Savjet od Uzvišenog Allaha kako liječiti bračne izazove?
Ponekad je čovjek čak i nakon oprosta uzbuđen pa čak i ljut. Zapravo to je uobičajna pojava. Lahko je nekom reći: "Opraštam, ne zamjeram ", ali sprovesti te riječi u djelo je nešto sasvim drugo. Također je teško pokušati zaboraviti zlo i oprostiti ga, ali uprkos tome moguće je donijeti odluku da će se preko nečega preći, kao i odluku da će se s osobom koja je nanijela zlo sjesti i mirno, tiho porazgovarati o temi razilaženja.
U brojnim primjerima u Kur’anu Časnom naređeno je da ljudi izaberu oprost kao pohvaljeni način te da, ako vide grijeh i posrnuće kod brata svoga u vjeri, pređu preko njegovih pogrešaka.U Kur’anu se na jednom mjestu kaže: „A ti se prihvati praštanja, zahtijevaj da se dobro čini i od neznalica se okreni!“ (El-A‘raf, 199.)
Uzvišeni Allah kaže: „Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.“ (En-Nur, 22.)
Uzmimo pouku iz ovih časnih ajeta, i primijenimo ih na probleme u braku. Ne postoji brak bez nesporazuma i raskola, čak ni u najboljim porodicama. Ti raskoli mogu ostaviti loše posljedice na supružnike ako se na najbolji način ne prevaziđu. Ljudi gledaju na stvari iz različitih uglova.
Događa se da kada do raskola već dođe, ne smatraju svi istu osobu krivom i istu osobu nedužnom. Zato često viđamo supružnike kako okrivljuju jedno drugo, pokušavajući sebe opravdati, a bračnom drugu se osvetiti otkrivajući njegove mahane i propuste. Zadnje na što ovakav bračni par može pomisliti je izvinjenje i oprost!
Zato je lijek i preventiva problema da se svako od supružnika potrudi da bude prvi koji će iskazati toleranciju i oprostiti.
Ljubav podrazumjeva i odluku da će se voljena osoba pomagati i paziti. Isto tako oprost i tolerisanje zahtijevaju sličnu odluku. Izvinjenje nije samo trenutni osjećaj nego i stav, odluka i sprovođenje u djelo.
Ponekad je čovjek čak i nakon oprosta uzbuđen pa čak i ljut. Zapravo to je uobičajna pojava. Lahko je nekom reći: “Opraštam, ne zamjeram “, ali sprovesti te riječi u djelo je nešto sasvim drugo. Također je teško pokušati zaboraviti zlo i oprostiti ga, ali uprkos tome moguće je donijeti odluku da će se preko nečega preći, kao i odluku da će se s osobom koja je nanijela zlo sjesti i mirno, tiho porazgovarati o temi razilaženja.
Tako će se negativna osjećanja ublažiti, a mogućnost ponavljanja sličnih situacija umanjiti. Supružnici tada mogu izraziti svoje osjećaje žaljenja zbog svega što se dogodilo i to ne s ciljem kritike nego samo zato da bi se ideje i osjećaji podijelile s drugom stranom. Uprkos svemu oni mogu na lijep način razgovarati. Nakon tog oboje trebaju donijeti odluku da spomenutu temu neće spominjati u trenucima ljutnj e i raskola. Nakon svega navedenog supružnicima je neophodan određeno vrijeme kako bi produbili osjećaje povjerenja i spokoj.
Za Akos.ba priredio: Nedim Botić
