“Idi tamo”, “ne dosađuj”, “imam važnog posla” – rečenice koje se kao bumerang vraćaju svakom roditelju
Uskoro će prestati da traži tvoju ruku, da te vuče da gradite kuću od kocki, da te zove da igrate fudbal, kuhate ručak
Uključuješ kompjuter i zaranjaš u njega. Dijete te zove da se igrate – kao i uvijek u najnezgodnijem času. Dosađuje s nekim tamo koještarijama. To te ljuti.
„Kako ne shvataš, imam važna posla…“ „Idi tamo, pusti me sad, ne dosađuj…“
Proći će nekoliko godina i ove riječi će se vratiti tebi, kao bumerang, u trenutku kada bi tebi više od svega na svijetu značilo da porazgovaraš s najrođenijim bićem, da samo tako, prosto-naprosto budete zajedno. Bumerang.
Nema tog crtaća, ni bebisiterke, ni nane, ni vaspitačice koji bi mogli zamijeniti roditelja. Mama i babo su najvažniji ljudi u životu malog čovjeka. Dijete osjeća potrebu za tobom, upravo sada.
A to neće dugo potrajati – djeca brzo rastu. Uskoro će prestati da traži tvoju ruku, da te vuče da gradite kuću od kocki, da te zove da igrate fudbal, kuhate ručak… Dijete će stvoriti svoj svijet u kojem za tebe neće imati mjesta. I kada ga pozoveš, nećeš ugledati ozareno lice kako ti hrli u susret, već grimasu koja govori – šta sad opet hoćeš od mene? Bumerang.
Više od polovine mama i očeva ove redove čitaju nakon što su djeci pustili nešto na TV-u, kompjuteru… Iskreno, da li je i tvoje dijete u ovom času pred ekranom? O da, tako je najzgodnije! Pogledaj TV, uzmi nešto zabavi se, popusti malo s tim dosadnim pitanjima, ne smetaj… Proći će koja godina i začućeš iste te reči. Bumerang.
Jednom će sve proći… Karijera, druženja, važni poslovi. Tebi ostaje porodica. Tvoja porodica i tvoja djeca.
Nauči da ih sačuvaš na vrijeme – sada. Isključi kompjuter. Nek posao sačeka. Zagrli dijete. Porazgovaraj s njim. Ti si moje najrođenije biće, reci mu. I mnogo te volim.
Sve je tako jednostavno. Eto ga – bumerang ljubavi i sreće.
Izvor: Vospitaj.com
Za detinjarije.com odabrala i prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Obrada: Akos.ba
