Istina se ne nosi na licu već u srcu

Od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., prenosi se: Kada je Allahov Poslanik ﷺ krenuo u pohod na Tebuk, rekao je Džeddu ibn Kajsu, koji je bio jedan od munafika: „O Dždde ibn Kajse, šta kažeš na borbu protiv Benu el-Asfera (Rimljana)?“

On odgovori: „Allahov Poslaniče, ja sam čovjek koji voli žene. Kad god vidim žene Benu el-Asfera, bojim se da ću pasti u iskušenje. Zato mi dozvoli da ostanem i nemoj me dovoditi u iskušenje.“

Tada je Allah objavio: “Ima ih koji govore: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!” (Et Tevba, 49.)

Prva pouka

Licemjeri – spolja pokazuju vjerovanje, a u sebi kriju nevjerstvo. Njihova pobožnost je hladna spoljašnjost iza koje se krije pokvareno srce. Lijep izgled, a duše bolesne i truhle.

Koliko je samo Abdullah ibn Ubejj klanjao iza Poslanika ﷺ u džamiji, pa mu taj namaz nije nimalo koristio, jer ga je obavljao samo da sačuva svoj društveni položaj i ostane u središtu pažnje.

Koliko je samo El-Ahnes ibn Šurejk es-Sekafi izgovarao lijepe riječi. Da si ga slušao, rekao bi: „Kakav divan čovjek!“ Ali taj slatkorječivi jezik skrivao je bolesnu dušu i srce tvrdo poput kamena.

O njemu je objavljen govor Uzvišenog:

Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. (El Bekara, 204.)

Eto i Dždde ibn Kajsa, koji ide stopama dvojice svojih prethodnika – Ibn Ubejja i El-Ahnesa.

Pravdao je svoje izostajanje iz džihada strahom da će ga zavesti ljepota rimskih žena.

A u stvarnosti to nije bilo ništa drugo do kukavičluk pred ratom, strah od smrti, a prije svega poricanje Poslanikove vjerovjesničke misije.

Druga pouka

Mjesto vjernika je tamo gdje njegov Gospodar želi da bude, a ne tamo gdje on sam želi biti.

Džennet se ne postiže slijedeći prohtjeve. Dždde ibn Kajs ostao je iza vojske u pohodu na Tebuk, pravdajući se svojim slabim izgovorom. U početku je zaostao i ugledni ashab Ebu Hajsema. Nekoliko dana nakon što je Poslanik ﷺ krenuo, Ebu Hajsema se vratio u svoj voćnjak.

Pred sobom je zatekao prekrasan prizor: lijepe supruge, zrelo voće, hladnu vodu i ugodan hlad. Tada je rekao:

„Allahov Poslanik ﷺ je na vjetru, pod suncem i vrućinom, a ja uživam u ovome!“

Pozvao je svoje dvije supruge i rekao:

„Pripremite mi opskrbu. Želim sustići Allahovog Poslanika ﷺ.“ Krenuo je kako bi svojim prisustvom pružio podršku svome voljenom Poslaniku. Sustigao ga je tek kada je vojska već stigla na Tebuk i podigla logor. Dok je izdaleka prilazio, muslimani su ga ugledali, ali nisu mogli razaznati ko je. Poslanik ﷺ je govorio:

„Neka je to Ebu Hajsema!“

Kada se približio, rekli su: „Allahov Poslaniče, tako nam Allaha, to je Ebu Hajsema!“

Uvijek postoji prilika da čovjek ispravi svoju grešku. Bolje je stići kasno nego nikada ne stići.

Bolje je biti posljednji među onima koji slijede istinu nego prvi među onima koji slijede zabludu. Nemoj se stidjeti prihvatiti istinu ako su drugi prije tebe do nje stigli. Nemoj oklijevati napustiti zabludu kada shvatiš da je to zaista zabluda. Najuzvišenija vrsta stida jeste da se čovjek postidi svoga Gospodara.

Treća pouka

U životopisu Allahovog Poslanika ﷺ nalazi se pouka, zato uzmi pouku.

Njegovi događaji i situacije nisu samo zanimljive priče koje se prepričavaju, iako jesu lijepe za slušanje. One su lekcije za sadašnjost, jer ljudi su ljudi u svakom vremenu. Munafici u Medini bili su ugledni ljudi. Da si ih vidio, možda bi im zavidio na njihovom izgledu, bogatstvu i položaju među ljudima. Ali kada bi upoznao njihovu stvarnost, zahvalio bi Allahu što nisi poput njih. Poslanik ﷺ nam pripovijeda o jednoj ženi iz naroda Israilćana.

Dojila je svoje dijete kada je pored nje prošao ugledan konjanik.

Rekla je:

„Allahu, učini da moj sin bude poput njega!“

Dijete je na trenutak prestalo jesti i reklo: „Allahu, nemoj me učiniti poput njega!“

Zatim se vratilo i nastavilo dojiti. Nakon toga pored njih su prošli pored jedne robinje koju su tukli. Majka reče:

„Allahu, nemoj učiniti da moj sin bude poput nje!“

Dijete je ponovo prestalo jesti i reklo: „Allahu, učini me poput nje!“

Majka upita: „Zašto to kažeš?“

Odgovorilo je: „Onaj konjanik je silnik među silnicima, a za ovu robinju govore da je krala i činila blud, a ona to nije učinila.“

Vjerujemo mu u ono što prenosi, pa makar ljudskom razumu to bilo teško shvatiti. Zato nemoj zavidjeti bogatašima dok najprije ne vidiš kakva im je vjera. Nemoj zavidjeti ljudima na položajima dok najprije ne vidiš kakvog su morala. Nemoj zavidjeti onima koji imaju ugled i visok status dok najprije ne vidiš kakav im je ibadet. Mjerila ljudi su jedno, a Allahova mjerila sasvim drugo.

Koliko je samo raščupanih i prašnjavih ljudi, odjevenih u pohabanu odjeću, koje ljudi tjeraju sa svojih vrata i ne pridaju im nikakvu pažnju, a kada bi se Allahom zakleli za nešto, On bi im njihovu zakletvu ispunio.

Ehdem Sharkavi

Prijevod i obrada: akos.ba