DuhovnostIslamske teme

Jutarnji i večernji zikr: Kako vjernik započinje i završava svoj dan

Savremeni čovjek veoma pažljivo planira početak svoga dana. Provjerava obaveze, vremensku prognozu, poruke, sastanke i sve ono što ga očekuje. Muslimanu je, međutim, ostavljen još jedan način pripreme za ono što dolazi.

Dan vjernika ne počinje telefonom, vijestima i obavezama, niti završava posljednjom porukom koju je pročitao prije sna. Poslanik, a.s., ostavio je muslimanima skup dova i zikrova kojima se Allah spominje početkom i krajem dana. Jutarnji i večernji zikr tako predstavljaju jednu od najjednostavnijih, a istovremeno najvrijednijih svakodnevnih navika muslimana.

Savremeni čovjek veoma pažljivo planira početak svoga dana. Provjerava obaveze, vremensku prognozu, poruke, sastanke i sve ono što ga očekuje. Muslimanu je, međutim, ostavljen još jedan način pripreme za ono što dolazi.

Prije nego što se suoči sa svijetom, okreće se njegovom Gospodaru.

Jutarnji i večernji zikr nije jedna određena dova, već skup kur’anskih ajeta, dova i riječi kojima je Poslanik, a.s., spominjao Allaha ujutro i navečer. Među njima su sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, istigfar, riječi tevhida, dove za zdravlje i zaštitu, zahvala za blagodati i traženje Allahove zaštite od različitih zala.

Temelj takve prakse nalazi se i u Kur’anu. Allah vjernicima naređuje da Ga mnogo spominju i posebno izdvaja jutro i večer: „O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.“ (El-Ahzab, 41–42)

Zašto baš jutro i večer?

Ujutro čovjek ulazi u novi dan čiji ishod ne poznaje.

Ne zna kakve će vijesti dobiti, s kim će se sresti, hoće li ga pratiti zdravlje, kakva će iskušenja doživjeti niti hoće li uopće dočekati večer.

Zikr ga na početku tog nepoznatog puta podsjeća ko upravlja onim što dolazi.

Navečer je situacija drugačija. Iza čovjeka ostaje dan sa svime što je u njemu uradio dobro ili pogrešno, a pred njim noć u kojoj ponovo prepušta kontrolu nad svojim životom. Zato se kroz jutarnje i večernje zikrove neprestano ponavljaju velike teme vjere: tevhid, zahvalnost, tevba, oslanjanje na Allaha, priznanje vlastite slabosti i traženje Njegove zaštite.

To je svojevrsno podešavanje pravca dva puta dnevno. Čovjek se može tokom dana izgubiti u poslovima, novcu, problemima, ljudima i vlastitim brigama. Jutarnji zikr ga prije svega toga podsjeti kome pripada, a večernji ga na isto podsjeti nakon svega toga.

Zikr nije formula koju treba samo izgovoriti

Jedna od grešaka koju možemo napraviti jeste pretvoriti zikr u nekoliko minuta brzog izgovaranja poznatih riječi. Jezik govori, a čovjek uopće ne razmišlja šta govori.

Suština zikra sadržana je upravo u njegovom nazivu – spominjanju i sjećanju na Allaha.

Kada čovjek kaže da je Allah njegov Gospodar, treba osvijestiti šta to znači. Kada traži oprost, treba znati za šta ga traži. Kada moli za zaštitu, treba osjetiti vlastitu potrebu za njom. Kada zahvaljuje na blagodatima, treba ih prepoznati u svom životu.

Zbog toga deset minuta zikra sa prisutnim srcem može čovjeku značiti više od dugog ponavljanja tokom kojeg misli lutaju potpuno drugim mjestima.

Zaštita koja počinje riječima

U vjerodostojnim hadisima uz pojedine jutarnje i večernje zikrove navedene su i posebne vrijednosti.

Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., podučio da se ujutro i navečer tri puta kaže:

„Bismillāhillēzī lā jedurru me’asmihī šej’un fil-erdi ve lā fis-semā’i ve Huves-Semī’ul-‘Alīm.“

U značenju: „U ime Allaha, sa čijim imenom nikakvo zlo ni na Zemlji ni na nebesima neće nauditi, i On sve čuje i sve zna.“

U predaji se za onoga ko to prouči tri puta ujutro navodi zaštita od iznenadne nedaće do večeri, a za onoga ko to prouči navečer do jutra. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i drugi i ocijenjen je vjerodostojnim.

U drugoj vjerodostojnoj predaji Poslanik, a.s., podučio je da izgovaranje riječi tevhida ujutro donosi čovjeku upisivanje dobrih djela, brisanje loših, podizanje stepena i zaštitu od šejtana do večeri, a njihovo izgovaranje navečer odgovarajuću vrijednost do jutra.

Poslanik, a.s., također je učio dove za zdravlje tijela, sluha i vida, ponavljajući ih tri puta ujutro i tri puta navečer.

Jutarnji i večernji zikr tako čovjeka uči nečemu što se u svakodnevnom životu lahko zaboravlja: možemo poduzeti sve mjere predostrožnosti koje su nam dostupne, ali konačna zaštita nije u našim rukama.

Nijjet mijenja način na koji pristupamo zikru

Vrijedi se zapitati i zašto učimo jutarnji i večernji zikr.

Ako mu pristupimo isključivo kao obavezi koju treba što prije završiti, lahko će postati rutina bez života. Nijjet može biti mnogo širi.

Učim ga jer želim slijediti praksu Poslanika, a.s. Učim ga jer želim započeti dan spominjanjem Allaha. Učim ga zahvaljujući za novi dan života. Učim ga tražeći zaštitu za sebe i svoju porodicu. Učim ga jer želim da moje srce tokom dana ostane vezano za Allaha.

Tada ista riječ dobija sasvim drugu težinu.

Posebno je važno razumjeti da zikr nije trgovina s Allahom u kojoj čovjek izgovori određeni broj riječi i očekuje život bez bolesti, gubitka ili iskušenja. Vjernici koji čine zikr također bivaju iskušavani.

Zikr nas uči da zaštitu tražimo od Allaha i da se na Njega oslanjamo, dok istovremeno prihvatamo da On određuje šta će nas zadesiti.

Nekoliko minuta koji mogu promijeniti ritam cijelog dana

Jedna od ljepota jutarnjeg i večernjeg zikra jeste njegova dostupnost. Za njega nije potrebno posebno mjesto, novac niti mnogo vremena. Potrebna je odluka da mu napravimo mjesto u danu.

Problem je što ono što je jednostavno često najlakše odgađamo. Čovjek može pola sata provesti pregledajući telefon odmah nakon buđenja, a zatim zaključiti da nema deset minuta za zikr.

Zato je korisno vezati ga za nešto što svakodnevno radimo. Jutarnji zikr može postati prirodni nastavak sabah-namaza, a večernji dio vremena pred akšam ili nakon njega, uz vođenje računa o propisanim vremenima pojedinih zikrova. Najvažnije je izgraditi kontinuitet.

Ne treba čekati dan kada ćemo biti posebno raspoloženi, potpuno odmorni i bez obaveza. Takav dan možda nikada neće doći. Počne se danas. Nekoliko minuta ujutro i nekoliko minuta navečer.

A onda se ta navika čuva. Jer jutarnji i večernji zikr, kada se razumije ono što se izgovara, postaje mnogo više od liste dova koje treba proučiti.

To je način da čovjek ujutro podsjeti svoje srce kome pripada prije nego što ga zaokupi dunjaluk, a navečer kome se vraća nakon što dunjaluk utihne.

akos.ba

Povezani članci

Back to top button