KUR’AN NENADMAŠNI FENOMEN: Atom i subatomske čestice

Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi. (34-Sebe’, 3)

Trunčica je najsitniji dio materije. Jedno od značenja trunčice je i atom. Na taj način Allah, dž.š., skreće pažnju na postojanje atoma. Osoba koja golim okom posmatra sto, tepih, zid, kamen, ne može shvatiti značaj atoma, ni znanja o njemu. Skrećući pažnju na značaj atoma, sintagmom “ni manje od toga”, Kur’an upućuje i na važnost čestica koje su manje od atoma. Sintagmom “ni veće od toga”, na­glašava se i značaj većih jedinjenja, kao što su molekuli, jedinjenja atoma; podsjeća se da je sve to poznato Uzvišenom Allahu. Ljudi koji su živjeli u periodu Muhammeda, a.s., nisu mogli znati značaj poznavanja atoma i subatomskih čestica. Kur’an kaže da Allahovo znanje obuhvata sve. Tu svakako spadaju i atomi i subatomske če­stice. Znanje koje danas posjedujemo zahvaljujući kozmičkoj fizici, nauci koja proučava porijeklo i strukturu svemira u uskoj je vezi sa znanjima iz oblasti atomske fizike. Još jedan čudesan znak u Kur’anu jeste to što kad god riječju “zerre” (trunčica), Kur’an skreće pažnju na atom, uvijek se pominje i njegova težina (na arapskom jeziku “miskal”). Kao što je općepoznato, prilikom proučavanja atoma, od velike važnosti jeste upravo njegova težina.

OD NAJKRUPNIJEG DO NAJSITNIJEG

Zamislimo sebe kako slasno jedemo pizzu. Od čega je ona naprav­ljena? Od kobasice, sira, gljiva, paradajza i brašna. Dobro, a od čega su sačinjeni kobasica, sir, gljive, paradajz? Ili od čega je načinjeno to što čini sve kazano…? Serija pitanja dovest će nas do molekula koje čine atomi poput kiseonika, vodika i karbona. Potom dolaze protoni i neutroni, koji čine jezgru atoma…

Cijeli svemir sačinjen je od materije ili energije. Materija je sve: od stabla drveta do njegovog lista, od očiju do ruku čovjeka, od zlatnog nakita do pamučne odjeće. Atom je zasebna struktura koja pred­stavlja najmanju jedinicu nekog hemijskog elementa. Elementarne čestice atoma su pozitivno naelektrizirani proton i nenaelektrizirani neutron koji čine atomsku jezgru. Elektroni su negativno naelektri­zirane čestice koje kruže oko jezgra. To su skorašnja saznanja koja su omogućila pojavljivanje televizije, računara, interneta itd. Stavite, naprimjer, na dlan zrnce pijeska koje se često smatra nečim najjed­nostavnijim i razmislite o kvadrilionima atoma koji ga čine i koje ne bismo mogli prebrojati do kraja života. Potom zamislite da se, poput planeta oko Sunca, elektroni svakog ovog atoma okreću oko atomskog jezgra. Kvadrilioni sunčevih sistema smješteni su u zrncu pijeska ili kamenčiću na našem dlanu! Nesumnjivo, onaj koji tako razmišlja, shvatit će da u svemiru ništa nije jednostavno i obično. Uzmite u ruke pizzu, ili kamen i zapitajte se šta treba uraditi da bi se ponovno došlo do njihove prvobitne temeljne materije. Šta treba uraditi?! Treba krenuti od prvog praska i ponovno formirati sve faze kroz koje je prošao svemir. U ovim fazama će se pojaviti protoni, elektroni, neutroni, kao temelji atoma, koji je temelj svemira; potom će se pojaviti plinoviti oblak sačinjen od hidrogena i heliuma; potom će se formirati zvijezde i nakon svih faza atoma, koji se proizvode u ovim zvijezdama, dolazi do gljiva, sira, paradajza, naše pizze…

Što više istražujete atom, sve ćete se više čuditi i oduševljavati. Pretpostavimo da metalni novčić, položen na sto, predstavlja jezgro atoma. Elektron koji bi se kretao oko ovog zamišljenog jezgra atoma bio bi na udaljenosti od dva do tri kilometra od njega. Dobro, a šta je između? Između jezgre i elektrona je prazan prostor, vakum. Da­kle, komad kamena koji držimo u rukama nosi katrilione Sunčevih sistema, ali je 99,99% ovog kamena praznina. Zanimljivo, zar ne?

