Probudi se…

„…Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.“ (Ta-ha , 114)

Mnogi od nas svoje slobodno vrijeme koriste gledajući televiziju, beskorisne emisije, spavajući, jednostavno kada bi se okrenuli i sagledali u čemu nam je dan prošao , koliko korisan je bio ne bismo bili baš zadovoljni rezultatima. Zašto dopuštamo da svoje vrijeme, najvredniji resurs trošimo tek onako?

Otprilike mnogi od nas će reči: „Jedan život je, treba uživati. Iskoristiti život maksimalno.“
Bravo.
Ti koji si to pomislio dok ovo čitaš ili koji tako razmišljaš to je odličan odgovor. Govorimo o dunjalučkom životu. Kako na njemu poredamo prioritete tako ćemo svoju vječnost da živimo.

Analizirajmo svaki dio ove rečenice:

„Život je jedan..“ . Uredu prijatelju, jednom si na ovom dunjaluku. Gospodar nas je počastio životom na ovom prolaznom svijetu. Udahnuo nam dušu. Obasuo nas potrebama. Treba to iskoristiti.

„Treba uživati…“ Uredu treba duši i srcu dati oduška. Treba obradovati dušu i srce ali da li biramo na koji način uživamo. Nažalost većina danas bira da bude rob trendova, rob dunjaluka, rob društva, rob svega samo ne rob Gospodara. Sva ta uživanja koja nam prividno ispunjavaju dušu i srce pogrešna su, zaista jesu. Mi mislimo da smo sretni ako danas skačemo po nekim diskotekama do zore, ako pijemo alkohol, mjenjamo djevojke, momke. Iblis u naše tijelo posije svoju sreću u tim trenutcima. Međutim osluhnimo svoje srce, osluhnimo svoj razum, zamislimo se kada ostanemo sami sa sobom, porazgovarajmo sa svojom dušom i tijelom i vidjet ćemo veliku nesreću, veliku tugu. Jer mi smo po prirodi skloni robovanju Jedinom, skloni onom vječnom, skloni vječnoj sreći. I kada vas neko tjera da činite nešto sto nije u skladu sa vašom prirodom onda vi ste u dubini duše nesretni, zaista jeste. Zašto većina nas kaže često: „Sve mi je ovo dosadilo, nema smisla više ništa. Ništa se zanimljivo ne dešava.“ Naravno da je tako jer nismo nahranili dušu pravim vrijednostima.

„Iskoristiti život maksimalno..“ Naravno da život treba iskoristiti maksimalno. Pa bićemo pitani za svaku sekundu života. Zamisli staneš ispred Gospodara svoga i kažeš Mu da si vrijeme proveo čineći loše stvari, hraneći dušu Iblisovom hranom. Osjećaš li stid? Zamisli Onom koji te opskrbljuje svaki dan, koji ti je život dao, koji te hranio cijeli dunjaluk, koji svake zadnje trećine noći ruku raširenijih nego ikada čekao, čekao, čekao da ustaneš da pružiš ruke prema Njemu i da samo izustiš: „ Gospodaru moj..“ , ma ustvari da samo ustaneš i pružiš ruke i ništa da ne kažeš. On se nikada , cijeli ovaj dunjaluk , neće umoriti da nas čeka, da čeka da se vratimo iz diskoteke, da se vratimo iz nekog lošeg djela abdestimo dušu i pružimo ruke i zatražimo oprost. On odmah oprašta. Svaki put kad pogriješimo On oprašta i tako iznova i iznova i iznova. Subhanallah, majka rođena bi se umorila od opraštanja, ali ne On. Jer On je Vječni, Plemeniti, Milostivi, Onaj koji oprašta. Sve je to On, Onaj koga zaboravljamo.

Hoćeš li se postidjeti prijatelju moj? Kada bi ti neki čovjek svaki mjesec po 50 KM davao bio bi mu zahvalan cijeli život, zvao bi ga često, iskazivao ljubav, poštovanje. Šta je sa tvojim tijelom, razumom, srcem, bubregom, jetrom, vidom, hodom, sluhom, govorom, osmijehom, porodicom…? Ko ti je sve to dao ? Koliko to vrijedi? Hajde prodaj to sve za neku dunjalučku valutu. Reći ćeš: „Jeste vi poludjeli, to nema cijenu..“ Još jednom ko ti je dao sve to što nema cijenu?

Osjetiš li u sebi potrebu da zaplačeš pred Milostivim? Osjetiš li potrebu da makar jedan sat u svom danu, životu povetiš Njemu? Ali On čeka, čeka da maksimalno DOBRO iskoristiš svoje vrijeme.

Znate i moj život je nekada bio dosta sličan životu većine. Ono vjerujemo u Allaha, kada zapadnemo u lošu situaciju sjetimo se tu je negdje sa strane, u nekom čošku neko koga treba da zamolimo za pomoć.. Treba nam. Nakon toga ponovo prividna sreća, diskoteka danas, diskoteka sutra. Muzika do zore, ma samo nek je veselo. Samo nek se s Iblisom pleše. Bilo je veselo samo dok je trajalo, ali kada sam ostala sam sa svoja četir zida nešto je nedostajalo. Bila sam gladna nečaga. Praznina u mojoj duši se povećavala, osjećala sam da mi vrijeme curi, prolazi a da ga ne koristim ono mene koristi. Dosadilo mi je da budem rob trendovima. Dosadilo mi je da konstantno razmišljam da li će se nekome svidjeti moja jakna, moje čizme , pantole, frizura, šminka. Dosadilo mi je svako jutro nanositi tonu šminke na lice ne bi li mi se neki prolaznik nasmješio. ( Neuzubillah).

