Uzvišeni Allah objavio je: ”Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!’” (En-Nas, 1.-6.) Kada razmišljamo o suri En-Nas, nalazimo se pred svojevrsnim ”završnim sažetkom” Kur’ana koji čovjeku otvara oči prema njegovoj najosjetljivijoj tački – prsima, tj. unutrašnjem svijetu. Ona nas uči kako da taj unutrašnji prostor zaštitimo od buke koja kvari jasnoću pogleda i svjetlost duše.
Ova sura nije samo niz izgovorenih riječi, nego preventivni metod života, izgrađen na tri temeljna stuba o kojima će biti riječi u nastavku.
Ispravan izbor utočišta
Sura počinje time što nas uči kome se zapravo obraćamo i kod koga tražimo utočište: On je Gospodar ljudi (Rabbun-nās), koji nas odgaja Svojim određenjem, Vladar ljudi (Melikun-nās), čija se volja ostvaruje nad nama, i Bog ljudi (Ilāhun-nās), Kojem je usmjeren svaki naš čin i cilj.
Ponavljanje riječi ”ljudi” ovdje nije samo stilističko pojačanje, nego izraz milosti i ukazivanja počasti; Allah te time obavještava da je prisutan u tvom odgoju, upravljanju tvojim životom i tvom ibadetu.
Jaka ličnost je ona koja shvata da je čvrsto vezivanje za Allaha neprobojna tvrđava koja čovjeka oslobađa robovanja okolnostima i zatočeništva strahova.
Priroda neprijatelja
Sura En-Nas potom rasvjetljava prirodu misaonog zla, a to je vesvesa – skriveni, tihi šapat, dok je hannās kukavički došaptavač koji se povlači i nestaje čim se tvoja svijest probudi spominjanjem Allaha.
Šejtan nad tobom nema vlast niti te može prisiliti na bilo šta, ali posjeduje ”umijeće ubacivanja” misli u trenucima nemara i duhovne odsutnosti. Istinska zrelost i razboritost zahtijevaju da shvatiš kako se tvoja stvarna borba ne vodi protiv ”nevidljivih utvara”, nego protiv negativnih misli i došaptavanja koja nastoje potamniti ogledalo tvoga srca.
Širenje kruga ometanja
Završetak sure – ”od džina i od ljudi” – dolazi da ispravi jednu veoma važnu odgojnu i društvenu zabludu: vesvesa nije ograničena samo na skrivene šejtane iz reda džina, nego obuhvata i ”šejtane među ljudima”, one koji zavode, unose očaj u srca i uljepšavaju ružnoću kićenim i zavodljivim govorom.
Vesvesa može doći kroz prijatelja koji te obeshrabruje i gasi ambicije, kroz platformu koja širi banalnost i ispraznost, pa čak i kroz vlastiti pokvareni unutrašnji govor. Istiāza – traženje zaštite kod Allaha – ovdje predstavlja svojevrsno ”filtriranje” svih utjecaja i sadržaja koji narušavaju čistoću ljudske fitre.
Utjecanje Allahu nije samo izgovaranje riječi, nego stanje srca i stvarni čin, kako kaže imam El-Gazali: ”Onome ko kaže: ‘Utječem se ovoj tvrđavi’, a i dalje stoji na istom mjestu ispred zvijeri koja ga želi rastrgati, same riječi neće biti od koristi.”
Istinsko utjecanje Allahu znači promjenu stanja duše, napuštanje prostora grijeha i ulazak u prostor pokornosti. Ako želiš sigurnost od šejtana, moraš izaći s njegovog ”terena” – iz prostora strasti i poriva – u ”Allahovu tvrđavu”, a to je pokornost istini.
Srce je pod utjecajem svega što u njega ulazi kroz osjetila i maštu. Vesvese su pokuđene misli koje pozivaju na zlo, dok je ilham (nadahnuće) misao koja poziva na dobro.
Razboritost (rušd) jeste da čovjek nauči razlikovati između ”poziva meleka”, koji podstiče na dobro, i ”poziva šejtana”, koji obećava siromaštvo i naređuje razvrat. Mjerilo je uvijek jedno: da li je ta misao u skladu s Objavom (Kur’anom i Sunnetom) ili joj se suprotstavlja.
Uzvišenost istiāze (utjecanja Allahu) ogleda se u zaštiti od unutrašnje duhovne bolesti koja razara čovjekovo srce.
Zašto je vesvesa najveća opasnost
Učenjaci su primijetili da Allah u suri En-Nas ponavlja svojstva rububijjeta i uluhijjeta (Gospodar, Vladar, Bog), za razliku od sure El-Felek.
To je zato što je unutrašnja bolest – bolest misli i srca – opasnija od vanjskih prijetnji, jer razara samu osnovu čovjekove vjere i percepcije. Upravo očuvanost unutrašnjeg svijeta daje čovjeku snagu da se suoči s vanjskim izazovima.
Sura En-Nas je poziv na stalnu budnost i unutrašnju prisebnost; da čovjek bude čuvar na vratima svoga srca i ne dopusti da se u njemu nastane obeshrabrujući šapati. Kada se čovjek sjeti svoga Gospodara, svaka loša misao se povlači i nestaje, a tvrđava srca biva obasjana svjetlom upute i uspjeha. (saff.ba)
akos.ba