Analizirajući, u 5. poglavlju, ajet (51 – Az-Zariyat, 7) koji govori o  tome da je svemir ispunjen orbitama, vidjeli smo da postoji na stotine milijardi galaksija, preko sto miliona zvijezda u svakoj ga­laksiji, da svaka zvijezda ima planete, a planete satelite, da se sva nebeska tijela kreću u savršeno precizno proračunatim orbitama, što sve skupa dokazuje veličinu, neograničenost Allahove moći. Uzimamo u ruke kamen u kome se oko kvatriliona atomskih jez­gara na precizno uređen način okreću elektroni, a što je minijaturna kopija Sunčevog sistema. Na što nas to upućuje?

To nas, prije svega, upućuje na činjenicu da se, kako god se ne­ograničena Stvoriteljeva moć očituje, kako u nezamislivo velikim dimenzijama, isto tako, očituje se u oku nevidljivim, sitnim dimen­zijama. Neograničene veličine stvorene su od sićušnih atoma. Način kretanja u atomu identičan je kruženju oko centra neograničenih veličina. Sistem u nekoj kosmičkoj galaksiji identičan je sistemu atoma, koji čini jednu trunčicu prašine. Dakle, Onaj Koji je stvorio jednu trunčicu svemira, stvorio je i cijeli svemir. Svi ovi fenomeni ukazuju na veličinu Njegove moći, na red koji vlada u svemiru, kao i činjenicu da u Njegovom stvaranju nema mjesta slučajnostima. Za Stvoritelja svemira nema razlike između stvaranja najsitnije čestice i stvaranja svemira. To što, od stvaranja triliona atoma u jednoj tački do nepreglednosti granica svemira, za Svemogućeg Allaha nije bitan broj, ni veličina, pokazatelji su da za našeg Stvoritelja ne postoji pojam teško.Neograničena je i moć i mudrost Stvoritelja koji je sve to stvorio.

Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar. (31- Lukman, 27)

DETALJNOST STVARANJA U ATOMU

U jezgri atoma nalaze se pozitivno naelektrizirani protoni. Ovi pozitivni elektriciteti međusobno se odbijaju. Međutim, da bi došlo do fenomena stvaranja, protoni se moraju priljubiti jedan uz drugog i sakupiti se u jednoj tački. Sila koja u jednu tačku sabija neutrone i protone, koji se međusobno odbijaju u atomu veoma je jaka i zove se nuklearna sila.Veoma sitne čestice, koje nose ovu silu, nazvani su latinskom riječju “gluoni”, što znači ljepljivi. (Snažna rušilačka moć atomske bombe postiže se upotrebom ove sile.) Allah, dž.š., koji je sve u svemiru uredio matematičkom preciznošću, tako je učinio i sa ovom veoma snažnom silom. Da je ova sila, koja međusobno “posvađene” protone priljubljuje jedne uz druge, samo malo sla­bija, protoni se ne bi mogli održati na okupu, a da je jača, protoni i neutroni bi prodirali jedni u druge.

Atomska bomba nam je na bolan način pokazala ogromnu snagu atoma. Također nam je pokazala da je jedan od faktora koji omogu­ćavaju naše ovozemaljsko postojanje upravo unutarnja ravnoteža u atomu. Zahvaljujući savršenom redu koji vlada na ovom polju, ne dolazi do iznenadne dezintegracije materije i širenja štetnih efekata radijacije. Jedan od faktora koji osigurava ovu ravnotežu jeste i slaba nuklearna sila. Ova snaga je naročito bitna u osiguravanju ravnoteže jezgra koji u sebi sadrži dosta protona i neutrona.

