Iz života ashaba: Habbabove muke
Habbab (r.a.) bijaše jedan od onih mubarek ljudi koji sami sebe ponudiše za žrtvu i patnju na Allahovom Putu. On je bio šesta ili sedma osoba koja je prigrlila islam, i mnogo, mnogo je propatio zbog toga. Bio je čelične građe. Često su nevjernici i njega povaljivali na užareni pijesak u sred dana, gdje se preznojavao i gušio na suncu. Od tih muka bi zadobij toliko rana da nije mogao da se prevrne na bok. Bio je rob jedne žene. Kada je jedne prilike ona saznala da je bio kod Poslanika (s.a.w.s), prišla je i sažegla mu bradu željeznom šipkom. Tokom svog hilafeta, Omer (r.a.) zamolio ga je da mu detaljno ispriča o svojim mukama kroz koje je prošao nakon što je primio islam. Habbab mu je pokazao svoja leđa, na što je Omer (r.a.), kad ih je ogledao, uzviknuo: ”Nikada prije nisam vidio ovakva leđa!”. Habbab mu je na to rekao: ”Moje je tijelo rulja pržila drvenim ćumurom, a krv i loj su mi kapali iz leđa u vatru!” Prenosi se da je on, nakon što se islam proširio na susjedne teritorije, zna da zaplače i kaže.
”Ovo nam Allah daje nagradu na ovom svijetu za sve patnje kroz koje smo prošli, a možda nam neće ništa ostati od nagrade na Ahiretu…”
On (r.a.) pripovjeda:
”Jedne je prilike Resulullah (s.a.w.s) neobično dugo ostao na jednom rekjatu dok je imamio. Kada su ga ashabi upitali za to, on je rekao: ”Ovo je bio namaz jecanja i poniznosti. Molimo sam Allaha za tri blagodati:”Jarabbi, molim Te da moj ummet ne bude uništen glađu; jarabbi, molim Te da moj ummet ne uništi neprijatelj koji bi nad njim postavio svoju vlast; jarabbi, molim Te da se pripadnici mog ummeta ne tuku između sebe!” Allah mi je ukabulio prve dvije dove, ali treću- nije.”
Habbab je umro u 37. g. po Hidžri. On je prvi ashab koji je ukopan u Kufi. Hazreti Alija je jednom prolazio pokraj njegovog mezara i rekao:
”Neka Allah blagoslovi Habbaba (r.a) i milost mu podari. On je draga srca ušao u islam, on je hidžru učinio sa velikim zadovoljstvom radi Allahovog rizaluka, a čitav svoj život potrošio je žrtvujući se za islam i pateći radi njega. Blagoslovljen je svako ko stalno ima na umu Sudnji dan, ko se priprema za polaganje računa i zadovolji se sa malo na dunjaluku, a brine se kako da stekne zadovoljstvo svog Gospodara.”
Iz knjige: Korist od dobrih dijela, Mevlana Muhammed Zekerijja Kandehlevi, preveo Džemaludin Latić
Za Akos.ba obradila: Alma Kubura
