Otklonite kočnice vaših opravdanja

Opravdanje – psihičko stanje

Navest ćemo priču o jednoj ženi. Bila je uspješna profesorica, sretna u svome poslu. Imala je jednostavan i stabilan život. Bila je udata i imala troje djece. Potom se desio raskol između nje i direktorice škole u kojoj je radila. Sva njena pažnja bila je usmjerena na ovaj raskol. Počela je izostajati s posla, a zatim je zbog velike zabrinutosti odlučila dati otkaz. Dakle, sve zbog jedne osobe.

Pošto je imala slobodnog vremena, stabilizirala se unutar kuće i bila sretna svojim novim statusom. Brinula se o sinovima i mužu. Nakon nekog vremena počela je osjećati dosadu, kao rezultat monotonog života. Bila je potištena, tako da nije više ništa mogla raditi. Međutim, sukob s određenom osobom doveo ju je dotle da se samo koncentrirala na poteškoće sa kojima se suočavala. Ovakvo zanimanje koje joj je prouzročilo običnu tjeskobu preobrazilo se u psihičko stanje.

Opravdanje – društvena situacija

Srest ćeš neke ljude koji kažu: „Ne mogu da sarađujem s ljudima“, ili: „Ljudi me ne vole“, ili:“Ljudi me ne cijene“…itd. Ovdje se postavlja pitanje da li je ta osoba društvena. Također, nekad čujemo kako ljudi govore: „Bio sam društvena osoba, ali sad sam postao sasvim drugačiji.“ A kad bi ga upitali šta je razlog tome, on bi rekao da su ga nekad neki njegovi prijatelji prevarili, ili su ga ismijali, ili ponizili, navodeći slična opravdanja. Zato je odlučio da napusti sva prijateljstva, štaviše, došao je dotle da se boji susreta s ljudima. Zatim je došao do stepena kad ima sociofobiju. Tako je društveno opravdanje ono koje mu zabranjuje da napreduje.

Opravdanje – profesija

Srest ćeš ljude koji imaju uvjerenje da će biti otjerani s posla i da neće moći nastaviti nikada da rade bilo koji posao. Uzrok tome jeste da se čovjek uvijek osjeća slabijim od onih koji rade s njim. Umjesto da radi na poboljšanju svog stepena, on se hvata isprike da mu profesija zabranjuje da napreduje.

Opravdanje – materijalno stanje

Susret ćeš ljude kod kojih se vrti samo jedna fraza: „Nemam materijalnih sredstava, nemam mogućnosti“, ili: „Da imam novca uradio bih to i to…“ Trenutno mnogi koji imaju materijalnih mogućnosti bili su jednog dana bez njih. Svjetska statistika tvrdi da je onih koji imaju materijalna sredstva stečena nasljedstvom od očeva manja od 7% od ukupno bogatih u svijetu, a 97% bogatih počelo je od nule, a neki i ispod nule. Bil Gejts, Džis Peni, Hajil Seid iz Jemena, svi oni počeli su od nule, ili ispod nule. Ali nikoga nije zaustavilo opravdanje da trenutno nema novca. Oni su napredovali u životu i borili se kako bi zaradili taj novac,i jednog dana su ga i stekli.

Opravdanje – navike

Kad pokušaš nekog odvratiti od pušenja primjetiš da kaže: „Ovo su običaji na koje sam se navikao, ne mogu to ostaviti, jer ako to ostavim postajem nervozan, mnogo ću jesti, udebljat ću se…“ On je sebe navikao na ove navike, a ako je sebe navikao na sve to, isto to može i promijeniti. Međutim, sva njegova opravdanja ogledaju se u navikama, a onda ta navika postaje uzrokom koji mu zabranjuje da ide putem ka zdravlju i ka Uzvišenom Allahu, već ide ka narušavanju zdravlja, obolijeva od raka i sličnih bolesti koje prouzrokuje pušenje.

Da li sva ova opravdanja i umne kočnice imaju djelovanja na čovjeka? Naravno!

Kad čovjek konstantno pruža sebi opravdanja: psihička, fizička, materijalna, pa čak i duhovna, da li nakon svega može uspjeti?!
Kad čovjek odluči i kad odabere opravdanje i upotijebi ga, a onda ga ponavlja, ono postaje navika kod njega, koja se, opet, uvećava. Svaki put kad pokuša spriječiti ovu naviku, ne može, jer je njome i njenom upotrebom zadovoljio sebe. Dakle, sve počinje od odluke, preko odabira, zatim upotrebe, ponavljanja, do korigiranja, a nakon toga uvjerenja.

Bilo šta da kažeš sebi, povjerovat ćeš u to, a onda to opet postaje dio tebe, jer akd čovjek sebi pruži opravdanje zadovoljava se njime. Opravdavajući se, ti se ustvari služiš kočnicama koje će odvratiti tvoj život od napretka i prosperiteta. Zamisli sebe da ideš na voz, i onda u putu zakasniš. Da li će te voz čekati? Naravno da neće. Voz ide dalje, nastavlja, a ti ako si zakasnio ne možeš nastaviti. Vrijeme prolazi, ono ne čeka. Vrijeme prolazi bez obzira kretao se ti ili ne. Voz koji je otišao, to su tvoje godine, koje prolaze i neće se više vratiti. Došlo je vrijeme da ostaviš bolest opravdanja i da je ne koristiš, jer nakon bolesti opravdanja dolazi druga faza, a to je faza boli. Prošli pravac koji si koristio i kojim si sebe zadovoljio upotrebljajvajući bolest opravdanja, sve to dolazi iz prijašnjih tokova, zatim slijedi ponavljanje, a onda faza samopredaje i mirenja.

Izvor: „Probudi svoje sposobnosti i izgradi sebi budućnost“
Autor: Ibrahim Elfiky
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić