Kaligrafija – slovo umjesto slike

Sinanudin Bajrić iz Bihaća autor je radova koji krase zidove mnogih džamija i porodičnih kuća u našoj zemlji i izvan nje. “Mogu biti ponosan na činjenicu da mojih radova ima širom Bosne i Hercegovine, ali i svijeta – od Slovenije, Austrije, Njemačke do Švicarske i Australije. Jednu levhu s ispisanom kur’anskom surom Fatihom, prof. dr. Muharem Štulanović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, poklonio je ambasadoru Saudijske Arabije prilikom njegove nedavne posjete ovoj obrazovnoj ustanovi”, kaže Bajrić.

Nastanak i razvoj kaligrafije vezuju se za zapisivanje Kur’ana. Metode tog rada bile su veoma primitivne pa se Kur’an zapisivao na palminom lišću, kamenim pločama i sl. Također, jedan od razloga nastanka islamske kaligrafije i usavršavanja njezinih tehnika jeste islamska zabrana slikanja živih bića. To je podstaklo islamske umjetnike da svoju kreativnost izražavaju pomoću arapskog pisma.

“Čak i u muslimanskim zemljama u kojima se govori arapski jezik, umjetnost islamske kaligrafije bila je gotovo zapostavljena tako da je bilo potrebno njeno oživljavanje. U praksi to znači da se krajem 20. stoljeća intenzivno radilo na oživljavanju interesa za islamsku kaligrafiju, što je i na našim prostorima probudilo velik interes za ovom vrstom umjetnosti. Posljednjih godina interesiranje za tu vrstu umjetnosti je poraslo, pa osobno radim na promociji i popularizaciji islamske kaligrafije.”

Rade bez znanja i umijeća

Kako bi Krajišnicima što više približio ovu vrstu umjetnosti koja je na ovim prostorima novina i nepoznanica, Bajrić se proteklih nekoliko godina potrudio da organizira niz izložbi na kojima su izlagani radovi najboljih bh. umjetnika.

“Među prvim značajnijim izložbama bila je ona iz 2009. godine u Gradskoj galeriji u Bihaću. Najbolja moja izložba 2014. godine nedavno je održana u dva grada – Bihaću i Cazinu. Tu se mogla primijetiti velika zainteresiranost ljudi za islamsku kaligrafiju. U Krajini gotovo da nema džamije čija je unutrašnjost urađena u skladu s tradicionalnim uređenjem kakvo nalazimo u arapskom svijetu, a koje u sebi sadrži islamsku kaligrafiju. Ako i naiđemo na unutrašnjost džamije koja je ukrašena kaligrafskim natpisima, to je tako neprofesionalno urađeno da jednostavno skrnavi i ismijava trud koji su kaligrafi ulagali i rezultate koje su postigli stoljećima unazad. Naprimjer, u Zagrebačkoj džamiji je napravljena kardinalna greška tako što se s obje strane mihraba nalazi Božije ime, Allah, dž. š., jer po pravilu na desnoj strani u odnosu na mihrab ispisuje se Božije ime, a na lijevoj ime poslanika Muhammeda, a.s.”, pojašnjava Bajrić i dodaje da je uvjet da bi se neko bavio oslikavanjem unutrašnjosti džamije poznavanje određenih pravila koja podrazumijeva umjetnost islamske kaligrafije kao i neka načela islamskog učenja.

Po znanje u Sarajevo i Mostar

Da se do uspjeha može doći isključivo velikim trudom i upornošću potvrđuje nam Sinanudinov primjer. Kako bi stekao određeno znanje u ovoj oblasti Bajrić je morao putovati izvan Krajine u potrazi za vrhunskim kaligrafima koji će mu objasniti suštinu i tehnike islamske kaligrafije. Njegov put do zvanja kaligrafa još nije završio. Na kraju su se putovanja u Sarajevo i Mostar veoma isplatila, kako za njega tako i za njegov rodni Bihać i Krajinu, jer su dobili prvog ozbiljnog kaligrafa koji će nastojati da u ovdašnju umjetnost utka i dio islamske umjetnosti.

“Kako se kaligrafija prenosi s učitelja na učenika, tako je potreba za vrsnim poznavateljem ove vrste umjetnosti neophodna da bi se naučile njene osnove i zaplovilo u svijet kaligrafije. Nažalost, kod nas u Krajini nema niti je kad bilo kaligrafa da bismo mogli razmijeniti znanja. Ipak, u tome mi mnogo pomaže internet, jer tako mogu ostvariti komunikaciju s kaligrafima iz raznih krajeva svijeta. Koristim svaku priliku da odem kod nekih poznanika kaligrafa iz Sarajeva i Mostara da razmjenjujemo znanja i tehnike. Pisao sam pred Hazimom Numanagićem, vrsnim i veoma priznatim kaligrafom iz Sarajeva, te Munibom Obradovićem iz Mostara, svjetski poznatim i priznatim kaligrafom,” ističe Bajrić.

Od kaligrafije se ne živi

Kako je svijest o islamskim načelima koja smatraju pokuđenim držanje slika ljudi i životinja u kući još nedovoljno razvijena, tako ni prodaja radova urađenih ovom vrstom umjetnosti nije na zadovoljavajućem nivou.

“Cijene levhi određuju se prema kompleksnosti tehnike kojom se radi. Uz kaligrafiju često ide i iluminacija (ornamentika) čija je izrada veoma zahtjevna, ali i zanimljiva. No, cijena zavisi i od opreme okvira, paspartua i stakla tako da cijenu uglavnom određuje majstor koji je uokvirio levhu. Naravno, izlazim u susret svojim kupcima pa cijene prilagođavam njihovim zahtjevima i mogućnostima plaćanja. Ljudi većinom levhe kupuju za sebe, ali i kao poklon prijateljima. U svakom slučaju, preporučio bih svima da kupuju originalne levhe koje su rađene po tradicionalnim tehnikama izrade levhi, jer na taj način pomažu rad i projekt očuvanja tradicije umjetnosti islamske kaligrafije za čije bavljenje je potrebno mnogo sredstava”, kaže Bajrić.

U Tursku po diplomu

Njegovi budući planovi su veliki. Bajrić planira osnovati školu kaligrafije kako bi ova vrsta umjetnosti dobila zapaženo mjesto na području Krajine. “Za početak će to biti radionice na kojima će se zainteresirani moći informirati o ovoj vrsti umjetnosti, ali i steći osnovno znanje o tehnikama koje se koriste. Već sad u Osnovnoj školi “Gornje Prekounje – Ripač” vodim sekciju kaligrafije u kojoj su se pojavili prvi mladi kaligrafi. Radit ću na vlastitom usavršavanju i već sam u pregovorima da odem u Tursku radi stjecanja diplome kaligrafa”, ističe Sinanudin Bajrić.

Novo vrijeme