Elektromagnetna sila je također jedan od faktora koji omoguća­vaju postojanje atoma. Rezultat ove sile jeste međusobno privlačenje suprotno naelektriziranih čestica i odbijanje jednako naelektriziranih čestica. To je omogućilo okupljanje protona i elektrona. Međutim, to okupljanje ima svoju granicu. Dok se nezamislivom brzinom i u svojim orbitama okreću oko jezgra, elektroni se ne lijepe za protone. Međusobno odbijanje negativno naelektriziranih elektrona, koji sa okreću jedan za drugim, i privlačenje elektrona od strane protona ništa ne mijenja. Niti se elektron lijepi za proton koji ga privlači, a niti, pod utjecajem brzine svoga okretanja, izlazi iz svoje orbite. Onaj koji upravlja nesvjesnim elektronima, nesumnjivo je Stvoritelj i materije, i atoma i elektrona i svega ostalog.

Načinimo, kao svje­sna ljudska bića, jedan eksperiment. Zavežimo konop oko struka trojici ili četvorici prijatelja i poredajmo ih okolo dok drugi stoje u sredini kruga. Neka ih oni koji stoje u centru pokušavaju privući prema sebi. Dok ih budu privlačili ka sebi, toliko snažno kao da će se zalijepiti za njih, neka se vezane osobe trčeći okreću oko centra i neka se odbijaju jedni od drugih. Neka se međusobno odbijaju i oni u sredini koji predstavljaju jezgro. Bez ikakve sumnje, iluzorno je očekivati da svi oni naprave stotine okretaja u sekundi kao što to čine elektroni. Mogu li, u trajanju jedne minute, razumni ljudi oponašati kretanje atoma? Zamislite još da smo oponašali model atoma sa tri ili četiri orbite, da oko zamišljenog jezgra postoje rota­cije u tri-četiri različite putanje. Ko zna kako bi bio interesantan naš pokus kada bismo još mogli dodati nekoliko sumo-hrvača, koji bi predstavljali silno ljepljive “gluone” u jezgru, i pokušavali održati one u sredini koji privlače konope stisnute jedne blizu drugih, ali i međusobno malo odvojene! Kakvo bi to iskustvo bilo! Kako pokrete i radnju, koju svjestan čovjek nije kadar obavljati ni samo jednu minutu, milionima godina uspijevaju sprovoditi protoni i elektroni čiji broj ne možemo ni izgovoriti?! I to u atomima, kojih u jednom kamenčiću ima na kvadrilione…

Atomi koji postoje u svemiru i u našem tijelu proizvedeni su prije mnogo vremena na supernovama. Kalcijum u našim zubima, atom karbona u pizzi, atom željeza u našem tijelu, sve su to proizvodi zvijezda visoke temperature. Ovaj potrošni materijal svemira pri­prema se u zvjezdanim laboratorijama, pa se potom transformira u našu krv, meso, zube, oči.

Ovo nije priča koja se događa daleko od nas. Ovaj savršeni si­stem neprestano se odvija u našim rukama, kosi, očima, u hrani koju jedemo, stolici na kojoj sjedimo, u svemu i svakad, u svakom trenutku. Preciznim proračunom i Svojom velikom moći, naš Stvo­ritelj bez umora i zastoja, radi nas, održava ovaj proces. Sva ova kretanja unutar atoma, sva energija koja postoji u atomu osigurava postojanje materije i nas samih.

Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio! (25- Al-Furqan, 2)

TREBA LI JOŠ NEŠTO?

Predpostavlja se da u cijelom svemiru postoji 1O⁸⁰ čestica. Da bi ste taj broj bolje razumjeli, napišite 80 nula iza broja 1 i razmislite o veličini tog broja. Zahvaljujući veoma složenim i precizno pode­šenim silama, sve te čestice su u neprestanom kretanju. Zvijezde repatice, supernove, planete, kao rezultat skladnog kretanja ovih čestica, se, isto tako, kreću na veoma složen, besprijekorno podešen i savršeno sofisticiran način. Treba li još nešto predočiti kako bi se stekla predstava o moći i preciznom planiranju koje stoji iza svega ovoga?!

