Islamski bonton: Kultura ponašanja za vrijeme ramazana

Ramazan je bio i ostao inspiracija generacijama muslimana, od prvih dana islama do danas. Ljepota ramazana plijeni, dok se ramazanska atmosfera nadvija nad svaku kucu, sokak, selo i grad

Bez obzira koliko je neko pronicljiv, izuzetno inteligentan ili suptilan, ne može docarati i u potpunosti prenijeti osjecaj koji covjek doživljava u dubini svoje duše i ono što osjeti u srži svojih kostiju.
Nadamo se da ce nas ramazan uvuci u najtananije predjele naših bica i našeg nutarnjeg sustava i da cemo, osluškujuci njegove treptaje, otkriti u sebi neslucene horizonte novih saznanja i do kraja osvijetliti staze naših kretanja.

Analiziranje našeg odnosa spram Kur’ana

S obzirom da je Allah Uzvišeni poceo Kur’an spuštati ljudskom rodu upravu u ramazanu, prilika je da se toga posebno prisjetimo i analiziramo naš odnos spram objave Kur’ana, kao najrevolucionarnijeg cina u historiji covjecanstva, kada je došlo do kontakta neba sa Zemljom, Uzvišenog sa ništavnim, Svemoguceg s nemocnim i Vjecnog s prolaznim.
Znajuci to, naša bi posebna zadaca u toku ovog mjeseca bila – temeljito išcitavanje Kur’ana, ne samo da bismo ga ucili i zaradivali sevape od ucenja, ili da bismo podizali svoj kulturni ili znanstveni nivo, vec da bismo saznali šta od nas Kur’an traži, kako bismo poslušali njego zov i to sproveli u svojoj svakodnevnoj praksi. Tako bi osjecaj primanja ili citanja zarad prakticiranja otkrio u nama nove horizonte uživanja i znanja, koje ne bismo mogli dokuciti ako bismo mu pristupili samo radi ucenja, istraživanja i intelektualnog išcitavanja.
Otuda Sejjid Kutb, rahimehullahi ‘alejhi, potcrtava da Kur’an svoje blago poklanja onome ko mu pristupi na takav nacin – s osjecajem saznavanja koji podstice prakticno djelovanje. Kur’an, kako se eksplicite naglašava, nije objavljen da bude knjiga i izvor intelektualnog uživanja, književnosti i umjetnosti, kazivanja i historijskih dogadanja – premda se sve to nalazi u njegovim casnim ajetima – vec je objavljen da bude nacin i program života!
Naš pristup Kur’anu treba uskladiti s jasnim kur’anskim rijecima: «I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo».
Prva generacija je tako shvatala Kur’an i živjela po njemu. Medutim, kasnije generacije su mu, nažalost, uglavnom prilazile samo zarad, ili gotovo samo zarad intelektualnog, spoznajnog i duhovnog nasladivanja i uživanja. Otuda i anomalije u kasnijim generacijama, od osjecaja da se Kur’an objavljuje drugom a ne licno njemu, preko uživanja u milozvucnom ucenju Kur’ana, pa sve do skoro totalnog svodenja kur’anskih ajeta na ucenje mrtvima! Tako je Kur’an, našim nemarom i glupošcu, od žive pokretacke snage postao, u našem životu, mrtvo slovo i mrtva knjiga!!!
Otuda je ramazan, uistinu, divna prilika da analiziramo naš odnos spram Kur’ana. Svakako da ce promjenom našeg odnosa prema njemu, doci i do preobražaja unutar nas samih.

Više druženja s Kur’anom

Iako smo dužni Kur’an uciti svakodnevno, ramazan je prilika da to cinimo daleko angažiranije, zbog toga što se u tom mjesecu djela daleko više vredniju a i zbog toga što je u njemu poteklo izlivanje tog spasonosnog eliksira na ljudski rod. I, tek cemo ucenjem Kur’ana i iznalaženjem najsvrisihodnijih metoda da kur’ansko ucenje primjenimo u svakodnevnom životu, osjetiti puninu, vrijednost i pravi smisao ovog mubarek mjeseca.

Doživljaj ljepote posta

Važnost, znacaj i ljepotu institucije posta covjek nije u stanju u potpunosti shvatiti. Najveca potvrda važnosti i znacaja ovog ibadeta je u cinjenici što Allah Milostivi za post posebno nagraduje. Ebu Hurejre, r.a, prenosi Vjerovjesnikov, s.a.v.s, hadis u kojem se kaže: «Allah Uzvišeni je rekao: «Svako covjekovo djelo pripada njemu – izuzev posta. Post pripada Meni i Ja za njega (posebno) nagradujem!»
Da bismo s postom postigli potpune dunjalucke i ahiretske koristi potrebno je sustezanje ne samo od jela, pica, spolnog opcenja i drugih tjelesnih užitaka, nego i sustezanje od grijeha koje slušamo svojim ušima, gledamo svojim ocima, govorimo svojim jezikom ili cinimo ostalim organima.
Ako pridržavanje propisane apstinencije od tjelesnih užitaka i cuvanje od grijeha koje cine naši organi budu popraceni srcanim sjecanjem i jezickim spominjanjem ispunjenim zahvalom na neogranicenim blagodatima koje nam je Allah, dž.š., dao, tada ce post biti doživljen u svoj svojoj punoci i ljepoti.

