaju izborni cenzus od 5%.  I zamislite sad situaciju u Tutinu u kojem živi 98% Bošnjaka, gdje njihove stranke imaju pravo da učestvuju na izborima bez izbornog cenzusa a stranke srpskog naroda imaju taj cenzus i tako bukvalno su onemogućene da uđu u lokalni parlament. Dakle, ako u ovom slučaju na nekome treba primjenjivati Zakon o nacionalnim manjinama to su Srbi i srpske političke parrtije konkretno u Tutinu.

Akos:ba: Vaše poruka povodom 20. novembara Dana Sandžaka čitaocima portala Akos.ba?

Almir Mehonić: Sandžaklije treba manje da slijede lidere a više ideje. Oni koji već moraju slijediti nekoga neka slijede velikane koji nisu živi, kao što su Burdžović, Vukosavljević, Abdagić, jer mrtvi ne mogu griješiti. Ostalim čitaocima Akos.ba želim čestitati predstojeći 25. novembar Dan državnosti naše BiH. Vidite, ZAVNO Sandžaka je formiran prije ZAVNO BiH, dakle Sandžaklije su bile brze nešto formirati a Bosanci su mudriji da sačuvaju ono formirano, pošto je ZAVNO Sandžaka ukinut. Možda je pravi nacionalni bošnjački recept sandžačka energija i bosanska mudrost i strpljivost.

Akos.ba