Zar ćemo stradati iako među nama ima dobrih?

Hadisi Allahovog Poslanika ﷺ ne prenose se samo da bi se prepričavali, već da bi nas probudili.

Dolaze poput upozorenja u vremenu lažne sigurnosti i podsjećaju čovjeka da historija nije uvijek mirna rijeka. Zlo ne dolazi odjednom. Ono se često provuče poput male pukotine u zidu koja, ako je niko ne popravi, postaje sve veća.

Ovaj hadis otkriva jednu važnu zakonitost u životu zajednica: samo postojanje dobrih ljudi nije dovoljno ako se pokvarenost nesmetano širi. Spas nije samo pitanje pojedinca, već i odgovornosti prema zajednici.

Poslanik ﷺ ovdje ne govori da bi ljude gurnuo u strah, već da bi u njima probudio budnost i osjećaj odgovornosti.

Buhari i Muslim bilježe od majke vjernika Zejneb bint Džahš, r.a., da je Poslanik ﷺ jednom ušao kod nje uznemiren i rekao:

„Nema boga osim Allaha! Teško Arapima od zla koje se približilo! Danas je na pregradi Je’džudža i Me’džudža otvoreno ovoliko.“

Potom je palcem i kažiprstom napravio krug.

Zejneb bint Džahš, r.a., upitala je:

„Allahov Poslaniče, zar ćemo stradati iako među nama ima dobrih ljudi?“

Odgovorio je: „Da, kada se namnoži pokvarenost.“

Velike opasnosti počinju malim pukotinama

Poslanik ﷺ upozorio je na otvor veličine koju je pokazao prstima, a ne na potpuno rušenje pregrade. U tome možemo prepoznati važnu pouku: velike nevolje ne moraju početi velikim događajima.

Društva rijetko propadaju preko noći. Propadanje počinje onda kada se ljudi naviknu na male pukotine, kada ono što je jučer bilo neprihvatljivo danas postane podnošljivo, a sutra sasvim normalno.

Zato pukotinu treba popravljati dok još nije postala vrata.

Nije dovoljno samo biti dobar

Pitanje Zejneb, r.a., zapravo je pitanje za svako vrijeme: „Zar ćemo stradati iako među nama ima dobrih?“

Odgovor Poslanika ﷺ bio je jasan: „Da, kada se namnoži pokvarenost.“

Lična dobrota jeste velika vrijednost, ali ovaj hadis upozorava na opasnost društva u kojem se zlo toliko proširi da postane uobičajeno. Kada se na loše navikne, kada šutnja postane pravilo, a dobro ostane zatvoreno samo unutar pojedinca, posljedice više ne pogađaju samo one koji čine zlo.

Ovdje nije riječ o jednom grijehu jednog čovjeka, već o stvaranju okruženja u kojem se dobro potiskuje, a loše postaje normalno. Društvo može početi propadati moralno mnogo prije nego što posljedice tog propadanja postanu vidljive na drugim poljima.

Kada se srca naviknu na ono što je ružno, pad više nije iznenađenje. Postaje posljedica dugog navikavanja.

Dobro se mora i čuvati

Ovaj hadis nas zato ne poziva da živimo u strahu, već da osjećamo odgovornost. Da ne okrećemo glavu od svega što se događa oko nas. Da podstičemo dobro, suprotstavljamo se lošem na mudar i ispravan način i popravljamo ono što možemo.

Ne moraš moći zaustaviti svako zlo da bi tvoj trud imao smisla. Nekada ćeš biti samo mala prepreka pred velikim valom, ali i to je važno.

Nije dovoljno reći: „Ja to ne radim.“ Treba se zapitati i: šta sam uradio da dobro oko mene bude jače?

Jer nije na nama da zaustavimo svaki val koji dolazi. Na nama je da ne stojimo ravnodušno dok prolazi.

Edhem Sharkavi

Prijevod i obrada: akos.ba