Obaranje pogleda

Za vrijeme posta posebnu pažnju treba usmjeriti na obaranje pogleda od onoga što je loše i pokudeno, pa cak i od svega što zaokuplja srce i odvraca od sjecanja na Allaha Uzvišenog. Huzejfe b. el-Jeman, r.a, prenosi o tome Vjerovjesnikovu, s.a.v.s. predaju u kojoj se kaže: «Pogled je otrovna strijela Iblisova, Allah ga prokleo! Ko ga ostavi iz strahopoštovanja prema Allahu, On ce mu darovati takav iman ciju slast ce osjetiti u svom srcu!»

Cuvanje jezika

Post jezika sadržan je u cuvanju jezika od laži, ogovaranja, potvaranja, napadanja i svade, uz obaveznu šutnju i korištenje jezika za zikr Allaha Uzvišenog i ucenje casnoga Kur’ana. Sufjan es-Sevri je rekao: «Ogovaranje uništava post!», a Mudžahid istice: «Dva svojstva koja uništavaju i obezvreduju post su: laž i ogovaranje!»

Izbjegavanje pokudenog

Za vrijeme posta posebno treba izbjegavati ono što je pokudeno. To se odnosi i na naš govor, naša djela, ali i slušanje onoga što je pokudeno. Allah Uzvišeni uporeduje onoga koji sluša ono što je negativno i pokudeno s onim koji jede ono što je zabranjeno: «Oni mnoge laži slušaju i rado ono što je zabranjeno jedu». Takode, ne reagirati i šutjeti dok se neko ogovara u našem prisustvu nedopustivo je, i zato Allah Uzvišeni prijeti: «…inace, bicete kao i oni!»

Sustezanje ostalih dijelova tijela

Treba se truditi da sacuvamo ostale dijelove tijela od svega što je zabranjeno ili pokudeno. Tako cemo sacuvati svoje ruke i noge od neceg nepromišljenog, ali i stomak od konzumiranja sumnjive ili prekomjerne hrane za vrijeme sehura ili iftara.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi hadis u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Koliko je onih koji poste, a od svog posta imaju samo glad i žed!».
Neki islamski ucenjaci smatraju da se to odnosi na iftar haramom, drugi da je to suzdržavanje od halal hrane, a treci smatraju da se to odnosi na dopuštanje organima tijela da cine izvjesne grijehe – dok osoba posti.
Na tu opasnost neki ucenjaci upozorili su na zanimljiv nacin: «Koliko je postaca koji jedu, a koliko je, opet, onih koji jedu – a postaci su! Onaj koji jede, a postac je, to je osoba koja cuva svoje organe od grijeha, ali jede i pije, dok je postac – a jede, ona osoba koja gladuje i trpi žed, ali ne cuva svoje organe od grijeha!».

Kako uzvratiti na uvrede za vrijeme posta?

Post je izuzetno teško sacuvati, pa se stoga preporucuje strpljivost i posebna metoda izbjegavanja sukoba, svade i netrpeljivosti. Najbolji nacin preporucio je Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejrea, r.a, u kojoj se kaže: «Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne rijeci i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka samo kaže: «Ja postim!».

Ustajanje na sehur je bericet

Treba se truditi i ustajati na sehur, jer je u tome bericet, kako je i naglasio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji Enesa b. Malika, r.a: «Ustajte na sehur, jer je, uistinu, u sehuru bericet!».

Požuriti s iftarom

Islamski propis je požuriti s iftarom. Sehl b. Sa’d, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, preporucio da se mrsimo cim vrijeme iftara nastupi. U toj autenticnoj predaji stoji: «Ljudi ce biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom».

Iftariti se hurmom ili vodom

Kada se završi post, preporuka je iftariti se hurmom, a ko to nije u prilici, onda vodom. Selman b. ‘Amir, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Kada se neko od vas iftari, neka pocne sa hurmama, a ako ih nema, neka onda zapocne vodom, jer je ona cista!».

Posebna darežljivost

Musliman treba biti stalno darežljiv, ali ta osobina u ramazanu treba biti još izraženija u ramazanu. ‘Abdullah b. ‘Abbas, r.a, rekao je: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najdarežljiviji medu ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noc tokom ramazana i zajedno s njim ucio Kur’an. Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi se sastao s njim, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu!».

