Ramazanski tr(i)kovi…
Prije nego što će se na nagovor prijatelja priključiti Školi trčanja “Klix”, Nudžejma se nije nikada bavila bilo kakvim sportom.
Sa Nudžejmom u ovim ramazanskim danima razgovaramo koliko je teško baviti se sportom u Ramazanu, kako postiti i naporno vježbati.
Nastupio je Ramazan, mjesec posta. Ideja da se uloži više truda u Ramazanu na prvi pogled može se činiti obeshrabrujuća, jer najčešće u Ramazanu aktivnosti svodimo na minimum, a o sportu i treniranju i ne razmišljamo.
Prije nego sam se počela aktivno baviti sportom i ja tako mislila. Međutim, kroz sport sam naučila da nam se energija što je više trošimo sve brže obnavlja i vraća u još većim količinama. Jedina razlika između treniranja mimo mjeseca Ramazana i u njemu je što se termini treninga prilagode mjesecu posta, sehuru, iftaru i drugim obavezama. Sve ostalo je jednako ili čak mnogo ljepše u Ramazanu, mjesecu koji od nas zahtijeva da se posvetimo sebi i duhovnoj nadogradnji. Mišljenja sam da to ničim ne možemo postići bolje nego fizičkom aktivnošću.
Osim toga, ramazanski treninzi (koji nas vežu na više nivoa nego obični treninzi) prilika su za umrežavanje i druženje, da ohrabrimo i podržimo jedni druge, pa da to zadržimo i poslije ovog mjeseca. Generalno smo skloni kritikovanju i omalovažavanju, ovo je prilika da to počnemo mijenjati, prvo u manjem krugu nama bliskih ljudi, a onda i dalje – u javnom gradskom saobraćaju, na ulici, na poslu, u teretani, svuda. To se uči i to želimo, ne samo da dobijemo podršku i da se nosimo sa onim suprotnim od toga, već da budemo oni koji podršku pružaju i da tako doprinesemo izgradnji boljeg društva.
Upravo zbog takvog stava smo ramazanske razgovore s povodom danas odlučili posvetiti temi treniranja u Ramazanu i činilo nam se da je najbolji sagovornik o ovoj temi Nudžejma Softić. Nudžejma, vjerujem da naši čitaoci znaju vaš sportski put, ali evo u nekoliko rečenica predstavite našim čitateljima odakle Nudžejma u trčanju.
Ja sam inače jedna sasvim obična, samo vrlo ambiciozna djevojka koja postavlja velike ciljeve. To što sam magistrirala, dobila posao i počela raditi na Al Jazeeri Balkans još 2012. godine bila je samo platforma na kojoj sam nastavila graditi svoj život na način da imam šta da pamtim i prepričavam u starosti ako je ako Bog da doživim i da tada ne žalim za izgubljenim vremenom. Ispitivala sam samu sebe u više različitih aktivnosti i konačno se 2015. pronašla u trčanju, koje je zadovoljilo moje potrebe za kretanjem nakon fakulteta i prilično „sjedećeg“ posla. Kroz Školu trčanja Klix, uz podršku grupe i trenera savladala sam osnove i za šest mjeseci istrčala prvi polumaraton.
Onda su se trke počele nizati jedna za drugom u vrlo kratkom periodu, a na godišnjicu bavljenja sportom istrčala sam i svoj prvi maraton (42,2 kilometra trčanja). Budući da me čitava priča vezana za trčanje i trke potpuno usisala, do danas sam istrčala tri maratona (Beč, Bejrut, Beograd) i 18 drugih trka, uglavnom polumaratona. Negdje u međuvremenu sam inspirisana svojim trenerima odlučila iskušati se i u svom prvom tratlonu, half Ironmanu u Zell am Seeu u augustu ove godine, za koji se aktivno spremam. Naučila sam plivati, nabavila biciklo i bacila se na posao. Krajnji cilj zasad je full Ironman triatlon 2018. godine (3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i 42,2 kilometra trčanja). Ako uspijem u tome bit ću, uz Božiju pomoć, prva žena s hidžabom na svijetu koja je to napravila.
Šta je to što je vama konkretno donijelo bavljenje trčanjem?
Kroz trčanje sam ustvari naučila kako se nositi sa životnim iskušenjima i sve što sam naučila sam svela na tri osnovne stvari: ništa se ne dešava preko noći, nema preskakanja stepenica i šo je teže doći do cilja – bit će nam slađi. Kako trčim imam mnogo više energije i mnogo više samopouzdanja, više sam skoncentrisana i produktivnija i na poslu i kod kuće, naučila sam bolje organizirati vrijeme i – sretnija sam.
Već protekle Ramazane ste i postili i trenirali, možete li nam opisati svoj ramazanski trening dan, koliko se on razlikuje od treninga u ostatku godine, prema dinamici i intenzitetu?
Aktivna sam prethodna dva Ramazana. Prve godine sam ispitivala razne termine treninga, razne oblike ishrane i slično i shvatila da mi je najbolje trenirati neposredno prije iftara ili dva sata nakon iftara uz laganiji iftar i konkretnije jelo iza treninga, plus sehur. Varijanta treniranja dva sata nakon iftara se ispostavila kao najbolja većini postača i naredne godine nam je to bio ustaljeni termin treninga. Ove godine meni lično sve će to biti malo komplikovanije, budući da imam devet treninga sedmično, dakle najmanje triput sedmično dva treninga dnevno, a uz to i ovi ramazanski treninzi u kojima želim sve što radim podijeliti s drugima. Poenta nije u tome da se okrenemo samo sebi, naprotiv.
Vrlo često u Ramazanu sve sportske aktivnosti ostavimo po strani, Vi ne samo da nastavljate intenzivno vježbati i u Ramazanu već i organizujete dodatne treninge. S obzirom da se sad spremate za ironmana i da su te pripreme izuzetno intenzivne i naporne kako se hranite, šta za sehur, šta za iftar?
To generalno zavisi od toga šta kome odgovara. Iz svog i iskustva mojih prijatelja postača koji treniraju savjetovala bih neki lakši iftar (povrće, bijelo meso, riba), obavezno supe/ čorbe, voće, orašaste plodove, a za sehur teža hrana koja može držati cijeli dan. Budući da s Ramazanom ulazimo u ljeto, obavezno pijuckanje vode sve vrijeme od iftara do sehura, pravilna hidracija je jako bitna. To su neki generalni savjeti, ali to opet zavisi od osobe do osobe, pa prvo i posljednje – slušajte sebe. O ovoj temi smo pisali i u grupi koju smo napravili namjenski za ramazanske treninge i kojoj se mogu priključiti svi, nevezano za to da li su se ikakvim sportom bavili ranije – Ramazanski tr(i)kovi. Posebno o ishrani savjete u toj grupi postavlja nam nutricionistica Safija Softić-Namas, osnivačica Dobrih kalorija. Sve zainteresovane pozivamo da nam se pridruže i da dožive Ramazan drugačiji od svih prethodnih koji su imali.
Za Akos.ba razgovarala: Velida Olovčić