Onda sam ja počela polahko da shvatam onu riječ: IKRE…

Čitaj, uči u ime Gospodara svog. Tad sam počela da živim. Allah, znanje, vjera to je ono čega sam gladna. Počela sam da se družim sa mojim velikim prijateljem. Najvećim. Teško je na početku bilo, ništa nisam razumijevala, u društvu sa NJIM misli su mi bile negdje vani, ali nisam odustajala. Kur’an je počeo da daje smisao životu. Moj prijatelj je počeo da me tjera da učim, da čitam, da razmišljam, da se pitam zašto sam stvorena? Onda sam život počela da bogatim pravim ljudima, iskrenim prijateljima. Tada je sve počelo da dobija smisao. Nakon toga moja ljubav prema Gospodaru počela je da biva sve veća i veća. Želja za znanjem postajala je sve snažnija. Strah od toga da moje vrijeme neću iskoristiti kako treba plašio me je. Počela sam da kupujem knjige, da čitam, da se družim sa knjigama.. Nisam žalila da trošim novac na knjige. Što sam više čitala, ustvari što više čitam ja rastem, rastem, moja duša postaje sve veća. Nisam više zavidjela nikome na prolaznostima, postajalo mi je smješno kada neko vječnost proda za prolaznost. Pokušavam sebe naviči da zavidnost smijem osjećati samo prema učenim ljudima u želji naravno da se njihovo znanje još poveća i da bude korisno svima nama.

Sve prije toga bila je samo prividna sreca, trenutna. Ko od nas iskreno jos voli nešto što samo za par trenutaka mu pričini zadovoljstvo. U čemu je bit ? Gdje je tu ljepota života? Mnogi kažu zamaraju ih knjige, učenje, mnogi upišu i fakultete samo onako da prođu hodnikom svog fakulteta ili da obiđu što više kafića međutim sjedite i zapitajte se da li je to što vi radite baš ono što biste sutra poželjeli svom dijetu?

Svaki razuman čovjek će reći da nije. Pa mi uvijek s ponosom gledamo ljude koji su svojim znanjem dotakli zvijezde. Zar ne bismo voljeli da naše dijete iskoristi svoje vrijeme na pravi način? Zar ne bismo voljeli da sutra kada stanemo ispred Gospodara svog budemo zadovoljni jer je On zadovoljan. Zato obogatite svoj život korisnim stvarima učimo našu djecu da budu hafizi, doktori, matematičari, fizičari, inžinjeri ali prije svega naučimo ih da budu ljudi, naučimo ih važnosti vremena koje imamo, jer svaki trenutak je dragocjen, jedinstven, neponovljiv. Imamo hvala Allahu širom svijeta velikih insana koji su ljubav prema Gospodaru stavili na prvo mjesto a zatim su sve ostale ljubavi lahko poredali, jer tako to biva. Postaviš Onog ko je sve stvorio na mjesto koje Mu pripada a sve ostalo se samo poreda. Iskoristimo vrijeme za ibadete. A sve što korisno radimo ibadet je , naravno ako je započeto bismillom. Zato naučimo naše srce da izgovara bismilu, ustanimo isped TV, izađimo iz mjesta koja od nas neće ništa napraviti i postanimo promjena kakvu želimo vidjeti u svijetu. Iskoristimo vrijeme na korisne razgovore. Svjedoci smo svega što se danas dešava. Djeca imaju a opet nemaju roditelje, nemaju sa kim razgovarati i utjehu nalaze u nečemu što ih odvodi u propast. Ustanimo , poredajmo prioritete, učimo svoju djecu da vole, da svaki dan po pet puta mogu da se odmore, razgovaraju sa Milostivim, da pomažu, da proširuju svoje znanje, da ga prenose drugima. Učimo svoju djecu da budu dobri ljudi, dobri bračni drugovi, roditelji, doktori, profesori koji svoje znanje neće prodavati za nešto što malo vrijedi, koji se neće stidjeti pogledati sebe u ogledalo.

Odgajajmo ljude koji će sutra znati cijeniti roditelje, kome će roditelj biti važniji od provoda do kasno u noć. Stvarajmo generacije koje će istinski slijediti put najodabranijeg bića Muhameda s.a.v.s. jer samo na taj način možemo očekivati zdravo društvo koje će se brinuti o povjerenim im emanetima. Duša je prazna ako joj ljubav prema Plemenitom bude potisnuta negdje duboko, duša mora da živi svu tu Svjetlost, da osjeća sreću, da zna da nikada nije sama. Kada te svi ljudi napuste ne zaboravi neko te čeka i taj neko uvijek će te čekati i koliko god griješio neće se naljutiti jer On se uvijek molbi molitelja odaziva.

Vrijeme je da se probudis!

Za Akos.ba piše: Jasmina Husić