Da li s drugima trebamo voditi dijalog?

 Mi muslimani vjerujemo da nas naša vjera obavezuje da s drugima vode dijalog.

To je sastavni dio koncepcije pozivanja u islam koje je Uzvišeni Allah naredio Muhamedu, s.a.v.s., i svim muslimanima nakon njega, onako kako stoji u riječima Uzvišenog: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši naćin raspravljaj (En-Nabli, 125).

       U vezi sa savjetom, ovim ajetom se kaže da je dovoljno da bude lijep, dok se u vezi s dijalogom time ne zadovoljava, već se traži više, … na najljepši način…, budući da se savjetn prakticira sa onim ko je saglasan a dijalog sa onim koji ima drugačije mišljenje – usljed čega je poželjno obračati im se biranim riječima i pristupom da bi smo ih oraspoložili i približili im se.

       Ko bolje posmatra Kur’an, vidjet će da knjiga dijaloga bez pramca: dijalog između Allahovih poslanika i njegovih naroda, kao sto se vidi iz razgovora Nuha, Ibrahima, Mussa, Huda, Saliha, Šu’ajba i dr. s njihovim narodima, u brojnim surama u Kur’anu; dijalog između Uzvišenog Allaha i Njegovih stvaranja- Uzvišeni Allah je fijalog vodio s melekima kad je htio stvoriti čovjeka. Štaviše, Kur’an spominje dijalog između Allaha, dž.š., i najgoreg stvorenja Iblisa. To je dugačak dijalog koji se spominje u nekoliko sura Kur’ana časnog (sure: El-A’raf, El-Hidžr, El-Isra’, Sad i dr.).

    Zato smo mi otvoreni za  konstruktivan i pozitivan dijalog sa svakim ko se od nas razlikuje- sve dok želi tragati za istinom ne namećući svoja poimanja, svoju filozofiju ili svoju politiku. Dijalog želimo pogotovu kad se radi o sljedbenicima Knjige, a s kršćanima, opet, posebno.

     Kur’an nas poučava etici dijaloga kad kaže: I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način- osim s onima među njima koji su nepravedni – i recite: „ Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste- jedan i mi se Njemu pokoravamo“ (El-‘Ankebut, 46).

     Nama se naređuje da sa sljedbenicima Knjige, jevrejima i krščanima, dijalog vodimo na najljepši i najprikladniji način, osim s onima među njima koji su nepravedni i koji u ophođenju s nama prekoračuju granice, s takvim nema dijaloga. Što se tiče ostlih (jevrejai krščana), s njima na najljepši način vodimo dijalog, birajuči najljepše riječi i najbolji način u ophođenju. U tom pogledu poželjno je podsjećanje na zajedničke tačke i ono oko čega smo saglasni i mi, i oni- zaobilazeći tačke neslaganja, u smislu riječi Uzvišenog Allaha … i recite: „Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste- jedan i mi se Njemu pokoravamo“ (El-‘Ankebut, 46). U ovom ajetu se, dakle, ističu dodirne tačke kako bi se strane koje vode dijalog zbližile, a izuzimaju se oni koju su nepravedni, s kojima ne može biti dijaloga.

Ako Jevreji, koji podržavaju cioniste, danas nad nama vrše nasilje, otimaju nam zemlju, protjeruju naš narod, prolijevaju našu krv, prema takvima nam danas preostaje samo otpor (el-mukavema). Međutim, mi dijalog vodimo s ostalim Jevrejima, neogrezlim u okupacijske zločine, kao što dijalog vodimo s kršćanima, sljedbenicima Knjige, na najljepši način, iskreno, a ne iz takmičarskih razloga, jer smo mi čvrsto ubijeđeni u nužnost dijaloga, a ne u nužnost sukoba.

Dr. Jusuf el-Karadavi, predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka, na osnivačkom skupu Unije je u uvodnoj riječi tom prilikom rekao:

„Mi želimo jasno dati na znanje da Unija islamskih učenjaka nije neki savez zatvoren u sebe, već je otvoren prema svijetu koji je okružuje, prema svim vjerama, civilizacijama i filozofijama. Sa svojom čisto vjerskom polaznom osnovom, Unija vjeruje u mnogobrojnost rasa, jezika, religija i kultura, vjeruje da je Uzvišeni Bog jedan, a sve drugo je mnogobrojno, te da se mnogobrojnost iskazuje Allahovom voljom povezanom s Njegovom mudrošču. Unija vjeruje u neophodnost dijaloga među onima koji su različiti,a ne u raspirivanje sukoba. Vjeruje da dijalog može uroditi plodovima ako odabere prave ciljeve, ima čiste namjere i dobru volju – uz pridržavanje etike koja se, prema preporukama Kur’ana časnoga, ispunjava kroz razgovor na najljepši način.

Zato smo otvoreni za dijalog, posebno islamsko-kršćanski, zbog toga što Isa (‘Isa, Mesih, a.s.), njegova majka i Knjiga koja mu je dostavljena, imaju posebno mjesto u Kur’anu i kod sljedbenika islama.“

Smatramo da postoje mnoga područja u kojima bi strane u dijalogu mogle uspješno sarađivati, a bismo istaknuli prvenstveno sljedeća:

1. Područje vjerovanja u Boga i budući svijet– kako bi se zajednički suprostavili arogantnom materijalizmu koji negira metafizički svijet i sve neosjetilno, širi po svijetu ateizam i tvrdi da cjelokupnu životnu priču čine samo rodnice koje rađaju, zemlja koja guta i ništa nakon toga- kao što ih opisuje Kur’an: … živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi… (El-Džasija,24). Također, mogli bi zajedno nastupati prema onim skupinama koje aklamativno vjeruju u Boga a u praksi i razmišljanju za Njega ne nalaze mjesta, a kamoli da se pridržavaju onoga što Bog naređuje i zabranjuje- to je pogrešno vjerovanje bez ikakvog značaja.
2. Područje etničkih vrijednosti– koje ljudski rod baštini iz vjerovjesničkih poslanja. To je veoma važno u suprostavljanju talasa razvrata i nemorala – koji je gotovo porušio visoke moralne vrijednosti ljudskog roda dotle da su krščanskom Zapadu – ili barem pod pretpostavkom da je krščanski – pojave poput obnažnosti, seksualne nastranosti, prostituciji ukoliko su strane saglasne, istospolni brakovi, neograničeni abortusi i dr., postale normalne.
3. Područje pravde, časti i slobode– a to je sve ono što se tiče ljudskih prava i suvereniteta naroda i njihovih prava na slobodu življenja u svojoj zemlji. Najupečatljiviji primjer poništavanja tih prava je potlačeni palestinski narod, čija se krv svakodnevno prolijeva, domovi ruše a zemlja i usjevi uništavaju. Tom narodu se oduzimaju imanja, zlostavljaju bližnji, skrnave mu se svetinje, a sve to naočigled civiliziranog svijeta.

To su područja u kojima bi mogli sarađivati svi koji vjeruju u Boga, Njegova poslanja i budući svijet, protiv onih koji rade na štetu vjerovanja i bore se protiv vjernika.

     Iz knjige: ”Islamska povelja”

    Izdavač: Svjetska unija islamskih učenjaka, Sarajevo, 2013.

    Za Akos.ba priredila: Samira Muratović