U ovom poglavlju smo nastojali ukratko prikazati strukturu atoma i istaći kako je atom vrlo kompleksna, savršena i krajnje precizno kreirana struktura. I što se više udubljujemo u ovu analizu, bit ćemo sve zapanjeniji.

Pojavljivanje atomskih čestica nakon Velikog praska rezultat je preciznog plana. Sve je pažljivo isplanirano: temperatura u svakoj fazi praska, broj atomskih čestica, sile koje su u svakom trenutku bile prisutne, kao i intenzitet svih sila. Bilo kakva promjena ovih vrijednosti značila bi prestanak postojanja galaksija i atoma i sve bi okončalo haosom. Posljedica ove primoradijalne eksplozije nije bila haos, kao što bi bilo za očekivati, nego, naprotiv, savršena harmonija, djelo Stvoritelja kontrolirano fizičkim zakonima koje je On uspostavio, savršeni poredak koji vlada u svemu, od atoma do galaksija.

Prilikom stvaranja svemira čak i djelići sekunde igrali su veliku ulogu. Steven Weinberg autor je poznatog djela Prve tri minute, a ove njegove riječi svjedoče  o savršenosti stvaranja u prvim minu­tama svemira:

“Da je u prvih nekoliko minuta svemira bio jednak broj čestica i anti-čestica, kada temperatura padne ispod milijardu stepeni, sve to bi nestalo i ne bi ostalo ništa mimo radijacije. Činjenica da mi postojimo dokazuje da nije bilo tako. Broj elektrona morao je biti veći od broja pozitrona, broj protona od broja anti-protona i broj neutrona od broja anti-neutrona.”

Svaka čestica nastala nakon Velikog praska morala se formirati pri određenoj brzini, određenoj temperaturi, u određenom trenutku. Veliki prasak je izveden na takav način da je nakon njega uslijedio postepeni razvoj materijalnog svijeta, koji na najbolji način govori o apsolutnoj i savršenoj moći i umiješnosti Stvoritelja. U prethodnom tekstu ovlaš smo se dotakli strukture atoma i oblikovanja atomskih čestica nakon Velikog praska, što više poniremo u proučavanje ovih pitanja, više nas oduševljava misterija stvaranja. Potpuno razumi­jevanje značaja atoma, stvaranja subatomskih čestica na krajnje precizno osmišljen način i transformiranja subatomskih čestica u atome je iznad mogućnosti ljudskog intelekta. Da se 1O⁸⁰ pozitivno i negativno naelektriziranih čestica nije pretvorilo u atome na savr­šeno uravnotežen način, ne bi postojali ni ljudska ličnost, ni knjiga koju čitate, ni Zemlja na kojoj živimo.

Bez obzira penjali se mi u nebeske visine, ili ponirali u mikro­skopske dubine, svugdje ćemo se susresti sa istom savršenošču i ljepotom Božijeg djela i zakona.

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može! (5 – Al-Ma’ida, 120)

Odlomak iz knjige  “Kur’an nenadmašni fenomen”

Autor Caner Taslaman, Izdavači: Zalihica Sarajevo & Kelimeh Novi Pazar. 448 str. tvrdi uvez Novi Pazar 2013.

Opširnije o tefsiru šejha Gazalije  Prikaz tefsira šejha Muhammeda Gazalije i njegova biografija

Izdavačka kuća Kelimeh vam nudi akcijsku ponudu dvije knjige “Kur’an nenadmašni fenomen” i “Tematski tefsir Kur’ana” autor šejh Gazali uz poklon prijevod Kur’ana Besima Korkuta po akcijskoj cijeni 52KM Narudžbe na e-mailkupiknjigu@live.com 

Akos.bA