Reperkusije psetokratije: Na sabah sa “hladnim oružjem”
Ezijeta pasa nisu pošteđeni ni mrtvi
Piše: Voloder Sanadin, urednik portala Akos.ba
Kao Mostarac jako se lijepo osjećam što živim u ulici svog ‘zemljaka’ Husage Čišića na Podhrastovima u Sarajevu. S druge strane, pješačeći do džamije Stara Breka, marketa i radnog mjesta suočavam se često sa više grupa pasa lutalica koji su krajnje neprijateljski nastrojeni prema prolaznicima, ali i prema psima iz drugog čopora, a posebno prema domaćim psima koji bdiju u avlijama komšija.
Ovo stanje se dodatno pogoršalo uz ramazan jer su izgleda psi posebno aktivni u zoru.
Postupajući prema hadisu “Sveži devu pa se uzdaj u Allaha” iz podruma sam posudio podesan predmet sa samoodbranu. U džamiji sam primjetio da nisam jedini sa “rekvizitom”. Jedan dedo nosi veću drvenu letvu koja mu služi i kao štap. Ispričao mi je svoje doživljaje sa psima. Iskustvo utrke za život sa psima sa mnom je podijelio i komšija Muhamed kojeg su vrata džamijskog harema spasila od bliskog susreta sa čoporom pasa lutalica. Oni su produžili dalje niz ulicu Breka i sukobili se sa drugim čoporom. Valjda su u zanosu prešli u “tuđu teritoriju”.
Ovu, 25. noć ramazana, oko jedan sat iza ponoći krenuh na noćni namaz u džamiju. Na tromeđi harema Humka, plućne bolnice Podhrastovi i vodovodne stanice sjetih se da sam zaboravio “rekvizit”. Ta dionica puta je najopasnija jer psi caruju zelenim površinama sa obje strane puta. U džamiju stigoh taman na samom kraju vaza Muhameda ef. Velića u trenutku kada je opisivao noć Kadra gdje nas Poslanik, a.s., obavještava da je to, između ostalog, izuzetno mirna noć. Imam Velić na kraju vaza zaključio je da se baš ove noći ne čuje uobičajni lavež pasa što je već odavno postao standard za našu mahalu. Kad sam to čuo lahnulo mi je u srcu jer sam shvatio da imam iznadprosječne izglede da sigurno vratim kući iako ne ponesoh rekvizit. Sa tom spoznajom sam se mogao opustiti i uživiti u noćnom namazu sa tri i po safa omladine. Bilo je tu i starijih klanjača. Jedan od njih se još uvijek osjeća mladim. To je naš ambasador u Kataru.
***
Nadam se da će se uslišati dove vjernika da se svim stanovnicima Sarajeva vrati dostojanstvo življenja, da nam se sigurnost vrati na ulice, da nam djeca budu sigurna na putu do škole i da se vrati mir našim šehidima. Šehitluci i ostali haremi u padinskim dijelovima Sarajeva su odavno postali baza čopora pasa u kojima planduju i iz kojih vrebaju i napadaju.
O jednom takvom slučaju pisao je i imam mog džemata, Muhamed ef. Velić. Događaj prenosi portal Bosnjaci.agency
IZLETILI IZ ŠEHIDSKOG MEZARJA: MUHAMED VELIĆ SVJEDOČIO NAPADU ČOPORA PASA NA MLADIĆA
***
Nadam se da će nadležna Kantonalna institucija koja održava hareme u Kantonu Sarajevo, Islamska zajednica, udruženja šehida, boraca i drugih pokrenuti kampanju za vraćanje dostojanstva našim umrlim, a posebno šehidima jer su psi lutalice suvereni vladari harema koje su pretvorili u svoje azile.
***
Na putu od kuće do radnog mjesta prolazim pored sedam harema koji su postali siguran azil za pse lutalice.
Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu u modernoj historiji čovječanstva. Pitam se do kada će psi lutalice vladati našim zelenim površinama i ulicama. Do kad će trajati naš rahmet? Da li će se prije bosanski rahmet istrošiti ili će odgovorni pronaći rješenje?
Akos.ba