Podijeliti sadakatu-l-fitr

Sadakatu-l-fitr, zekjatu-l-fitr ili, kako ga naš narod skraceno i popularno naziva vitre, institucija je, koja, uz zekjat, predstavlja idealan socijalni program na zemlji, cime se uveliko neutralizira ogromna razlika izmedu bogatih i siromašnih. Zahvaljujuci toj instituciji, kao i instituciji zekjata, osiguran je život miliona beskucnika a brojnoj djeci omoguceno je normalnije življenje i sretnije školovanje. Ocito je da mudrost propisivanja sadakatu-l-fitra, koji smo dužni podijeliti u toku ramazana, leži upravo u tome. To najbolje ilustrira predaja ‘Abdullaha b. ‘Abbasa, r.a, u kojoj on kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio je postacu sadekatu-l-fitr kao mehanizam za cišcenje bespotrebnog i bestidnog govora i kao hranu siromašnima!».

Spomenuti hadis odnosi se na:
1. Postaca u toku ramazana i cišcenje njegovog posta od nepotrebnog i bestidnog govora. Dijeljenjem sadakatu-l-fitra mi neutraliziramo taj nedostatak, kao što sehvi-sedždom neutraliziramo neke nedostatke prilikom obavljanja namaza, kao što lijepo poredi veliki islamski ucenjak Veki’ b. el-Džerrah: «Sadakatu-l-fitr za ramazan isto je što i sehvi-sedžda za namaz. On nadomješta nedostatke u postu, kao što sehvi-sedžda nadomješta propuste u namazu!».

2. Društvo i širenje ljubavi i solidarnosti u društvu, a posebno prema siromašnim i onima kojima je potrebna pomoc. Bar na Bajram siromašni nece biti oprhvani brigama o opskrbi, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s, naredio: «Opskrbite siromahe na dan Bajrama!».

Pojacan ibadet u Noci kaderskoj

Znajuci za znacaj i vrijednost Noci kaderske, za koju Allah Uzvišeni kaže da je: «bolja od hiljadu mjeseci», vjernik je podstaknut da je provede u pojacanom ibadetu, kako bi mu bili oprošteni manji grijesi, kako napominje Poslanik islama, s.a.v.s, u vjerodostojnoj predaji Ebu Hurejrea, r.a: «Ko posti ramazan, vjerujuci da mu je to dužnost i racunajuci da ce za to biti nagraden, bice mu oprošteni ranije pocinjeni grijesi, a ko provede Noc kadersku u ibadetu, vjerujuci da mu je to dužnost i nadajuci se samo Allahovoj nagradi, bice mu oprošteni grijesi koje je ranije pocinio!».

Dova u Noci kaderskoj

Ibadetiti u toj noci možemo na razlicite nacine. Tom prilikom možemo uciti razne dove moleci Svemoguceg Gospodara da nam dadne dobro i na ovom i na onom svijetu. U toj noci treba što više uciti dovu koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio Aiši, r.a, kada ga je o tome upitala. On joj je rekao da uci sljedecu dovu: «Allahumme inneke ‘Afuvvun, tuhibbu-l-‘avfe, fa’fu ‘anni!» / «Allahu, Ti si, uistinu, Onaj koji prašta, voliš praštati, pa mi oprosti!»

Angažiraniji ibadet posljednjih deset dana

Preporuceno je da se pojacano ibadeti u toku ramazana, a to se, opet, posebno odnosi na posljednjih deset dana i noci ovog mubarek mjeseca. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je posljednjih deset dana i noci ramazana provodio u džamiji, što je kod nas poznato kao i’tikaf. Buduci da svi ne mogu provesti posljednjih deset dana i noci ramazana u džamiji, preporucuje se angažiraniji ibadet u svojim domovima ili na drugim mjestima, kako bi se ukazala posebna pocast dijelu ramazana u kojem je Allah Uzvišeni poceo objavljivati Kur’an.
Aiša, r.a., prenosi Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., praksu tokom posljednje trecine ramazana. On istice: «Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi pritegao svoje haljine (povukao se od svojih supruga i nije im prilazio), svaku noc provodio je u pobožnosti i budio svoje ukucane (tj. podsticao ih na ibadet)».

Kada poceti djecu navikavati na post?

Sa spolnom zrelošcu osoba postaje obavezna izvršavati islamske propise. Medutim, kada je u pitanju namaz i post, onda se preporucuje navikavanje djece i prije spolne zrelosti i navršavanja punoljetnosti. Ibn Sirin kaže: «Djetetu treba narediti da klanja namaz cim mogne razlikovati desnu od lijeve ruke, a post cim mogne postiti!», a Hišam b. ‘Urve veli: «Moj otac naredivao je djeci namaz cim su pocela raspoznavati i razlikovati stvari a post kada su ga mogli izvršiti!».

Piše: dr. Šefik Kurdić

Akos.ba